IHT 7. XI. VRH EUROPE TREBA NOVOG ČELNIKA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 7. XI. 2001. Vrh Europe treba novog čelnika "11. rujan u pitanje dovodi političke reputacije na obje strane Atlantika. U Europi, brzina i stil Tonya Blaira priskrbili su mu novi položaj. Za Nijemca Gerharda Schroedera i Francuza Jacquesa Chiraca situacija je manje povoljna no ne i loša. Glavni gubitnik je, izgleda, Romano Prodi. U vrijeme kao što je ovo javnost traži odlučno vodstvo. Ovo znači jasne poruke o vojnoj uključenosti Europe u afganistanskom sukobu ili stav u svezi izručenja osumnjičenih za teroristička djela zemljama kao što je Amerika. Kriza s kojom je suočen Prodi kao čelnik Europskog Povjerenstva, pružila mu je zlatnu priliku da zabljesne, a on ju je propustio. Europskim političkim planom posljednjih je godina dominirala potreba za stvaranjem zajedničke vanjske politike i jedinstvenog obrambenog i sigurnosnog identiteta. Prodi je mogao zauzeti središnju poziciju energično podsjećajući Europljane na ovo i obećavajući podršku EU-a SAD-u. Umjesto ovog, promatrao je raznolike reakcije nacionalnih čelnika na pozive Washingtona i držao se po strani. U Bruxellesu je javna tajna da je Prodi krivi odabir za predsjednika izvršnog tijela EU-a. Kako se povećava pritisak na Europu da djeluje brzo i odlučno s ciljem borbe protiv terorizma i recesije, njegovi su nedostatci sve očitiji. Mediji odbacuju ljubaznu fikciju kako je sve u redu i počinju ga oštro napadati i izrugivati mu se. Ako kritike postanu još glasnije, mogao bi čak biti i smijenjen. Prodi je ekonomist čiji je meteorski uspon počeo na bolonjskom sveučilištu i doveo ga na mjesto premijera Italije. Imao je malo međunarodnog iskustva, no čelnici vlada EU-a bili su odlučni poslati nekog premijera u Bruxelles nakon što je prethodno povjerenstvo dalo ostavku 1999. godine. Problem s Prodijem razvio se kroz različite faze. U prvoj je izgledalo da je problem jedino u tome što nema dara za komunikaciju. Ovo je u nekim krugovima u EU-u potaklo umjereno negodovanje(...). No s vremenom su se pojavili kritičari koji su tvrdili kako ne uspijeva uvijek savladati složene političke dosjee EU-a, koji su glavni posao povjerenstva iz Bruxellesa. Viši dužnosnici danas se tuže na vakuum moći na vrhu, dok moral povjerenstva sve više pada. Prodijev osobni šarm otupio je veliki dio tih kritika. Raspršio je gafove kao što je onaj kada se irskim glasačima kazalo kako se njihov 'ne' Sporazumu iz Nice, za koji su se odlučili na referendumu, može zaobići, ili kao što je onaj kada je posjet Nelsona Mandele odbijen jer više nije južnoafrički predsjednik. Sve do relativno nedavno, presuda je još uvijek bila isključena. U svakom slučaju, u pričuvi nije bilo zamjene. Što više nije slučaj. Wim Kok, cijenjeni socijalistički premijer Nizozemske obznanio je kako se neće kandidirati za treći mandat slijedeće godine. Ako su izvješća tiska točna, da barem pet ili šest državnih čelnika želi da Prodi ode, činjenica da bi Kok mogao biti slobodan dodatno bi oslabila Prodijev položaj. Međunarodni stil politike koji se zahtijeva od predsjednika Povjerenstva EU-a nije prikladan za sve. Čast Romana Prodija ne bi bila ugrožena da da ostavku i pozove nekog od svojih kolega da se okuša u onome što se smatra najtežim poslom u Europi, s obzirom da se radi o poslu koji zahtijeva upravljanje zastarjelom birokracijom u kombinaciji sa sve skeptičnijim javnim mnijenjem Europe. Različita učinkovitost dosadašnjih predsjednika Povjerenstva potiče pitanje prirode posla i toga kako bi osoba koja ga obavlja trebala biti izabrana. U užem bruxelleskom krugu aktera i promatrača EU-a, protivljenje izabranom europskom predsjedniku ustupilo je mjesto podršci ovoj zamisli. Univerzalno pravo glasa, u sklopu kojeg se kandidati natječu za glasove birača zemalja EU-a, bit će izuzetno teško strukturirati. A pobjedniku bi dalo tako snažan demokratski mandat da bi poremetio političku ravnotežu Europe. Vjerojatnije je da će se odlučiti za provedbu nekakve metode odabira predsjednika povjerenstva od strane 625 članova Europskog Parlamenta. Za koju se god metodu odluči, i izdrži li Prodi do kraja svog mandata 2004. godine ili ne, vrijeme je da se počnu tražiti kandidati s vizijom i karizmom. Usput rečeno, drugi europski čelnik čiji drugi mandat istječe baš negdje u to vrijeme je Tony Blair", piše Giles Merritt, direktor Europskog foruma iz Bruxellesa.