DNEVNI PREGLED BR. 214 6. STUDENOGA 2001.

GLAS AMERIKE - VOA 5. XI. 2001. Od terorističkih napada u SAD stručnjaci razmatraju nove oblike elektronskog nadzora. Izvješćuje Jessica Berman. Složene tehnike elektronskog nadzora postavljaju znatne praktične probleme, a postavljaju se i važna pitanja o pravima osoba koje se prate. Britanski pisac George Orwell pisao je u svojem futurističkom romanu 1984. o svijetu koji živi pod budnim okom 'Velikog brata'. Danas izgleda da bi događaji od 11. rujna mogli ubrzati razvoj i primjenu tehnologija kao što je kompjutorsko oko. Stephen Maybank je znanstvenik koji radi na razvoju kompjutorske vizije na sveučilištu Readinga u Britaniji. = Za posebne zadatke, za precizno otkrivanje pokreta bolje će poslužiti ljudsko oko. Ali ljudsko oko ne može zadržati visoku razinu koncentracije 24 sata dnevno. Za razliku od tradicionalnih internih kamera kompjutorsko oko ne bi samo snimalo slike ljudi u zračnim lukama. Ovaj sustav imao bi i bazu podataka koja bi uspoređivala pokrete pojedinca s 'normalnim' pokretima uprogramiranim u računalo. Tako bi osoba koju bi kompjutorsko oko uhvatilo da se kreće prebrzo ? kao da želi pobjeći s mjesta zločina ? odmah bila označena kao sumnjiva. Kompjutorsko oko još se ne može nabaviti na tržištu. Ali gospodin Maybank vjeruje da će u sljedećih nekoliko godina biti razvijen još niz novih, složenih sustava praćenja. To je i tehnologija za prepoznavanje lica, koja se upravo ovih dana instalira u nizu zračnih luka diljem Sjedinjenih Država. Jedini podaci koji se pohranjuju su slike osumnjičenih terorista. Lica svih ostalih putnika filtriraju se pomoću kamere. Barry Steinhardt je pomoćnik direktora Američke udruge za građanske slobode iz New Yorka. = Prije nego što u vladinu uporabu uvedemo bilo koju takvu tehnologiju moramo se upitati: 'Hoće li pridonijeti sigurnosti? Da li uopće funkcionira?'. Tehnologija za prepoznavanje lica jednostavno za sada nije na razini zadatka koji se pred nju postavlja. Prije svega, kaže gospodin Steinhardt, ova tehnologija neće se moći koristiti za identifikaciju potencijalnih terorista u zračnim lukama. = Još nemamo fotografsku bazu podataka s kojom bismo mogli uspoređivati fotografije terorista, čak i kada bi nova tehnologija bila pouzdana. Ali uz sve to ta tehnologija nije pouzdana. Ima vrlo visok postotak pogreške, i to pozitivne i negativne. To znači da će se kriminalci uspjeti provući neopaženi, a mnogi obični putnici bit će označeni kao potencijalni teroristi. Zagovornici nove tehnologije za elektronski nadzor ? kao što je Stephen Maybank sa sveučilišta Readinga ? priznaju da bi one mogle ugroziti privatnost putnika. Prema njegovim riječima, trebat će uspostaviti ravnotežu između prednosti i negativnih strana novih metoda nadzora. Robert Freeman iz Odbora za otvorenu vladu u saveznoj državi New York kao primjer navodi slučaj jednog parka u gradu New Yorku u kojem je policija instalirala kamere, koje su pratile događanja u parku 24 sata dnevno. Na njegovo čuđenje stanovnici okolnih zgrada hvalili su postavljanje kamera. 'Zašto? Jer se osjećamo sigurno kada dovodimo djecu u park. A i stopa kriminala oko parka počela je padati.' Ali nekoliko gradskih blokova dalje stopa kriminala počela je rasti. Gospodin Freeman ističe da je druga teškoća stvaranje ogromnih baza video podataka koje, po zakonu, većina Amerikanaca ima pravo vidjeti. 4. XI. 2001. Iz američkog tiska izdvajamo članak 'Los Angeles Timesa' u kojem se navodi da je u proteklih 8 tjedana u zatvore pod saveznom jurisdikcijom privedeno 1147 osoba u vezi s terorističkim napadima na New York i Washington. Gotovo svi su podrijetlom sa Srednjeg istoka i iz azijskih zemalja. Većina uhićenih je i dalje u zatvoru, njihov je identitet nepoznat, a optužnice protiv njih, njihov status i točno mjesto gdje su pritvoreni ? nisu poznati, piše 'Los Angeles Times'. 'New York Times' navodi da se vlada počela pripremati za efikasan odgovor na eventualnu pojavu velikih boginja. U slučaju da novi bioteroristički napad bude izvršen na taj način, liječnike se obučava da prepoznaju prve simptome zaraze. Nekoliko skupina stručnjaka koji bi prvi reagirali na eventualnu pojavu velikih boginja već su cijepljene protiv velikih boginja ? piše 'New York Times'. (VOA) NJEMAČKI RADIO - RDW 5. XI. 2001. Iz tiska U Njemačkoj se i dalje čuju zahtjevi za obustavom napada na Afganistan radi opskrbe ugroženog stanovništva. 'Mannheimer Morgen' napominje da bi politički i vojno prekid napada bio besmislen. Talibanski režim to bi slavio kao trijumf, teško skovani savez protiv terora dalje bi slabio. S druge strane bijeda stanovništva kao i neobična propaganda SAD-a čine razumljivom želju za prekidom vatre. Njemačka vlada bi to trebala ozbiljno uzeti. Tko vjeruje da njemačka rasprava otežava američko vođenje rata, taj ima smiješne predodžbe o svjetskoj politici. Za Washington je važno ono što kaže vlada. A ona bi rezala granu na kojoj sjedi kada bi uvela zabrane rasprave umjesto da podastre uvjerljive argumente, upozorava Mannheimer Morgen. 'Stuttgarter Zeitung' razmatra držanje saveznog kancelara. S obzirom na otpor koji se protiv bombardiranja artikulira ne samo u SPD-u i Zelenima nego sve jače i čitavom pučanstvu, izgleda da Schroederovo snažno inzistiranje na vojnom sudjelovanju Njemačke vodi u slijepu ulicu jer se upravo tu ne može prepoznati samostalna uloga Njemačke. Možda bi Schroederu bilo bolje kad bi stao na čelo onih koji sada pripremaju vrijeme nakon talibana, preporuča 'Stuttgarter Zeitung'. 4. XI. 2001. Pregled tiske Pregled tiska možemo početi objašnjenjem tehničkog problema kojeg su imali novinski izdavači: izdanje za vikend - a mnoge novine su tada i deblje od stotinu stranica - tiskaju se dan ranije. A još sinoć je izgledalo da su i u Njemačkoj zabilježena dva slučaja poštanskih pošiljaka sa uzročnicima bedrenice. Ali umjesto vijesti za naslovnu stranicu praktično svih novina u Njemačkoj, ugledni Robert Koch institut noćas je objavio kako je to bila lažna uzbuna - a mnoge novine su ostale sjediti na svojim izdanjima s netočnom informacijom. Zato su i novinski izdavači i urednici u jutrošnjim i potpuno drugačijim izdanjima novina bili i posebno bijesni na - očito - neslanu šalu pojedinaca. 