IT-23.X.CORRIERE - EUROPA ZNAČI MALO ILI NIŠTA!

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 23. X. 2001. Ova Europa bez snage "Svjetska kriza ovih dana još je jednom pokazala kako Europska Unija nije sposobna krenuti putem jedne zajedničke vanjske i vojne politike, odnosno jedinim putem koji bi je odveo do toga da postoji kao stvarni politički subjekt, da uistinu postoji kao država. Stoga ništa nije očiglednije, dakle, nego da, kada dolazi do odlučujućih odluka, Europa znači malo ili ništa. Kao što malo ili ništa znače, između ostaloga, Pariz i Berlin, unatoč njihovim iluzijama i svim mogućim i zamislivim susretima u Gandu, dok nešto malo znači London, no, paradoksalno, samo u mjeri u kojoj se ne identificira s kontinentom, i njegovim starim i novim poslovima. Beskonačno mnogo puta podsjećano je koji čimbenici ometaju rađanje stvarne političke Europe: nedostatak zajedničkog jezika, postojanje vrlo različitih povijesnih prošlosti, i, na kraju, unatrag nekoliko godina, proces širenja na desetak i više novih država. Sve je to točno i ispravno. Sigurno postoji, zapravo, i nešto drugo, dublje, što sprječava političko utemeljenje Europe: nešto što stoji u građi njene povijesti, i istodobno nešto što se odnosi na način na koji se rađaju politički subjekti poput država. (...) Kako bi utemeljili neku državu potrebno je i vjerovati u nešto veliko, potrebno je apsolutno u neke dobre razloge, u 'vlastite' dobre motive, u ultimativni karakter odluka koje izgleda da ovi zahtijevaju. Razumije se stoga zašto je tako teško roditi jednu europsku političku državu. Možda bi to možda bilo lako u očaju i ruševinama 1945., a ne danas kada je nakon tragedija 20. stoljeća Europa obilježila konačnu rastavu od dimenzija sile i odlučivanja, odnosno od čvrste jezgre autentične dimenzije politike. Ako ne želimo govoriti o ratu to je upravo stoga što smo se odrekli politike, i obratno. No kako se može utemeljiti politički subjekt bez politike, ne vodeći računa o njoj? Različito od američke demokracije, koja se nije nikada odvojila od dimenzije snage i ponosnog poimanja sebe i svoje pripadnosti identitetu, naše poslijeratne demokratske kulture poznaju samo pristajanje, solidarnost i individualizam. Ne vjeruju mnogo u nešto, i za to su sve manje spremne skupo prodati kožu. Dobro nam je tako: a Europa može čekati", piše Ernesto Galli della Loggia.