RFE 21. XI. SUBVENCIJE BRODOGRADNJI

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 21. XI. 2001. Hrvatska brodogradilišta - beznadežni utopljenik. Prilog Milana Gavrovića. U golemom državnom proračunu za slijedeću godinu o kojem je danas započela rasprava u Hrvatskom saboru, predviđaju se i velike subvencije brodogradnji. U nekadašnjem Sovjetskom Savezu za jednu Ladu trošilo se 245 radnih sati. Naravno nije toliko trajala proizvodnja, već je riječ o utrošenom vremenu, uključujući i ono u administraciji, koje je otpadalo na svaki automobil. Istodobno u japanskoj Toyoti se na svaki automobil trošilo samo 14 sati. Od tada je utrošak radnog vremena još smanjen, pa se u najmodernijim tvornicama automobili više na sastavljaju od dijelova već od gotovih sklopova koje su pripremili kooperanti. Isti proces tekao je i u drugim industrijama, uključujući i brodogradnju, pa južnokorejska ili japanska brodogradilišta završavaju brod za samo dva tjedna. Hrvatskim brodogradilištima, nasuprot tome, za tri ili četiri broda treba godinu dana. Zato u Južnoj Koreji, na primjer, kvalificirani varilac ima znatno veću plaću od brodograđevnog inženjera u Hrvatskoj. I što je najvažnije, zato u Hrvatskoj brodogradnja ne može živjeti bez velike državne pomoći. Njene prave nevolje počele su onog trenutka kada je Vlada posljednjeg premijera bivše Jugoslavije Ante Markovića uvela konvertibilni dinar. Odmah se pokazalo da je kralj gol, odnosno da je brodogradnja bila profitabilna samo tako dugo dok su devize bile rijetke i skupe. A brod je izvozni proizvod koji se naplaćuje u devizama. Nakon raspada Jugoslavije brodogradnja koja je mahom bila u Hrvatskoj, našla se u još većim nevoljama. Tijekom posljednjih osam godina, stalno se prave sve noviji i noviji sanacijski programi, za što su porezni obveznici dosad platili golemi novac. Pa ipak pravog napretka nema. Na primjer splitsko brodogradilište, koje je jedno od tri najveća u zemlji, bilježi šest milijuna dolara gubitka po svakom isporučenom brodu. U njihovo zlatno doba u bivšoj Jugoslaviji, nitko nije mogao uvjeriti brodogradilišta da zajednički sagrade tvornicu motora. Sada ih nitko ne može uvjeriti da zajednički grade brodove. Svi su sanacijski programi posljednjih godina predviđali udruživanje i specijalizaciju, kako bi se povećala produktivnost i smanjili gubici. Pa ipak, sada se opet najavljuju tek prvi koraci na tom putu i to kao regionalno udruživanje dalmatinskih i primorskih brodogradilišta. Opet se iz budžeta traži veliki novac, pri čemu se ponavlja kako sve države pomažu brodogradnju. Ali o bitnom se šuti; da su brodogradilišta danas, po produktivnosti, mnogo bliže Ladi nego Toyoti, što mala Hrvatska ne može plaćati. Bez obzira koliko se vikalo da je brod nacionalni proizvod. (RFE)