'Offenbach post' piše da u Njemačkoj sve češće smutljivci izvode više nego neslane šale s prašcima ili bakterijama i sa zabrinutošću ljudi. A pred sudom se ne trebaju nadati ni očekivati razumijevanje ili blage presude. Upravo suprotno od toga: protiv ovakvih koji koriste priliku treba se provesti najstroži postupak. Samo se tako mogu odvratiti mogući počinioci. Ali samo ako se vrlo pažljivo reagira na svaki sumnjivi slučaj može se i umanjiti nesigurnost građana. Tada ni pravi atentatori nemaju nikakve izglede, drži 'Offenbach Post'. Lažnom uzbunom slučaja bedrenice u Njemačkoj bavi se i 'Nordbayerische Kurier' iz Bayereutha. Jučer je opasnost izgledala veoma blizu. Kasno navečer je došao znak za prekid opasnosti. Tko živi izvan Sjedinjenih Država nije se do sada osjećao ugroženim od tamošnjih slučaja bedrenice. Mračne sile iza poštanskih pošiljaka s uzročnikom zaraze izgleda da imaju na nišanu samo Sjedinjene Države. U Njemačkoj su se brojne neslane šale onih koji se šlepaju uz ovaj događaj pokazale bezopasnima. Ali jučer se u nekoliko sati zemljom proširio strah. Ne smijemo dopustiti da postanemo ludi. Zato je itekako opravdan svaki poziv na razum, drži 'Nordbayerische Kurier'. S ovim slučajem je usko povezan i napad na Afganistan. Mnogi pojedinci razmišljaju svojom glavom koliko ti napadi imaju smisla. 'Neue Ruhr/Neue Rhein-Zeitung' iz Essena argumentira da mnogi ljudi i u Njemačkoj zahtijevaju prekid napada bombama. Sve su češći izvještaji o pogrešnim razaranjima, o civilnim žrtvama i novim rijekama izbjeglica. Humanitarne organizacije zahtijevaju prekid napada kako bi napunile svoja skladišta. Glavni tajnik UN-a želi vidjeti kraj rata. Ali ni Kofi Annan ne kaže kako učinkovitije boriti se protiv terorizma od lova na njegove izazivače. Izgleda da se zaboravilo da je i američki predsjednik najavio dugačak rat i mnogo žrtava. U svakom slučaju, ovaj je rat počeo sa gotovo 5 tisuća žrtava u New Yorku. A pred nama su i nove, ozbiljne prijetnje. Novi poredak u Afganistanu je pretpostavka mirovnim snagama Ujedinjenih Naroda. Ali prije toga se treba uništiti teroristička mreža talibana i Bin Ladena. Tome nema alternative, drži 'Neue Ruhr/Neue Rhein Zeitung'. Kao i kod građana, i kod novine postoji i drugačije mišljenje. Potpuno drugačije objašnjava 'Hessische Allgemeine' iz Kassela. Svjetska carstva i velesile, već po samoj prirodi stvari, uvijek imaju teškoća shvatiti način razmišljanja podčinjenih naroda ili malih država. Zato nimalo ne čudi kako Sjedinjene Države ne vide opasnost što nastavak bombardiranja može značiti i za njihov vlastiti položaj. Amerikanci namjeravaju napade nastaviti i za vrijeme predstojećeg mjeseca Ramazana, što je loš znak za sve jači ratnički mentalitet u Pentagonu. Sjedinjene Države u ovom stanju trebaju saveznike koji kritički razmišljaju i upozoravaju na umjerenost. Umjesto toga su okruženi mnogim slijepim podanim vazalima koji su spremni sudjelovati u svakoj vojnoj budalaštini, drži 'Hessische Allgemeine' iz Kassela. *** Nastavljaju se opsežna bombardiranja talibanskih položaja na sjeveru zemlje na crti bojišnice prema borcima Sjevernog Saveza. Nakon sinoćnjeg video-zapisa prijetnje Bin Ladena muslimanskim zemljama kako svaka zemlja koja surađuje sa Sjedinjenim Državama i Ujedinjenim narodima čini izdaju protiv islama, službeni američki izvori reagirali su izjavom kako je to očit dokaz da Bin Laden postaje nervozan i osjeća se ugroženim. No list 'New Yorker' objavio je i neugodne detalje o akciji posebnih jedinica u Afganistanu 20. listopada, nakon koje je javljeno kako su naišli na slab otpor i kako su uništili uporište talibana. U stvarnosti, piše američki list, časnik pripadnika 'Delta Forcea' je novinaru priznao da je izgledalo kao da su upali u zamku. Cilj je bila zgrada u kojoj inače boravi mula Mohammad Ommar, ali on nije bio tamo. Kada su već napuštali zgradu bez nekakvih osobitih spoznaja o organizaciji talibana i mreže Al Qaida, talibani su američke vojnike gađali ručnim oružjem, ručnim bacačima i minobacačima. Povrijeđeno je 12 američkih vojnika, troje teško. List 'New Yorker' tvrdi da je novinarima nakon toga podijeljena videosnimka potpuno druge akcije, a ovaj neuspjeh izazvao je polemiku i u samom zapovjedništvu jedinice posebnih snaga o učinkovitosti postojeće taktike. (RDW) ITALIJA LA REPUBBLICA 5. XI. 2001. Nova uloga dok se približava odlučujući trenutak "Službeni ulazak naše zemlje u rat ne može biti prigoda za slavlje. Barem jednom prestanimo smatrati Montecitorio pupkom svijeta. Talijanski vojnici mogu biti pozvani riskirati život ne kako bi osvojili mjesto pod suncem, ili mjesto za stolom svojem vođi, nego kako bi porazili međunarodni terorizam koji ugrožava Zapad, te dakle i nas. Bushovom odlukom da prihvati talijansku vojnu ponudu, jučer najavljenoj u 'Repubblici', Rim ponovno osvaja, ne rang koji mu pripada, nego svoju obvezu. Sada kada su naše postrojbe izravno pridružene operaciji 'Enduring Freedom', Italija je pozvana pokazati sređenost i ozbiljnost. (...) Uistinu smo pred ratom, i prvi čin odgovornosti bio bi otkazati stranački marš za rat. Solidarnost sa SAD-om svih Talijana izrazit će se trobojnicama Vojne mornarice, a ne američkom zastavom kojom maše Clarissa Burt. Treba podsjetiti da naše uključivanje neće nastupiti odmah. Dogodit će se kada će, i ako će biti, potrebno. I u najtežem trenutku napada na Afganistan. No više se ne vraća unatrag. Rezultati su do sada bili slabi, i što je još gore, potpora zapadnjačkih javnih mišljenja počinje se ljuljati. I radi toga je Amerika prihvatila i našu makar i skromnu pomoć: sumnja da joj je potrebna. Saveznici su jučer u Londonu raspravljali o konkretnoj i skoroj mogućnosti masovnog slanja postrojbi, eskalaciji nužnoj u kampanji koja, to je već jasno, ne može biti dobivena s visine od deset tisuća metara. Američki vojnici pripremaju naciju na vojni napor 'bez presedana od svjetskog rata, veći čak i od vijetnamskog'. Počinje zima, počinje Ramadan, približava se 'trenutak X'. Vidjet ćemo još boli, patnje i žrtvovanja, i s naše strane. Svim srcem želimo da će Talijani i oni koji ih predstavljaju znati biti na visini tog izazova. Za nas ispiti počinju danas, i nisu završili jučer. Međutim, s diplomatske točke gledanja, očito je da Bushov 'slobodan prolaz', tako kasan i željen, korjenito mijenja položaj naše zemlje u koaliciji i prekida Berlusconijevu karantenu. Od danas smo među zaraćenima. To je tako radikalna novost da je izgurala trijumvirat Blair-Chirac-Schroeder. Berlusconi se više nije mogao držati pred vratima, iskoristio je američko 'da' kako bi probio europski 'ne'. No kako bi ga imao u Londonu, Blair je morao poziv proširiti i na Aznara, Verhofstadta, Solanu i Koka, svi ljuti, u diplomatskoj zbrci i improvizaciji koja je postala gotovo smiješna, i koja mnogo govori o tome zašto Europa još nije 'globalni igrač'. Najviše čekana večera sezone postala je buffet na nogama, piknik. Pokazujući dvije stvari. Prva: međunarodni rang naše zemlje još uvijek oštećen, našom