ŠVIC-LE TEMPS 29.10.01. TREBA NJIMA NAPISATI ZAJEDNIČKU POVIJEST

ŠVICARSKA LE TEMPS 29. X. 2001. Globalni Balkan i europski Balkan "Sa 73 godine, Zbigniew Brzezinski postao je suh i kvrgav poput trsa. No duh bivšeg savjetnika Jimmyja Cartera za sigurnost nije izgubio ništa od svoje neobuzdanosti. Ponovno je otkrio Balkan. Novi krizni kontinent, novi nestabilan vakuum, novo polje sučeljavanja sila širi se od Sueza do Kazahstana i dugo će nas zaokupljati. Sastojci sukoba isti su kao na europskom Balkanu: etnička, vjerska, gospodarska i politička napetost, upletanje izvana. No novo žarište raspiruje samo regionalne požare. Ovaj put, svi su upleteni u nečuveni rat koji počinje. To je globalni Balkan. Intelektualna plodnost Brzezinskog bila je vrlo korisna za Edouarda Brunnera. 'Swiss Foundation for World Affairs' čiji je nadahnjivač bivši državni tajnik, prošlog je tjedna održala prvi forum u Washingtonu gdje ima sjedište u prostorijama uglednog 'Johns Hopkins University', nedaleko od Bijele kuće. Zaklada je utemeljena u proljeće i vrlo brzo je organizirala svoj prvi skup o stabilizaciji i pomirbi na Balkanu. Bilo je to prije krize od 11. IX. Otkako su otetim zrakoplovima napadnuti New York i Washington, srednjoistočna je 'balkanizacija' odjednom u drugi plan potisnula američku zaokupljenost europskim Balkanom. No, uz to što su sastojci i razlozi slični u oba kotla, pokušaji gašenja vatre - vatrom - imaju istu osnovicu: Sjedinjene Države i Velika Britanija, s Europskom unijom u drugom bojnom redu i s drugim ne toliko pouzdanim saveznicima. Treba vidjeti čime će to uroditi u srednjoj Aziji, kaže Zbigniew Brzezinski. No na Balkanu, dodaje bivši šef Nacionalnog vijeća za sigurnost, rezultat nije očajan. Tragedija koju je izazvao raspad bivše jugoslavenske federacije na putu je da nestane, nada je na kraju tunela i više nema opasnosti od većih sukoba. Forum 'Swiss Foundationa' koji je okupio veliku paletu regionalnih čimbenika (Srbe, Makedonce, Bosance i Kosovare) i američke, europske i švicarske stručnjake pokazao je više pesimizma. Teško je, nakon takvog skupa, svrstati desetke nužno oprečnih nastupa. (...) Balkansko je područje, kao što je opetovao srbijanski dopredsjednik vlade Žarko Korać, proizvelo više povijesti nego što ju je moglo apsorbirati. Cijena tog nagomilavanja bilo je deset godina krvi na svim bojišnicama peterih novoosnovanih država i trajna opčinjenost nasiljem i užasima. Za novu srbijansku vlast podjelama i odcjepljenima mora doći kraj. (...) Najveća opasnost od podjele je na Kosovu, jer Albanci neće odustati od svog plana za neovisnost'. Veton Surroi, direktor novina u Prištini, opetuje: Kosovarima se obećava samouprava, ali što vrijede obećanja o pravima ako nemaju suvereniteta? Nasuprot toj težnji prema većem cijepanju, Europska unija, preko svog izaslanika u Washingtonu Jonathana Davidsona, najavljuje mogućnost integracije u kontinentalnu cjelinu koja se na istoku već otvara. Ta mogućnost ponajprije privlači Srbe: 'Cilj ulaska u EU, kaže ekonomist Srboljub Antić, je način da se učine prihvatljivim bitne reforme koje moramo provesti'. (...) Švicarski politolog Wolf Linder nije tako otvoren, ali također misli da demokracija počinje nametanjem reda i prava. Sjeća se okruglog stola organiziranog u Prištini kada su naoružani ljudi morali štititi Srbe, a Albanci su tražili poseban stol. Linder misli da je najveći problem zaštita manjina. Preporuča Balkancima da odbace anglosaksonski demokratski obrazac i pravilo većine i da se nadahnjuju švedskim modelom stalnog traženja nagodbe koji nikad ne zanemaruje one koji su u manjini. (...) No mržnja je još ukorijenjena u čitavom području. Za sada pravdu izriče Međunarodni kazeni sud čiji je rad kritiziralo nekoliko sudionika, budući da on odbacuje bilo kakvo drugo pravno djelovanje: ili te optuži ICTY, ili si nedužan. Je li baš tako? Sonja Biserko tvrdi suprotno. Ona se u Beogradu već dugo zauzima da se ponaprije Srbi oslobode desetogodišnjeg užasa, sučeljavajući se doista sa svojom prošlošću i tražeći da polože račun svi oni (u vojsci, među političarima i elitom) koji su sudjelovali u zločinima. (...) Nije li to nemoguća misija, pita se Kurt Spillmann, profesor u Središtu za strateško istraživanje EPFZ-a, sve dok se ne počnemo baviti sadržajem školskih knjiga. Stanovnici Balkana okruženi su pričama punim mržnje i neprijateljskih slika. Nakon Drugog Svjetskog rata Nijemci i Francuzi su prionuli na izradu inačice zajedničke povijesti koja će svima biti prihvatljiva. Na to su utrošili deset godina, ali su uspjeli. Balkanci, kaže Spillmann, neće moći izbjeći takav rad na sjećanju i na povijesti", piše Alain Campiotti.