NJ 27.X.-TAZ-RAT I CIVILI

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 27. X. 2001. Potrebna je inteligencija "Bolnica bombardirana, džamija napadnuta, civili ubijeni, upotrijebljene kasetne bombe, razorena stambena četvrt: za sve je to Washington spreman preuzeti odgovornost. Podatke talibana - vjerojatno pretjerane - u pogledu posljedica američkih napada na Afganistan koje krše ljudska prava, ne bi se smjelo uzeti zdravo za govoto. No dovoljne su čak i prijeporne činjenice da bi se posumnjalo da je rat prikladno sredstvo politike. SAD se ne umara tvrditi da ne vodi rat protiv afganistanskog naroda, nego samo protiv talibana. Nikada od Drugog svjetskog rata (zajedno s atomskom bombom na Nagasaki koja se ničim ne može opravdati), napadi nisu bili opravdavani nečim drugim doli pojašnjenjem da se rat vodi isključivo protiv neprijateljske elite. Prema promidžbi, narodi su uvijek bili pošteđeni. I za uporabe napalma u Vijetnamu, jednako kao i sada za bacanja kasetnih bomba nad Afganistanom. Posljedice - pa čak ni psihološke posljedice - rata to nikada nije izmijenilo. Najnoviji su teroristički napadi nazvani posve novim oblikom izazova. S pravom, kao što pokazuje i zaraza antraksom u SAD-u. A što suprotnoj strani pada na um? Rat protiv raspale nacionalne države za čiju budućnost ne postoji ni teoretski uvjerljiv koncept. Da se o praktičnom i ne govori. To je jednako staromodan kao i bespomoćan odgovor. Najprije se činilo da razorni napad na World Trade Center opravdava gotovo svaku reakciju. Svaku? To baš i ne. Ako treba dvojiti da će Osama bin Laden biti uhvaćen, ako prijeti mučno produženje položajnog rata i ako obje strane u jednakoj mjeri ne cijene živote civila, tada Zapad gubi moralnu premoć. Bez nje se krhka koalicija protiv terora ipak ne može održati. Postoji li izlaz iz te klopke? Očito nije u planu. Premještanje borbe protiv terora na neko drugo bojno polje - Sudan, Somalija, Irak - ne može riješiti načelni problem. Vojno se rat ne može dobiti. Sada je potrebna inteligencija, a ne snaga. Je li George Bush prikladan protagonist za to? Ako europske vlade u to dvoje, to još ne bi imalo isto značenje kao i uvreda veličanstva", zaključuje Bettina Gaus.