prošlošću i našom sadašnjošću, oslabljen starim sumnjama i nedavnim greškama. Uključivanje Italije u 'direktorij' bilo je nemoguće bez njegovog pretvaranje u skupštinu koja uključuje i Španjolsku, Belgiju, Nizozemsku i Europsku Uniju. Drugo: možda to nije loše. Jer potvrđuje da Italije bez Europe ne ide nikamo, niti s američkom propusnicom. Naše nacionalne sudbine htjeli ili ne, radi slabosti ili odlukom, neizbježno se prepliću s onima Unije. Italija koja sudjeluje u projektu Airbus za jačanje buduće europske Zajedničke obrane uživat će jači, a ne slabiji, glas. Italija koja će nastaviti razgovarati s arapskim zemljama ne vrijeđajući ih bit će korisniji, a ne manje koristan, saveznik Amerikancima. Vani ostaju Prodi i 'mali' Europljani. Formalno, predsjednik Komisije nema pravo sudjelovanja na skupovima poput jučerašnjeg: vanjska i obrambena politika Unije bježi iz njegovih nadležnosti, pripada vladama i njihovom predstavniku Solani. No sjetit ćemo se guranja oko londonskog stola kada ćemo morati objasniti još jedan referendumski 'ne' Europi, poput onog danskog ili irskog. Jučer su 'mali' snažno prosvjedovali, na čelu s Portugalom. Što se više napučuje vrh, to se više rep odvaja. Što se više afirmira metoda dogovora među vladama, to više zajedničke institucije slabe. Uzdamo se da je Berlusconi, nedavno tako brz u Prodijevoj obrani, te zabrinutosti iznio svojim kolegama. Sada kada je vratio ono što je izgledalo da je potkopao, želimo ga vidjeti skromnog, tihog i radinog, kao čovjeka koji je uvidio svoje greške,", piše Antonio Polito. LA STAMPA 5. XI. 2001. Engleska je još jednom Italiji otvorila vrata kluba u kojemu je u početku bila isključena "Prvi puta je to bilo daleke 1975., kada je naša zemlja od britanskog premijera dobila odlučujuća potporu da bude pozvana na skup na vrhu kojemu je domaćin bila Francuska u Rambouilletu, a koji je izvorno bio zamišljen kao skup u petoro (SAD, Japan, Njemačka, Velika Britanija i Francuska) te koji je potom s Italijom postao G6, i godinu dana kasnije s Kanadom G7. I danas je Blair na Italiju proširio sudjelovanje u sustavu koji se ocrtava kao europski direktorij u zametku: bilo je lako predvidjeti da će pred-skup u troje prije nekoliko dana u Gandu imati nastavak, i moguće je da će se ta praksa nastaviti u budućnosti i izvan ciljeva vojnih operacija protiv terorizma. Kakva god bila pozadina, Berlusconijeva nazočnost u Londonu znači diplomatski uspjeh za Italiju i ispravlja dojam podvojenosti koji je ponašanje naše zemlje tijekom posljednjih tjedana mogao izazvati. Previše mirovnih marševa, previše razlika u izjavama predstavnika oporbe, previše spremnosti da se na politički plan stave Papini pozivi na milosrđe, previše stida u uporabi riječi rat, pa i kada je jasno da nema drugih riječi za opisati ono što se događa, možda čak i neke nesigurnosti u brzom uklanjanju očitih razlika između vojnih i političkih vrhova: previše je, dakle, bilo proturječja da bi Italija mogla izvan granica biti ocijenjena kao kompaktna i jasno svrstana zemlja u ovom ratu protiv terorizma. Razjašnjenje na vojnom planu sada je došlo, i postalo je teško Italiji zanijekati ulaznicu za sastanke u užem sastavu. Blair, koji svakim danom otkriva veliki politički talent, odmah je to shvatio i privrijedio si je naše priznanje, kojega će u prigodnom trenutku oploditi. Vlada iz ovog događaja izlazi učvršćena. (...) Povijesna slabost Italije je u stalnom kolebanju između formalne obveze i njene konkretne provedbe, u vjerovanju da se istančani verbalni kompromis kod prijedloga u parlamentu, gdje se kaže jedna stvar ali i njezina suprotnost, razumije izvan granica, kao što to razumiju i unutarnji tumači. Ona je u marševima za mir gdje se računa na popularnost protivno logici. Ako skup na vrhu u Londonu djelomice zatvara to poglavlje, kredibilitet Italije nastavit će se mjeriti njenom dosljednošću na putu kojime se krenulo: to je kredibilitet koji se izravno obraća vladi, ali uključuje isto tako, ako ne i više, oporbu.", piše Boris Biancheri. NJEMAČKA DPA 5. XI. 2001. Hrvatska odlučila presjeći balkansku rutu za krijumčarenje ljudi "'Ponovno ću napraviti istu stvar', izjavio je u razgovoru za DPA Ali Raza, ilegalni imigrant iz Pakistana kojeg je uhitila hrvatska policija. Dvadesetdevetogodišnji je Raza učitelj koji je odlučio otići iz Pakistana pod svaku cijenu a našao se u Ježevu, kampu za ilegalne imigrante, smještenom 30 kilometara istočno od Zagreba (...) 'Moji prijatelji i ja platili smo po 3000 njemačkih maraka krijumčarima koji su nas napustili nakon dolaska u Zagreb - naša je destinacija bila bilo koja zemlja EU', kazao je. Raza tvrdi da je više politički nego ekonomski imigrant budući da oni koji traže azil iz političkih razloga imaju bolje izglede da izbjegnu deportaciju. 'Naravno da bismo se voljeli vratiti u Pakistan kada bi tamo bila demokracija. Ne želimo živjeti u vojnoj diktaturi', objasnio je. Raza je jedan od nekoliko tisuća ilegalnih imigratana koji svake godine pokušavaju preko Hrvatske ući u zapadnu Europu. 'Ovaj put nismo uspjeli ali naučili smo nekoliko dragocjenih trikova koji će nam pomoći sljedeći put', kazao je njegov prijatelj i dodao: 'A sigurno ćemo pokušati ponovo'. Oni koji su se našli u Ježevu čekaju deportaciju ali zakon nije tako strog prema ilegalnim imigrantima kao prema drugim oblicima kriminala. Nakon deportacije iz Hrvatske gotovo svaki imigrant pokušava ponovo postići svoj cilj. 'Europa će teško zaustaviti pritjecanje ilegalnih imigranata. Trećina njih uspijeva stići na svoj cilj. Govorimo o 500 tisuća ljudi koji svake godine nelegalno stupe na teritorij Europske unije', izjavila je za DPA Božena Katanec, ravnateljica odjela hrvatskog ministarstva unutrašnjih poslova koji se bavi ilegalnim imigracijama. 'Nakon što ih uhvatimo provedu neko vrijeme u Ježevu a potom ih deportiramo u zemlju iz koje su stigli - sukladno takozvanom sporazumu o povratu. No, s većinom njih susrećemo se ponovo', kazala je gospođa Katanec. Ilegalni imigranti uhićeni u Hrvatskoj uglavnom su u dobi od dvadesetak godina, gotovo svi su muškarci i doslovno svaki od njih čvrsto je odlučio da se više ne vraća u domovinu. Turci u pravilu žele otići u Njemačku zbog velike turske zajednice u egzilu koja tamo živi; Rumunji žele u Italiju jer govore sličan jezik dok Pakistanci žele živjeti u Britaniji. 'Nekada smo bili dio Britanskog carstva, svi dobro govorimo engleski i spremni smo marljivo raditi. Nadamo se da nas Hrvatska neće vratiti natrag u Pakistan', kaže Raza. Svi uhićeni imigranti jednoglasni ističu da se Hrvatska dobro odnosi prema njima. 