FRANCUSKA-LE MONDE OD 11.10.01. NATO OD KOSOVA DO AFGANISTANA

FRANCUSKA LE MONDE 11. X. 2001. Od Kosova do Afganistana "Bilo je to prije dvije godine, u prošlom stoljeću. Koalicija koju su predvodile Sjedinjene Države pod NATO-ovim pokroviteljstvom, bombardirala je Kosovo i Srbiju. Britanski premijer Tony Blair koji je već tada bio prethodnica u borbi, zagovarao je 'novi internacionalizam'. 'Ne borimo se za područja, već za vrijednosti, rekao je. Za svijet u kojemu se krivci za takve zločine neće imati gdje sakriti.' Govorio je tada o Miloševiću i o etničkom čišćenju. Te bi rečenice, od riječi do riječi, mogao opetovati opisujući bin Ladena i terorizam. G. 1999., kao i danas, međunarodna je zajednica pritekla u pomoć muslimanskom puku. George W. Bush je to izjavio kako bi istaknuo da 'križarski pohod' nije uperen protiv islama. U ovoj fazi rata sve, pa i primijenjeni postupci, podsjeća na kampanju na Kosovu: takozvani 'kiruški' udari, s 'usputnom štetom', pomoću krstarećih raketa i klasičnih bomba po vojnim objektima, kako bi se razbio sustav neprijateljske obrane. U drugoj fazi rata SAD može računati na tamošnje saveznike koji su već na terenu: Sjeverni savez u Afganistanu, OVK na Kosovu. Sličnost tu prestaje. Dok je cilj rata na Kosovu bio spriječiti da se pred vratima Europe ne počine strahote, pri čemu nije bio ugrožen integritet europskih zemalja - a još manje SAD-a - s Afganistanom nije tako. Amerikanci reagiraju u stanju zakonite obrane, pošto su napadnuti kod kuće. Rat na Kosovu je bio rat nove vrste, jer se vodio 'izvan područja', za razliku od teritorijalne obrane. Rat protiv terorizma nije operacija klasičnog tipa, jer je uperena protiv raštrkanog neprijatelja, s nejasnim profilom, bez državnih struktura. No to je rat s izrazitijim tradicionalnim obilježjima koji se vodi u ime nacionalne sigurnosti, kao što je pokazalo pozivanje na članak 5 Povelje NATO-a kojom se predviđa međusobna pomoć, premda je bojno polje s onu stranu oceana. Prije je međunarodna zajednica posredovala radi poštovanja ljudskih prava; danas uzima oružje kako bi iskorijenila terorizam. To nije isto, premda ciljevi ponekad mogu biti isti. K tome, u koaliciji s SAD-om jesu zemlje kojima se može štošta prigovoriti u svezi s ljudskim pravima, kao što zgodno primjećuje uvodničar izraelskog dnevnika 'Haaretz' ('Le Monde' od 10. X.) i vojni promatrač 'Moscow Timesa': 'SAD čine protuterorističku koaliciju s, među inim, ratnim zločincima, kršiteljima ljudskih prava i diktatorima, i sve to poradi slobode', žali Pavel Felgenhauer koji neprestano osuđuje rat u Čečeniji. Dok su se Rusi 1999. plašili da će Kosovo biti svojevrsni presedan, danas mogu biti mirni. Njihov je strah bio uzaludan. U Iraku i u Jugoslaviji mislili su da su ta dva više-manje prijateljska režima žrtve agresije Amerikanaca koji pate što nemaju prevlast. Zajedno s Kinezima otvoreno su tvrdili da nacionalni suverenitet ima prvenstvo kao načelo koje određuje međunarodni poredak. (...) Na Kosovu imamo UN-ov protektorat, dok čekamo da se riješi problem sličan kvadraturi kruga: pomiriti težnju ka neovisnosti koju su Kosovari demokratski očitovali i obećanje saveznika da će pokrajina ostati u Srbiji (koja je u međuvremenu postala demokratska...). U Afganistanu su prilike jednostavnije i ujedno teže. Dok su na Balkanu bili suzdržani prema kopnenim operacijama, Amerikanci u Afganistanu neće uzmaknuti pred opasnošću budu li morali platiti tu cijenu da bi likvidirali bin Ladena. Naprotiv, poučeni britanskim i sovjetskim iskustvom, malo je vjerojatno da će biti skloni dugotrajnoj vojnoj nazočnosti, pa i pod okriljem međunarodnih snaga, u zemlji gdje bi im većina puka vrlo brzo bila nesklona. (...) Osim samog afganistanskog režima, u pitanje je dovedena nestalna ravnoteža trodimenzinalne cjeline: Pakistana i njegovih veza s Indijom - drugom nuklearnom silom u jugozapadnoj Aziji, arapsko- muslimanskog svijeta i bivše sovjetske srednje Azije. Uz potres koji se nazire, rat na Kosovu, uza sve njegove strahote, mogao bi biti tek provincijski sukob", piše Daniel Vernet.