AU 12.XI.-PR-BOGATI I SIROMAŠNI

AUSTRIJA DIE PRESSE 12. XI. 2001. Bogatstvo ne izaziva siromaštvo "Univerzalna slobodna trgovina, rekao je prije osam godina omiljeni znanstvenik John Naisbitt u Beču, postat će stvarnost, jer ju ljudi cijene, puno prije nego primjerice europska jedinstvena valuta. Toliko o točnim prognozama znanstvenika (i novinari se dakako zabune, ali se s tim rijetko obogate). Slobodnu trgovinu vole mnogi ekonomisti, brojni gospodarski bosovi, neki publicisti i šačica političara - ali tko još? Otvaranje tržišta a time i odustajanje od 'upravljanja' daleko je nepopularnije od glumaca u Nrodnom kazalištu i anarhističkoga kruga. Protuargumenti zvuče previše dojmljivo. Jedan od najpopularnijih je onaj o sve većem raskoraku između bogatih i siromašnih - i da slobodna trgovina bogate čini bogatijima a siromašne siromašnijima. Prva primjedba je točna, ali zapravo ne govori protiv većeg (svjetskog) tržišta. A druga je jednostavno pogrješna. U apsolutnim brojevima bogate zemlje uistinu sve više ostavljaju iza sebe siromašne. Nije čudo: kad visoki prihod po glavi Austrijanaca - recimo zbog oživljavanja svjetske trgovine - naraste za jedan posto, prihod Etiopljana bi primjerice morao narasti za 40 posto da se ponor između te dvije zemlje ne bi dalje povećavao. Za činjenicu da takve stope rasta izostaju, ne može se kriviti WTO ili rušenje trgovačkih barijera. A relativno gledano, sjever uopće nije veliki dobitnik. UN-ovo izvješće o razvitku za 2001. izdvaja samo jednu jedinu skupinu država čije se gospodarstvo 90-ih globalizacijskih godina slabije razvijalo nego 15 godina ranije : bogate zemlje Organizacije za gospodarsku suradnju i razvitak. Pripomena: postoje siromašni koji postaju siromašniji. UN-ovo izvješće nabraja 50 zemalja (od ukupno 162) čiji je prihod po glavi stanovnika devedesetih godina pao. No može li se za to kriviti slobodnu trgovinu? 23 od tih zemalja su u ratom izmučenoj, pretežno protekcionističkoj Africi. 17 idućih su bivše komunističke reformske zemlje koje će uglavnom uskoro premašiti svoje vrijednosti iz 90-ih godina. Daljnjih devet su naftne države poput Saudijske Arabije kod kojih se nesretno poklapaju pad cijena nafte i brzi porast stanovništva ili latinskoamerički posebni slučajevi poput Haitija i Paragvaja. Pedeseta zemlja je Švicarska. Oni koji iz toga mogu iščitati jedinstveni trend, uvelike će nadmašiti majstora Naisbitta. Jasno je samo jedno: nijedna od tih zemalja ne bi danas bolje stajala da se sjever polaganije razvijao. Tvrdnja da bogate zemlje postaju sve bogatije a siromašne sve siromašnije, nije dakle točna. I mnogi siromašni postaju bogatiji - bržim tempom, iako manjim koracima. I još jedan dokaz protiv teorija o sve većem siromaštvu u doba slobodne trgovine: unatoč porastu svjetskog stanovništva, broj gladnih ljudi smanjio se od 1990. za 70 milijuna. No, uza sve to vrijedi: siromaštva i gladi ima doduše manje, ali još uvijek puno previše. I ako nas već ne dira bijeda, možda će nas dirnuti spoznaja da se u sirotištima svijeta gomila potencijal mržnje zbog našeg bogatstva (bez obzira raste li ono i dalje ili ne). Inteligentna solidarnost je stoga važna kao i uvijek - ne samo transfer novca nesposobnim vladama, nego potpora u stvaranju i oslobađanju produktivnih snaga tih zemalja. Primjerice i time da im se olakša pristup svjetskom tržištu! Smanjenje raskoraka u blagostanju u smislu da bismo morali dopustiti da nama na sjeveru bude lošije da jug ne bi zaostajao, naprotiv je - ma koliko to plemenito zvučalo - samo put koji će zajamčeno sve učiniti siromašnijima", zaključuje Michael Prueller u uvodniku lista.