'Dajemo im tri obroka dnevno, medicinsku njegu, kupaonicu pa čak i džeparac', ističe ravnatelj kampa u Ježevu Tomo Koščak. Najmlađi imigrant u Ježevu ima samo pet godina. Stigao je sa svojim roditeljima iz Irana preko Bosne a uhićene je u blizini zagrebačke džamije. Najstariji imigrant imao je 80 godina. Zagrebačka je džamija jedno od glavnih središta za krijumčarenje ljudi. Svaki ilegalni imigrant iz muslimanskih zemalja poput Pakistana i Irana zna da će ga 'veza' čekati kod džamije. Nakon sklapanja 'posla' s krijumčarima započinje put do granice sa Slovenijom. Krijumčari često unajmljuju kamion na koji stavljaju lažne tablice. No, svi ilegalni imigranti neće stići do šuma u blizini Slovenije. 'Bili smo prevareni - nakon što smo mu platili, vozio nas je neko vrijeme kamionom i potom nam rekao da izađemo jer je blizu granica', kazao je Raza. 'Ispostavilo se da nismo bili blizu granice već u nekakvom parku, još uvijek u Zagrebu. Onda je došla policija i zaustavila nas', pripovijeda Razin prijatelj. Krijumčari često u pustoši postavljaju i lažne ploče s natpisom 'Republika Austrija' ili 'Republika Italija, govoreći ilegalnim imigrantima da bježe i spašavaju živu glavu. Promet duž takozvane 'balkanske rute' koja obuhvaća Hrvatsku, Bosnu i Sloveniju, osjetno je pojačan. Samo u prvih devet mjeseci ove godine policija je uhitila 10.449 imigranata što je 20,5 posto više nego prethodne godine. Te brojke odnose se samo na one koje je policija uspjela presresti - veliki broj onih drugih sada je u Njemačkoj, Italiji i Austriji. U prošlih šest godina hrvatska je policija stekla veliko iskustvo u lovu na ilegalne imigrante, uhitivši brojne skupine potencijalnih imigranata i krijumčara. Nakon rata devedesetih godina imigranti su zapravo izbjegavali 'balkanku rutu' budući da nitko nije želio riskirati život prijelazom preko ratom zahvaćenih poldručja', ističu u policiji. Područje Žumberka, četrdeset kilometara sjeverozapadno iz Zagreba, u blizini Slovenije, vrvi aktivnostima krijumčara ljudi kojima pomažu brojni brežuljci i šume. 'Krijumčari dobro poznaju svaku planinsku cestu i uvijek koriste noć i loše vrijeme da nezakonito uđu na teritorij Slovenije', izjavljuje Josip Benković, granični policajac. Mjesno stanovništvo zadaje dodatnu glavobolju policiji budući da često surađuje s krijumčarima. 'Ljudi su na Žumberku siromašni i spremni su za 50 njemačkih maraka prevesti bilo koga preko granice', napominje drugi granični policajac. 'Pogledajte samo kuće - odmah ćete znati tko je glavni organizator krijumčarenja ljudi', kazao je za DPA jedan policajac, pokazujući veliku kuću osumnjičenog krijumčara, pred kojom je parkirano nekoliko luksuznih automobila", prenosi na kraju članka Igor Medić. SLOVENIJA GORENJSKI GLAS 23. X. 2001. Pravo na dostojanstvo, ime i grob "Oni koji su mislili da će se otkrićem grobnica pobijenih Slovenaca i pripadnika drugih naroda i narodnosti na slovenskom tlu, osobito na Teharima i u Kočevskom Rogu pod Krenom priča o poslijeratnim izvansudskim smaknućima završiti, u zabludi su. Ljudi su doduše još osamdesetih godina pod teretom straha pričali da takvih grobnica ima još daleko više, no većina se nije usuđivala (ili nije htjela) to reći na glas. Godinu za godinom oko Dana mrtvih u skrivenim su se krajevima, u šumama i jarugama, potajno palile svijeće.... Kad su nađeni posmrtni ostaci sa znakovima nasilne smrti kod Maribora i naposljetku u rovu kraj Slovenske Bistrice, počeli su djelovati državno odvjetništvo i policija. Poziv da svatko tko nešto zna o tragičnim i potajnim događajima poslije rata progovori, imao je odjeka. Mnogi koji su znali ali su zbog straha šutjeli, progovorili su. Posebno povjerenstvo koje djeluje u vladi službeno je utvrdilo 76 grobnica. Po mišljenju njegovih članova i drugih istražitelja te problematike, ima ih još jedanput toliko. Slovenskoj politici koja ima i imat će u tomu odlučujuću riječ, jasno je da i tisuće koje su tijekom i poslije Drugog svjetskog rata svojom voljom ili bez nje postavljeni na drugu stranu i zbog toga ponižavajuće smaknuti, imaju pravo na ljudsko dostojanstvo, ime, pokop i grob. To je zahtjev civilizacije, demokracije i morala. Slovenija je poslije zadnjih događaja, kad šutnja o tim vremenima i događajima više nije moguća, odlučna to obaviti. Prvi korak prema ostvarenju toga bit će zakon o ratnim grobnicama kojega će prihvatiti državni zbor. Drugi, koji će biti zahtjevniji, bit će sadržajan, moralan, politički a i pravosudni, ako će se okrivljenima i još živima dokazati krivnja. Najmanje što treba napraviti bit će deklaracija parlamenta o tim događajima s isprikom živima koji su zbog tih događaja poniženi. Mrtvima možemo vratiti tek dostojanstvo i poštovanje", zaključuje J. Košnjek u uvodniku lista. FRANCUSKA LE FIGARO 5. XI. 2001. Obrana: Richard opravdava francusku politiku Jean-Paul Rustan i Pascale Sauvage razgovarali su s francuskim ministrom obrane Alainom Richardom o američkoj akciji u Afganistanu, o francuskom sudjelovanju i o drugom: " - Obrambena politika gotovo je izostala iz predsjedničke utrke 1995. Hoće li se o njoj povesti računa 2002., s obzirom na događaje u Afganistanu? = Ciljevi obrambene politike važna su tema u demokratskoj raspri. Uime čega treba djelovati, s kojim mogućnostima, u kojim granicama, to su pitanja koja nasreću zanimaju Francuze i u svezi s kojima, uostalom, treba naglasiti njihovu vidovitost. Oni znaju da se demokracije ne mogu braniti pomoću nemoći. - U ovom času, dva šefa izvršne vlasti moraju govoriti jednoglasno. Znači li to da o bitnim pitanjima postoji konsenzus između Jacquesa Chiraca i Lionela Jospina? = Bit će razlika na mnogim područjima između kandidata desnice i kandidata ljevice; k tome, državničke se sposobnosti provjeravaju u krizama. Sada se ne moram očitovati o njihovu suparništvu. Nastojat ću da pobijedi kandidat ljevice i, ako je to onaj u kojeg se uzdam, znam da posjeduje sve kvalitete da bude dobar predsjednik na području kojim se bavim. (...) - Možete li nam potanje obrazložiti promjene francuske odluke u sklopu operacija protiv afganistanskih mreža Al-Quaide? = Tri su se stvari promijenile. Prva je da Francuska sudjeluje u planiranju operacija koje provode Sjedinjene Države. Zatim, Francuska je povećala svoju pomorsku nazočnost zahvaljujući misijama obavješćivanja i zaštite pomorskih snaga u Arapskome moru. Napokon, razvijeni su novi zračni sustavi za praćenje afganistanskog poprišta. Sve to ipak ne izlazi iz predviđene sheme i raspoređeno je u vremenu. - Može li se govoriti o kopnenoj ofenzivi? = Rekli smo, SAD i zemlje koje su se pridružile njegovoj akciji, da cilj nipošto nije vojno zauzeti Afganistan. - Lionel Jospin