RFE 10. XI. HRVATSKA U GRČU IZRADE PRORAČUNA ZA SLJEDEĆU GODINU

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 10. XI. 2001. Zagreb: svi traže više novaca. Hrvatska je u grču izrade budžeta za slijedeću godinu. Prilog Milana Gavrović. Pred kraj godine rast proizvodnje u Hrvatskoj, kako pokazuje konjunkturni test Privrednog vjesnika, smanjuje se na samo jedan posto. To je najteži udarac najavljenom proračunu za slijedeću godinu. Vlada je pod žestokim pritiscima s raznih strana; od vlastitih ministarstava, do sindikata. Svi traže više novaca - ministarstva, kako se tvrdi, čak osam milijardi kuna. I hrvatski biskupi u poruci o socijanom stanju zahtijevaju od vlasti da vodi računa o društvenoj pravednosti i solidarnosti i podsjećaju je na njena predizborna obećanja. Usporavanje proizvodnje, međutim, znači da novca neće biti dovoljno ni za planirani opseg potrošnje. Pravi potresi, dakle, tek dolaze. Uzrok proračunske drame je što je hrvatski bruto domaći proizvod, još uvijek za petinu manji nego prije 11 godina. Kada se zarađuje toliko manje, ne može se ni živjeti kao nekada. A i taj, smanjeni dohodak, opterećen je otplatama inozemnih dugova; samo za kamate, ako se vraćanje glavnice odgodi, treba godišnje 600 milijuna dolara ili velikih pet milijardi kuna. Povećale su se i razlike u raspodjeli; da bi neki imali mnogo više, neki drugi moraju imati toliko manje. Vlast, nažalost, nema ni vizije ni programa, kojim bi se konačno ubrzao privredni rast i počeo dostizati dohodak, kakav je Hrvatska već imala, i koji bi smanjio pritisak u proračunskom kotlu. Izlaz se zato traži samo na jednoj strani vage; obuzdavanjem rashoda. Glavni pravac udara su džepovi građana; od smanjivanja plaća i zaposlenosti u javnim i državnim službama, do javnog zdravstva, mirovina i prava nezaposlenih. Mnogo toga, pogotovo kad je riječ o državnoj potrošnji, zaista je preveliko i preskupo. Mnogo košta i nered. Ali sve je to teško rješavati u uvjetima nedovoljne proizvodnje i dohotka. Možda je najbolji primjer akcija koja se pokreće protiv rada na crno, čime se želi smanjiti broj nezaposlenih i uhvatiti nešto poreznih prihoda. Ali u vrijeme velike krize i nezaposlenosti, čak i rad na crno ima nešto pozitivno; omogućava unesrećenim ljudima lakše preživljavanje, pa tako djeluje kao socijalni stabilizator. Tek kada proizvodnja i dohodak počnu brže rasti, kada se ljudima otvore nove životne šanse, može se i tu uvesti red. Isto vrijedi i za druge akcije, kojima se želi smanjiti ili barem zaustaviti rast proračunske potrošnje. Jednostavno rečeno, Vladi se događa da ima pravo, ali u krivo vrijeme. Kažu da je to najgore, što se u politici može dogoditi. (RFE)