RGR 31. X. MOGU LI ZAPDNI ČELNICI POČINITI GENOCID?

RADIO GLAS RUSIJE - RGR 31. X. 2001. Petar Iskenderov: Što želi dokazati haaški sud? U haaškom sudu 29. listopada obnovljena je rasprava u slučaju bivšeg predsjednika Jugoslavije Slobodana Miloševića. Tijek ovog procesa i općenito aktivnost haaškoga suda ostavljaju sve čudniji dojam. Po svemu sudeći, za glavnu tužiteljicu suda Carlu del Ponte sama činjenica uhićenja visokog državnika bila je mnogo važnija od čitavog posla koji je uslijedio. Rasprave se odvijaju uz stanke od nekoliko mjeseci i brzo se završavaju. Prisutne novinare više zanima hoće li Slobodan Milošević govoriti na engleskom ili srpskom jeziku od dokumentarnog osnova procesa. To je i razumljivo jer nije lako raspravljati o onom što ne postoji. Organizatori procesa za četiri mjeseca nisu mogli predočiti ni jedan realni dokaz o njegovoj krivnji. Čak se nastavljaju rasprave o okvirima i karakteru optužnice. Riječ je tren o navodnom genocidu nad Albancima na Kosovu 1999. godine, pa o operacijama Jugoslavenske narodne armije kod Dubrovnika početkom 90-tih godina, pa opet o događajima za vrijeme bosanskog rata. U međuvremenu je haaški sud bio prisiljen osloboditi svake optužbe nekolicinu bosanskih Hrvata okrivljenih za masovno ubijanje muslimana. A gospođa Del Ponte stigla je zatražiti - zamislite samo! ? od novinara da joj pomognu u uhićenju bivših čelnika bosanskih Srba Radovana Karadžića i Ratka Mladića. A slučaj Milošević je, kao i prije, predmet raznoraznih političkih špekulacija. Predsjednik sudske komore Richard May objavio je da će proces protiv bivšeg predsjednika Jugoslavije početi tek 12. veljače sljedeće godine. Oprezno je izrazio pri tome želju da se do tog vremena prikupi dokazni materijal barem o događajima na Kosovu u proljeće 1999. godine. Nesumnjivo je da je korijen svih današnjih teškoća haaškoga suda u njegovoj političkoj angažiranosti, protusrpskoj orijentaciji i utrci za vanjskih učincima. Uzmimo na primjer, kompleks optužbi protiv Slobodana Miloševića za etničko čišćenje i genocid nad kosovskim Albancima. Carla del Ponte se još ljetos požalila da u proučenim dokumentima nema ni jednog naloga bivšeg jugoslavenskog vođe za etničko čišćenje. Ali čak i najzagriženiji protivnici Slobodana Miloševića izražavaju veliku sumnju u postojanje ovih naloga. S obzirom na to haaški sud stvara presedan suđenja čelniku svake suverene države na čijem se području izvodi protuteroristička ili neka druga operacija uz upotrebu sile. I svaki izgred, svaka akcija pojedinih vojnih i civilnih čelnika automatski izaziva kaznenu odgovornost šefa države. Ako se bude držalo ove logike sastav zatočenika istražnih zatvora neće se mnogo razlikovati od svečanih foruma UN-a. U zatvorskim sobama će se naći mjesto za čelnike Velike Britanije, Španjolske, Turske i Francuske gdje se već odavno izvode operacije protiv separatista i ekstremista. Čak je strašno i zamisliti stupanj krivnje predsjednika Georgea Busha Juniora. Jer uništenje skladišta Crvenog križa u Afganistanu od strane američkog zrakoplovstva može se protumačiti kao čin genocida. Zato je možda u pravu Slobodan Milošević koji je pozvao haaški sud da ne igra komediju, nego da odmah izreče presudu. Carla del Ponte će u tom slučaju imati više vremena za pripremu novih optužbi protiv Srba. Uzgred rečeno, u svijetu postoji još jedan sud čija se učinkovitost ne isplaćuje. To je međunarodni kazneni sud za Ruandu. Čudnim stjecajem okolnosti, Carla del Ponte je i njegova glavna tužiteljica. (RGR)