je 11. X. u Narodnoj skupštini rekao: 'Otvoreno vam mogu reći da nisam sklon tome da budemo uvučeni u eskalaciju sukoba'. Držite li se još toga stajališta? = Vlada ga je opetovala deset puta. Nismo promijenili mišljenje. (...) - Jeste li svjesno otkrili nazočnost francuskih obavještajaca u Afganistanu, ili je bila riječ o nespretnosti kao što vam neki spočitavaju? = Htio sam pokazati da Francuska na području prikupljanja podataka ima djelatnu ulogu i da to znači opasnost za agente. To je važan čimbenik našeg utjecaja. Mogao sam poreći činjenice, ali to nije u redu kada si na odgovornoj dužnosti. Odvažni komentatori koji su mi zamjerili na mojim izjavama, predbacili su mi također da prikrivam činjenice. Ne igram dvostruku igru i očekujem da i drugi to ne čine. (...) - Čini li vam se jače američko bombardiranje u Afganistanu i otvorenija potpora Sjevernom savezu dobra strategija? = Tu i tamo doista čujem kritike i sumnjičave izjave. No tko ciljeve dovodi u pitanje? Neki predlažu da talibani ostanu gdje jesu? Da se Al-Quaidu pusti na miru u Afganistanu? Koji bi se još postupci mogli primijeniti osim uništavanja njihove infrastrukture, likvidacije njihovih zapovjednih točaka i stanovite potpore vojnoj oporbi? Ako netko ponudi drukčiju akciju za postizanje neprijepornih ciljeva, poslušat ću ga sa zanimanjem... Ovo je pogodno razdoblje za generale poslije bitke. (...) - Ne bi li prava zajednička europska politika obrane omogućila jedinstveniji odgovor na sadašnju krizu? = Oprostite mi, ali vidjeli ste taj odgovor. Nakon atentata, šefovi država i vlada EU-a vrlo su solidarno potvrdili svoje mišljenje i svoje ciljeve. Gdjekad sam zbunjen kratkovidnošću većine europskih glasila koji ne žele vidjeti ono što već čini Europu i zatvaraju se u euroskepticizam koji zanemaruje stvarnost. Primjerice, naš je kontinent jedini bio kadar da na ovakvoj razini razvije policijsku i pravnu suradnju za kojom postoji potreba. - Mislite li da će ta kriza zapravo pokazati europsku snagu, a ne slabost? = Zahvaljujući ustrajnosti i nepopustljivosti, Europska se unija, premda nije najveća supersila, potvrđuje kao glavni čimbenik svjetske ravnoteže. WTO i protokol iz Kyota ne bi postojali bez europskog pritiska. Primjera ima puno. (...)" Afganistan: Annan stavlja UN 'na prvu crtu' Glavni tajnik Ujedinjenih naroda Kofi Annan dao je ekskluzivni intervju za list. Iz razgovora izdvajamo: " - UN je organizacija za mir, budući da sukladno uvodnom dijelu Povelje treba da 'buduće naraštaje zaštiti od prijetnje rata'. Čemu, dakle, UN može služiti u ratu protiv terorizma? = UN je na prvoj crti. Vijeće sigurnosti izglasovalo je nedavno dvije rezolucije koje određuju okvire suradnje 189 država u borbi protiv terorizma. Prema tim dokumentima, vlade moraju uskratiti teroristima politički azil i zabraniti osnivanje logora za obuku i logističkih baza na svom području. To nije neostvariva želja. Vlade koje ne budu poslušale podvrgnut će se međunarodnim sankcijama. - Dok američko zrakoplovstvo bombardira Afganistan, koja je praktična uloga UN-a? = Trenutno je riječ o tomu da se pomogne puku. Naša humanitarna akcija nije nova, jer Afganistan već dvadeset godina živi s nasiljem. Zračni rat očito ometa naše napore. Morat ćemo osigurati pedeset do šezdeset tisuća tona hrane na mjesec. A mi dopremamo tek polovicu. No nadam se da ćemo uskoro biti uspješniji: zahvaljujući potpori susjednih zemalja gdje trenutno osnivamo pozadinske baze. Napose Uzbekistana. - No vaš se mandat ne ograničava time? = Mi radimo na pripremi mira. I tu imamo dugo iskustvo: već godinama pokušavamo uvjeriti afganistanske pobunjeničke stranke da dijele vlast. Nakon terorističkih napadaja 11. IX. ta je zadaća nedvojbeno još žurnija. Razne etničke skupine moraju prekinuti s međusobnim sukobima i organizirati svestranu političku koaliciju. Također je potrebno da zemlje u susjedstvu s Afganistanom prihvate pravila igre tako što će prihvatiti osnutak afganistanske vlade koja će doista biti proafganistanska. Dakle, odana jedino afganistanskom narodu. - Nije li politički cilj UN-a u opreci s vojnim ciljem SAD-a? Dok vi govorite o osnutku vlade koja bi mogla uključiti i umjerene talibane, Washington kaže da je cilj rata uništiti talibanski režim. = Kao glavni tajnik UN-a, moram provoditi naputke Vijeća sigurnosti čije rezolucije zahtijevaju da se sudi krivcima za napadaje od 11. IX. No o tome hoće li pobunjeni talibani sudjelovati u budućoj koaliciji ili ne, odlučuju isključivo Afganistanci. - Ne bi li bilo jednostavnije povjeriti UN-u upravljanje Afganistanom? = Afganistan neće biti UN-ov protektorat. UN je spreman pružiti stručnu pomoć u upravljanju zemljom, ali neće zamijeniti afganistanske vlasti. - Ako Amerikanci nastave s bombardiranjem postoji druga opasnost: opasnost od opće pobune muslimanskog svijeta. Što može učiniti UN kako bi smirio igru? = Svaki put kada se ubijaju ili ranjavaju civili, nezadovoljstvo nužno raste. Širenje gnjeva muslimanskog svijeta stvarna je opasnost. Već sam upravio nekoliko poziva za pomoć civilima u Afganistanu. Nedužni ne smiju stradati umjesto krivaca. - Mislite li da bi SAD mogao napasti i drugdje? Napose Irak. = Već sam isticao činjenicu da ne postoje nikakvi dokazi koji potvrđuju da je Bagdad sudjelovao u događajima 11. IX. Napasti Irak bio bi pogrješan potez. Jedini rezultat toga bilo bi povećanje napetosti na tom području. No mislim da je američka vlada u potpunosti svjesna tih stvari. - Da bi Zapad na koncu dobio hladni rat, trebalo je pedeset godina 'containmenta' SSSR-a. Hoće li isto toliko trebati za terorizam? = S Bin Ladenom našli smo se pred novim problemom. No to ne znači da su stari problemi nestali. Više no ikada moramo biti odlučni da iskorijenimo terorizam koji nije od jučer. Moramo se i dalje boriti protiv siromaštva i neznanja. Isto tako, ne smijemo odustati od rješavanja sukoba koji nisu riješeni. Ako postoji politička volja, ako smo spremni uložiti potreban novac u gospodarski razvitak, moći ćemo suzbiti terorizam. Mislim čak da ćemo uspjeti prije nego se to očekuje. - Nije li Nobelova nagrada također poticaj za borbu protiv jednostranosti Washingtona? = Između UN-a i Amerike rađaju se novi odnosi. Danas Amerikanci surađuju s nama s povjerenjem. SAD je platio dug, pa je tako UN u financijskim prilikama koje nikada nisu bile tako povoljne. - Bili su potrebni napadaji od 11. IX. da SAD shvati da ne može bez drugih zemalja. = Svjetski su problemi tako brojni i zamršeni da ih jedna zemlja, bila ona i najmoćnija, ne može sve riješiti. To još više vrijedi za terorizam: SAD je shvatio da se zajednički interes podudara s njihovim