AU 27. XI. DS: TREBA JASNO REGULIRATI PITANJE KLONIRANJA ZA POTREBE TERAPIJE

AUSTRIJA DER STANDARD 27. XI. 2001. Ni/u kojem slučaju "Proizvodnja prvog ljudskog klona za potrebe terapije - ako je doista prvi - izazvala je očekivane šokirane reakcije i u tom su šoku ponovljene sve ključne riječi koje već godinu i pol dominiraju biopolitičkom raspravom: razbijanje tabua, etnička granica, noćna mora. Vatikan čak govori o 'porazu čovječanstva'. Zapravo je vjerojatno u prvom redu riječ o porazu Vatikana. Gledano iz znanstveno-tehničke perspektive, netom objavljeni postupak kloniranja nije nikakva senzacija: jezgra jedne od pacijentovih stanica prebačena je u jajčanu stanicu bez jezgre i iz toga nastaje embrio. Uspiju li ga znanstvenici dovoljno dugo održati na životu i kultivirati matične stanice, dobivene prilikom njegova uništenja, stvorena je prilika da se iz toga u određenom trenutku uzgoji zamjena za tkivo. U suprotnom slučaju znanstvenici ne uspijevaju postići tako nešto ili to nisu ni namjeravali. Klon odumire u stadiju šest stanica. No, čak i ako na tom području uskoro ne budu postignut novi napredak, rasprava - što se tiče primjene u terapiji - ostaje puko hipotetska: trenutačni maksimalni rezultat jest šansa za kasniji uzgoj zamjene za tkivo budući da matične stanice proizvedene iz jezgri vlastitih stanica minimaliziraju pojave koje prate pojavu odbacivanja tkiva. No, nitko danas ne može reći hoće li stanice potom uistinu biti moguće smjestiti na 'radno mjesto' te hoće li one moći tamo preuzeti željenu funkciju. Glavna zasluga znanstvenika iz Advanced Cell Technology-a (ACT) sastoji se u tome što će objavom svog pokušaja kloniranja vjerojatno ubrzati etičku raspravu. Naime, pokazali su što se događa kada politika uzmiče pred usvajanjem jednoznačnih, općevažećih propisa u sferi bioetike - kao što je posljednji put bio slučaj u SAD. Tada poduzeća koja ne ovise o državnoj financijskoj potpori jednostavno počnu proizvoditi činjenice. Učinila su to prilikom utvrđivanja linija matičnih stanica iz bezbroj embrija i čine to sada prilikom kloniranja za potrebe terapije. Najkasnije bi u ovom trenutku trebalo biti jasno da u biopolitičkoj raspravi postoje samo dvije mogućnosti: prva je restriktivno stajalište koje se iz vjerske perspektive čini potpuno logičnim a proglašava ljudski embrij apsolutno vrijednim zaštite i nedodirljivim. U tom bi slučaju valjalo zabraniti svaki oblik proizvodnje i istraživanja embrionalnih matičnih stanica. Doduše, u tom bi slučaju valjalo biti dosljedan i revidirati i restriktivnije oblikovati mnoge važeće zakonske propise u rasponu od prekida trudnoće do oplodnje in vitro. Druga je mogućnost priznati napokon i u raspravi o matičnim stanicama ono što se u drugim područjima već odavno šutke prihvaća: naime, da je zaštita ljudskog embrija u ranom stadiju relativna. U tom bi slučaju bilo vrijeme prekinuti politički hod po jajima u vezi s ljudskim dostojanstvom i razbijanjem tabua svih vrsta i stvoriti jasne okvirne uvjete u kojima bi bilo dozvoljeno uništiti ljudski život radi očuvanja šansi za terapiju. Čini se jasnim da za potrebe terapije zapravo dolaze u obzir matične stanice odraslih osoba ili matične stanice 'terapeutski kloniraih' embrija budući da sadrže pacijentov DNK i neće biti odbačene. Dakle, pitanje glasi: u kojoj je mjeri nužno istraživanje embrionalnih stanica radi stvaranja pretpostavke za upotrebu odraslih matičnih stanica. Vjerojatno bi i s moralnih točka gledišta bilo lakše prihvatiti jasna pravila koja se orijentiraju prema toj potrebi nego aktualni institucionalizirani dvostruki moral", smatra Michael Fleischhacker.