GS: VLADA POTIČE VEĆU POTROŠNJU VINA - PIJEMO LI VIŠE PIVO ILI VINO -

Piše: Miroslav Kuskunović ZAGREB, 23. studenoga (Hina) - Povećanje posebnog poreza na pivo osim većeg priljeva sredstava u proračun trebala bi, po najavi iz Vlade, potaknuti i veću potrošnju vina u Hrvatskoj. Pivovare su takvo odlukom ogorčeni, dok vinari drže da su nakon dugogodišnje upozoravanja na jake "pivarske" lobije i privilegiranost konačno "došli na svoje".#L# Bez ulaska u raspravu trebamo li piti više vino ili pivo iz dostupnih podataka i procjena vidljivo je kako je Hrvatska "debelo" pivarska država. Naime, potrošnja piva po glavi stanovnika prošle se godine popela na rekordnih 84 litara, dok je primjerice na početku devedesetih svaki građanin Hrvatske 'pio' u prosjeku 60 litara piva godišnje. Nasuprot tome potrošnja vina je sa prijeratnih procjena o popijenih 40 litara na godinu po stanovniku, pala na prosjek koji se kreće između 13,5 i 18 litara po stanovniku. Sedam hrvatskih pivovara već nekoliko godina povećavaju proizvodnju, a taj je rast samo prošle godine iznosio pet posto. Ukupno je proizvedeno 3,85 milijuna hektolitara piva čime se proizvodnja približava dugo očekivanoj brojci od četiri milijuna hektolitara, kažu u strukovnoj Grupaciji industrije piva i slada Hrvatske. Od osamostaljenja Hrvatske pivarska industrija bilježi snažan rast, a većim dijelom zaslugu za to treba pripisati ulasku stranog kapitala u domaće pivovare te ulaganjima velikih sredstava u proizvodnju, prodaju, marketing. Od sedam domaćih pivovara najveći proizvodnju i udjel na tržištu ima Zagrebačka pivovara, koja je kao članica belgijske grupacije Interbrew (drugi svjetski proizvođač piva) i najviše investirala u svoj rast. Osim nje privatizirane su još i Splitska pivovara (u vlasništvu Laškog), Karlovačka pivovara (Lukšić grupa), a strani kapital prisutan je i koprivničkoj Pananoska pivovara. U igri za privatizaciju su ostale daruvarska, osječka i buzetska pivovara. Da domaćoj pivarskoj industriji "ide dobro" potvrđuje i podatak kako je na rang listi 50 najvećih hrvatskih tvrtki prema ostvarenoj dobiti Zagrebačka pivovara lani bila na visokom sedmom mjestu, a Karlovačka na 23. Nasuprot pivovarama vinskih kuća na tim listama nema, a ni strani kapital baš ne "hrli" u njihovu privatizaciju. Vodeće vinarske kuće i zadruge "grcaju" u velikim problemima uvjetovanima dugovima, nepovoljnim kreditima, privatizacijom, neorganiziranošću, padom kupovne moći stanovnika itd. Iduća bi godina kažu u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva trebala biti prijelomna za tu proizvodnju, jer će, među ostalim, na snazi biti i novi Zakon o vinu, Pravilnik o vinogradarskom katastru, a od početka godine kreće i primjena kvota za bescarinski izvoz u EU (45.000 hl) itd. Tomu i prilog ide i stavovi Vlade da potiče veću potrošnju vina, no iz Ministarstva ipak upozoravaju kako će se i sami proizvođači vina trebati bolje organizirati i dogovarati, a ne čekati da stvari za njih rješava država. Jedan od glavnih problema vinarske proizvodnje je velik nered u proizvodnji i prometu grožđa i vina. Tako primjerice od ukupno 11.694 proizvođača grožđa i vina registriranih u upisniku njih tek 372 proizvodi vino s kontroliranim podrijetlom. Tek 1/3 prometa vina pod kontrolom je države, a samo je u prvih šest mjeseci u promet stavljeno 300.000 hl vina, od čega 127.900 stolnih bez podrijetla. Približavanje Europskoj uniji nameće krajnu ozbiljnost u vinskoj proizvodnju. Potrebno je uskladiti zakonsku regulativu, urediti vinogradarske katastre, organizirati nosioce proizvodnje, stvoriti nekoliko izvoznih marki vina čiji će nosioci izvoza biti regionalne vinarske kuće. Jedna od važnijih stvari koje treba napraviti u vinarstvu je i poticanje podizanja novih vinograda. Ulaskom u EU Hrvatska neće moći povećavati vinogradarske površine pa je do 2010. prema Strategiji potrebno doći do površina od 70.000 hektara, što znači da uz postojeće treba izgraditi najmanje 20.000 hektara novih vinograda. Za to je godišnje potrebno oko 100 milijuna maraka. Jedan od razloga zbog kojeg pivari imaju bolju prodaju je po mišljenju vinara i reklamiranje piva što vinima nije omogućeno. Njihova kampanja ide u smjeru da se i vino tretira kao prehrambeni artikl koji će se slobodno moći reklamirati. Za razliku od vinarske proizvodnja piva daleko je odmakla jer je situacija na tržištu piva daleko sređenija, pivovare nisu suočene s organizacijskim i strukturnim problemima te im ostaje samo da se "bace" na marketing i povećanje prodaje. No ako upitate obične potrošače trebali li piti više vino ili pivo oni će vam odgovoriti kako u sve većem padu kupovne moći odabir najviše ovisi o visini cijene. Količina nacionalne valute u džepu ipak je presudnija u odabiru od dilema koje nameće industrija. (Hina) mku ds