državnim interesom. - UN-ova izvješća o tragičnom svršetku operacija očuvanja mira u Ruandi i u Bosni bila su osobni napad na vas i osuda zbog 'pretjeranog opreza'. Imate li nečistu savjest? = UN je mogao učiniti više, ja sam mogao učiniti više, države članice mogle su osigurati više sredstava. Ali, jesmo li mogli zaustaviti anarhiju i pokolje? Nisam siguran. Žalim što nismo bili uspješniji i što nismo spasili više ljudskih života. Predlažući reforme poveo sam računa o poukama iz tih tragičnih događaja kako se ne bi opetovale iste pogrješke. Ipak, ostaje pitanje: bi li svijet danas reagirao drukčije, bismo li imali odvažnosti da djelujemo sa svim potrebnim materijalnim mogućnostima? Stalno se vraćamo na problem političke volje. - Dakle, tajna vašeg uspjeha je poslovica iz Gane, zemlje u kojoj ste rođeni, koju ste uzeli za osobno geslo: 'Jedna glava ne može riješiti sve probleme'. = Doista sam uvjeren da se naputci iz afričkog sela mogu primijeniti i na naše globalno selo. Razumno je tražiti mišljenje drugih mudrih glava. Dogovarati se, raspravljati, pregovarati, to je prava tajna uspjeha." RUSIJA IZVESTIJA 4. XI. 2001. Pomagati, ali ne upletati se "U subotu je ministar obrane Sjedinjenih Američkih Država Donald Rumsfeld razgovarao u Kremlju s Vladimirom Putinom i s ruskim ministrom obrane Sergejom Ivanovom. Rumsfeld je u Moskvi proveo tek nekoliko sati. Rusija je prva postaja u obilasku američkog dužnosnika. U subotu navečer već je bio u Dušanbeu, a u nedjelju u Taškentu. Zatim će ministar posjetiti Pakistan i Indiju. Njegov je cilj razgovarati o daljnjim fazama afganistanske kampanje, učvrstiti potporu susjednih država i, možda, nove nijanse u operaciji. (...) Rumsfeldov prvi sugovornik bio je ruski ministar obrane Sergej Ivanov. Zatim je u Kremlju pola sata razgovarao s Putinom. Nakon susreta, ministri su dali izjavu o dvjema glavnim temama 'vojnih' odnosa: operaciji u Afganistanu i sporazumu o proturaketnoj obrani. Sudbinu sporazuma američki je ministar predao u ruke dvojice predsjednika istaknuvši da će oni odlučiti 'što će i kada učiniti sa sporazumom'. Ivanov je rekao da se 'djelomice slaže' s tvrdnjom da je sporazum 'ostatak iz doba hladnog rata'. No prije nego se poništi staro, treba 'stvoriti nešto novo'. Vojni i politički dužnosnici ističu dva glavna područja na kojima treba tijesno surađivati: borba protiv terorizma i zabrana širenja oružja za masovno uništenje. Možemo gotovo sigurno reći: 14. XI., na susretu ruskog i američkog predsjednika u Teksasu sporazum se neće ni raskinuti ni poništiti. On će u neizmijenjenom obliku 'odležati' još nekoliko mjeseci, a zemlje koje sudjeluju u antiterorističkoj koaliciji i u nuklearnim savezima pokušat će izraditi nove 'sigurnosne mehanizme za XXI. stoljeće'. Druga je tema suradnja u afganistanskoj operaciji. Ivanov je iznova potvrdio da noga ruskog vojnika neće kročiti u Afganistan. Osim toga, od Rusije to 'nitko nije ni tražio'. 'A što se tiče poboljšanja kvalitativnih odnosa u parametrima koji se spominju ... - nejasno je dodao Ivanov - tu zaliha ima'. Ministar nije rastumačio na što misli. Stvar nisu rasvijetlili ni u ministarstvu obrane, primijetivši tek da se 'razgovaralo o tehničkim nijansama'. Ipak, barem jedan aspekt točno odgovara riječima 'zaliha ima'. Prema podatcima 'Izvestija', Moskva nudi Washingtonu da financira dopremu ruske vojne tehnike Sjevernom savezu. To priznaju i u ruskom ministarstvu obrane, dodajući da SAD za sada 'izbjegava to pitanje'. Istodobno su u Moskvi opovrgnuli vijest da SAD sličnu tehniku kupuje u Poljskoj, Češkoj i Mađarskoj. U ministarstvu obrane su istaknuli: prema njihovim podatcima, zemlje istočne Europe doista se javljaju SAD-u s takvim prijedlozima, kao i gotovo sve srednjoazijske države ZND-a, no ruski vojni dužnosnici za sada nisu zabilježili konkretne poslove. Na pitanje lista znači li Rumsfeldov obilazak da je SAD spreman promijeniti taktiku u Afganistanu, u ruskom su ministarstvu obrane odgovorili niječno. Ipak, prema podatcima koje imaju 'Izvestija', Rusija je upoznala Washington sa svojim viđenjem 'osvetničkih udara', držeći da treba donekle promijeniti taktiku i zadavati točnije udare veće razorne moći, s manjih visina i tek nakon toga planirati kopnenu operaciju uz pomoć Sjevernog saveza. Ipak, za sada SAD nastoji izbjeći takav scenarij: mala visina znači opasnost od trenutnog rušenja letjelica od strane talibana. U tijeku putovanja Rumsfeld će morati načeti teme kao što je bombardiranje Afganistana u doba Ramazana (američki saveznici ni o tome nemaju jedinstveno mišljenje); politički ustroj zemlje i stvaranje široke etničke koalicije, bez talibana; budućnost operacije u cjelini kojoj će se za dva dana ispuniti mjesec dana, a ništa ne upućuje da će se skoro završiti. Što se tiče Rusije i SAD-a, sada će o njihovoj suradnji razgovarati dvojica predsjednika. Točno za tjedan dana oni će se sastati prvo u Washingtonu, a zatim na Bushovom ranču u Teksasu", piše Svetlana Babajeva. SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 5. XI. 2001. Vojnu doktrinu treba osuvremeniti i prilagoditi novom ratu protiv terorizma "Weinberger-Powellova doktrina koja je utjecala na predsjednike kada je trebalo donijeti odluku o tome kako koristiti američku vojnu silu gotovo dva desetljeća ustupila je mjesto ratu protiv terorizma za koji još ne raspolažemo pravilima. Imenovana je po bivšem ministru obrane, Casperu Weinbergeru i državnom tajniku Colinu L. Powellu, a glavno načelo doktrine jest koristiti snažnu i premoćnu silu kako bi se postigao jasni cilj. Ta konvencija u vojnoj kampanji koja traje u Afganistanu više nije od koristi, kao ni u širem ratu protiv globalnog terorizma. Američki dužnosnici tvrde kako je ono što je potrebno da bi se iskorijenila mreža u sjeni ciljana akcija, ne premoćna sila. Predsjednik Bush i ministar obrane Donald H. Rumsfeld pokušavaju ograničenom upotrebnom oružja (zračnim napadima, posebnim operacijama i tajnom akcijom CIA-e) postići ono što za cilj ima i korištenje premoćne sile - uništenje neprijatelja, Osame bin Ladena, i svrgavanje ratoborne vlade, afganistanskih Talibana. No precizna 'Bush- Powellova' doktrina koja bi stala uz bok Weinberger - Powellovim principima tek treba biti napisana, tvrde vojni analitičari. Da bi stratezi počeli razmišljati o novoj doktrini, potreban je važan vojni događaj, kao što je Vijetnamski rat ili rat protiv terorizma koji je u začetku. 'Sve čime sada raspolažemo jest niz nepovezanih političkih stavova koji čine najneposredniji odgovor na izazov s kojim smo trenutno suočeni', tvrdi umirovljeni vojni pukovnik, vojni TV- analitičar Kenneth Allard, koji je napisao i nekoliko knjiga o vojnoj strategiji. Analitičari predviđaju kako će prvi rat u ovom stoljeću protiv tzv. asimetričnih prijetnji - u ovom slučaju terorizma - rezultirati vojnom doktrinom koja neće biti nalik niti na jednu prije nje. 'Potreban nam je novi rječnik', kazao je Rusmfeld nedugo nakon početka zračnog rata, 7. listopada. 'Moramo se otarasiti starog načina razmišljanja i početi sagledavati stanje onakvim kakvo jest.' 'Novo razmišljanje' ono je što je Weinberger nastojao postići 1984. godine. Tada, u ranim danima Reaganovih nastojanja jačanja vojske, ministar obrane želio je odrediti načela za razmještanje sila koja bi spriječila još jedan Vijetnam. Powell (...) je kasnije dotjerao Weinbergerovu doktrinu tako da poziva na korištenje 'premoćne sile'. U govoru koji je 28. studenog 1984. održao u Nacionalnom press klubu, Weinberger je kazao kako će američke oružane snage biti korištene samo kako bi 'štitile vitalne interese SAD-a i njegovih saveznika.' Dodao je kako akcija mora imati 'jasno definirane političke i vojne ciljeve' i biti primjenjivana s 'razumnom sigurnošću da ćemo imati podršku američkog naroda i njihovih predstavnika u Kongresu.' Analitičari tvrde kako Bush ispunjava te kriterije. Kongres i američki narod u velikoj većini podržavaju vojnu akciju. Rusmfeld je iznio cilj: svrgavanje vladajućih talibana i eliminiranje bin Ladena i njegove terorističke mreže al Qaida. SAD bin Ladena drži odgovornim za teroristički napad počinjen 11. rujna na Svjetski trgovački centar i na Pentagon. No sam Powell slaže se kako njegov princip premoćne sile u Afganistanu ne funkcionira. 'Oduvijek sam govorio o premoćnoj sili, što znači da se u odlučujućem trenutku primjenjuje premoćna odnosno odlučujuća sila', kazao je Powell na NBC-u nedugo prije no što su počeli napadi, 7. listopada. 'U ratu u Perzijskom zaljevu, prije 10 godina, imali smo stanje u kojem je vojska bila na terenu i mogli ste ju lako identificirati...a protiv iračke vojske smo primijenili premoćnu silu. Ovog je puta stanje drukčije... Sa sigurnošću vam mogu kazati kako će naša vojska imati planove koji će ići protiv njene slabosti i da neće upasti u zamke u koje su upadale vojske koje su prije boravile u Afganistanu.' Jedan od glavnih ciljeva u Afganistanu jest ne samo uništiti neprijatelja nego i istodobno pomoći afganistanskom narodu dok SAD radi na stvaranju demokracije nakon svrgavanja talibana. Michael O' Hanlon, analitičar obrane pri 'Institutu Brookings', tvrdi da ako Bushova sadašnja strategija bude uspješna, lokalna politika može postati dio nove doktrine. 'Stvari koje su za Powella i Weinbergera bile prokletstvo i koje su djelomice bile reakcija na Vijetnam sada se s pravom preporučuju kao nužne za ovu vrstu rata', kazao je O Hanlon. 'U slučajevima u kojima zaista trebate brinuti za narod, ne samo za uspjeh na bojnom polju, politika je sastavni dio operacija, posebice kada pokušavate uvjeriti ljude da ste im prijatelji. Tako da princip premoćne sile nije zaista primjenjiv.' James Webb, pomorski časnik odlikovan u Vijetnamskom ratu i bivši tajnik Mornarice, tvrdi kako Powellova doktrina ionako nikada nije bila prikladna za svaki sukob. 'Postoje stanja u kojima se nacija mora boriti iako nije u stanju okupiti premoćnu silu. Sjetite se prvih bitka u Drugom svjetskom ratu', kazao je Webb. 'Postoje stanja u kojima su premoćne sile irelevantne, jer njihova primjena ne rješava problem koji postoji, a upravo smo u takvom stanju danas. Ono što je ovdje bitno (...) jest 'specifična smrtonosnost'. To znači otkrivanje 'preciznih meta' i njihovo uništenje.' Ako novi rat protiv terorizma urodi Bush-Rusmfeldovom doktrinom, naznake njenog sadržaja mogle bi se pronaći u nizu političkih objava. Najznakovitija nova Bushova politika jest njegov proglas da će se prema vladama koje ugošćuju i štite međunarodne teroriste postupati kao da su i same počinitelji terorističkih zlodjela. Druga je znakovita predsjednikova izjava ona da su strane vlade u ovom ratu 'ili s nama ili protiv nas'. Rusmfeld i general Richard Myers (...) više su puta ponovili kako se 'radi o drukčijem tipu sukoba' - pa je teško definirati ikakvu novu doktrinu. 'Ako pokušate kvantificirati ono što činimo danas u terminima prethodnih, konvencionalnih ratova, činite veliku grešku', kazao je general Myers okupljenim novinarima. 'To je zastarjelo razmišljanje i neće vam pomoći analizirati ono što činimo'", piše Rowan Scarborough. Islamisti vode dva rata "Zlo je iznenada postala raširena riječ, koja se koristi u običnim razgovorima kako bi se opisalo ono što se događa u ime politike i vjere. Kada je Ronald Reagan koristio riječ 'zlo' kako bi opisao sovjetski imperij, ljevica ga je ismijavala jer je navodno pretjerivao(...). Što je uopće 'zlo'? Kada se Željezna zavjesa urušila, ljudi iza nje cijenili su taj isti opis. Pakao gulaga bilo je zlo. Zlo točno opisuje sovjetski politički sustav u kojem ljudi nisu imali osobne slobode. Bezbožna vlada vršila je represiju nad muškarcima i ženama koji su prihvaćali vjeru, jer je vjera uvreda za državu. Sovjetski čelnici instinktivno su bili antižidovski raspoloženi, no za razliku od nacista Trećeg reicha nisu sistematično uklanjali Židove. (...)Izrael se trudio osloboditi sovjetske Židove, udruživši se tako s Amerikancima u hladnoratovskim ciljevima. Nacisti su vodili dva rata, jedan protiv židovskog naroda a drugi protiv Amerike i naših saveznika. Zapravo, povjesničari su i dalje zbunjeni zbog čega su nacisti bili voljni toliko ulagati kako bi ubijali Židove kada su mogli korisnije upotrijebiti novac i ljudstvo protiv Saveznika. Dok su se američki Židovi borili kao Amerikanci protiv nacista, bilo im je jasno da u slučaju da pobijedi Hitler, da će i sami biti izloženi genocidnoj mašineriji. Islamski fanatici koji koriste terorizam protiv SAD-a, poput nacista, vode rat na dvije fronte, protiv Židova i protiv Amerikanaca. Ti fanatici ne razlikuju cioniste, koji žele očuvati Izrael kao sigurno utočište Židova, i Amerikance koji žele sačuvati Ameriku kao sigurnu zemlju slobodnih i hrabrih. U njihovom je rječniku Izrael Mali Sotona, Amerika Veliki Sotona, a razlika je tek u veličini i moći. (...) Američki odnošaj s Izraelom postaje važniji no ikada prije. Mi smo prijatelji koje ujedinjuju zajedničke demokratske vrijednosti a našem opstanku prijeti i ista opasnost. Muslimanski fanatici koji su slavili nakon što su čuli za napade na Svjetski trgovački centar i Pentagon na sličan se način raduju kada čuju vijesti o samoubilačkim bombaškim napadima na Židove u izraelskom disko- klubu, trgovinskom centru ili pizzeriji. Teroristi koji ciljaju Židove u Izraelu i Amerikance na Manhattanu i Pentagonu imaju sličan senzibilitet. Dok vodimo rat protiv terorizma ne smijemo zaboraviti na ovo. Kada je izraelski ministar prometa ubijen prošlog mjeseca, izraelski su vojnici bili poslani na palestinski teritorij kako bi otkrili ubojice kao što su naši vojnici bili poslani u Afganistan kako bi pronašli Osamu bin Ladena i njegove ubojice. 'Izrael je imao ista prava ući na palestinski teritorij silom i uhititi ili ubiti teroriste kao što to SAD čini u Afganistanu u slučaju Osame bin Ladena', kazao mi je Zalman Shoval, bivši izraelski veleposlanik u SAD-u i savjetnik za vanjsku politiku premijera Ariela Sharona u intervjuu prije par dana u Washingtonu. Kada je Colin Powell osudio Izrael zbog toga što je učinio upravo to, Amerika je poslala krivu poruku: 'To je potaklo palestinsku stranu da izvuče krive zaključke, da je pritisak sada na Izraelu a ne na njima.' Državni tajnik prije par dana je pokušao razlučiti 'njihove' i 'naše' teroriste: 'Radi se o zalaženju u područja u kojima je jedan čovjek terorist a drugi borac za slobodu(...). A razlučiti to dvoje nije jednostavno. Objasniti takve razlike s poštovanjem na Srednjem Istoku može biti dosta teško.' Zaista. Naš State Department već ima iskustvo uspješnog rješavanja problema racionaliziranja nasilja nad Židovima, još od Rooseveltove administracije kada se zatvorilo oči pred dokazima o nacističkim koncentracionim logorima. Pristranost kada je u pitanju Izrael, revnost da se istakne razlika između terorizma tamo i terorizma ovdje, jadno je nasljedstvo te racionalizacije. 'Ne radi se o otkriću da su veliki segmenti arapskog svijeta - na svim razinama društva - tek neprijateljski raspoloženi prema Izraelu, nego o tome da su i fanatični antisemiti', piše Andrew Sullivan u 'The New Republic'. 'I koji mogući izgovor imamo da to otkriće ne razotkrijemo i ne suprotstavimo mu se svom silom koju imamo?' Dobro pitanje", piše Suzanne Fields. AUSTRIJA APA 5. XI. 2001. Bosna: islamistička mladež napala vojnike SFOR-a "Prije deset su dana članovi organizacije 'Aktivna islamska mladež' u blizini Sarajeva navodno napali postrojbe međunarodne skupine za stabilizaciju u Bosni i Hercegovini (SFOR) i pri tomu ranili petoricu vojnika. To je u ponedjeljak izvijestio bosansko- srpski dnevnik 'Nezavisne novine' pozivajući se na izvore bliske vladi u Sarajevu. Ranjeni vojnici su Amerikanci i Francuzi. Zapovjednik SFOR-a John Sylvester navodno je poslije tog napada vojnicima zabranio izlaske. Jedan glasnogovornik SFOR-a 'Nezavisnim novinama' nije taj slučaj želio 'niti potvrditi niti opovrgnuti'. List nadalje izvješćuje da je SAD vladi u Sarajevu postavio 'ultimatum da uhiti 50 naturaliziranih bosanskih državljana s porijeklom iz islamskih država', inače će doći do drastičnog smanjenja američkih postrojba u Bosni. 'Nezavisne novine' podsjetile su i na to da je organizacija 'Aktivna islamska mladež' poslije početka američkih zračnih napada na Afganistan pozvala na 'sveti rat' protiv SAD-a." DER STANDARD 5. XI. 2001. Sredozemna klima "Iz cijelog sredozemnog prostora stižu Europskoj uniji nezaslužene uvrede. Maroko i Španjolska nastavljaju s diplomatskim čarkama; Sirija je uvrijedila posjetitelja Tonyja Blaira pitanjem 'tko je ovdje terorist?'; turski premijer Buelent Ecevit poseže za teškim riječima, prijeteći neuobičajeno jasno pripojenjem turskog sjevernog dijela Cipra bude li južni dio primljen u Europsku uniju. Time je već unaprijed dovoljno opterećena mikroklima na konferenciji Euromed-a, sastanku ministara vanjskih poslova članica EU i njihovih kolega iz 11 zemalja na južnim obalama Sredozemnog mora, koji danas počinje u Bruxellesu. Pritom valja napomenuti da su Europljani 1995. g. pokrenuli barcelonski proces političkog, gospodarskog i kulturnog približavanja sredozemnih susjeda, između ostalog upravo zato da na jugu uspostave dobru klimu - po potrebi i financijskom potporom. Naime, samo će zadovoljne sredozemne zemlje uložiti napore u suzbijanje rijeka izbjeglica koje se kreću u smjeru sjevera. Čini se da je ovih dana upravo Ecevit posebno nezadovoljan jer u protivnom ne bi izazvao veliki prasak u pitanju Cipra. Vjerojatni razlog njegove prijetnje jest razočaranje činjenicom da EU ne izlazi Turskoj u susret u mjeri koju bi ta zemlja, trenutno suočena s posebno usrdnim udvaranjem SAD zbog krize u Afganistanu, smatrala primjerenom. No, predstojeći sastanak Euromed-a bit će obilježen bar povoljnom makroklimom. Još prošle godine sirijski i libanonski ministri vanjskih poslova demonstrativno su izostali sa sastanka kako ne bi morali sjediti za istim stolom sa svojim izraelskim kolegom. Ove su pak godine odlučili doći na sastanak: Damask očigledno želi time nagraditi angažman EU u bliskoistočnom mirovnom procesu. Možda će u Bruxellesu biti ostvaren i nekakav pomak. Naime, EU-trojka želi - odvojeno - apelirati na razum palestinskog šefa Yasera Arafata i izraelskog ministra vanjskih poslova Shimona Pereza", napominje na kraju komentara Joerg Wojahn. Kosovski mit "Jugoslavenski predsjednik Vojislav Koštunica morao se pokazati većim no što stvarno jest i pozvati Srbe da sudjeluju na kosovskim izborima. Naime, s jedne bi strane izbori u organizaciji civilne uprave UN trebali uspostaviti rad u kaosu koji vlada u toj pokrajini i prenijeti vlast na lokalna tijela; s druge pak strane izbori legaliziraju institucije u kojima većinu čine Albanci, definirajući Srbe preostale na Kosovu kao nacionalnu manjinu koja će u 'kolijevki srpstva' igrati prilično skromnu ulogu. Usprkos brojnim sumnjama, nacionalno orijentirani, duboko religiozni Koštunica nije uzmaknuo pred odgovornošću, zapečativši pragmatično ratnički kosovski mit o 'svetoj srpskoj zemlji'. Srbi će na Kosovu imati izgleda za opstanak samo ako budu sudjelovali u međunarodno priznatim institucijama. Međunarodna zajednica može biti zadovoljna jer se rado govori o 'multietničkoj zajednici na Kosovu' te bi opći izborni bojkot kosovskih Srba bio neželjena mrlja nakon silovite vojne i civilne intervencije u pokrajini. Činjenično etničko čišćenje Srba i dalje je prekriveno velom šutnje. U rezoluciji UN 1244 Kosovo je formalno definirano kao sastavni dio Jugoslavije ali Beograd je već odavno izgubio kontrolu nad svojom pokrajinom. Cilj pak svih stranaka kosovskih Albanaca nakon desetogodišnje srpske represije jest nezavisno Kosovo. Samo je pitanje vremena kada će kosovski Albanci napraviti sljedeći korak u smjeru nezavisnosti. I EU i SAD znaju da njihove težnje nezavisnosti nije moguće zaustaviti. Samo što to nitko ne želi reći na glas", napominje Andrej Ivanji.