ŽALBENO VIJEĆE OSLOBODILO UZ ISTE DOKAZE NA KOJIMA SU KUPREŠKIĆI OSUĐENI

Piše: Posebni izvještač Hine iz Den Haaga Sanja Pucak DEN HAAG, 24. listopada (Hina) - Žalbeno vijeće Haškog suda oslobodilo je trojicu bosanskih Hrvata, nepravomoćno optuženih prije gotovo dvije godine za sudjelovanje u zločinu u Ahmićima, na osnovu gotovo istih dokaza na kojima se temeljila prvostupanjska presuda, pokazuje integralni tekst presude Žalbenog vijeća u predmetu "Zoran Kupreškić i ostali".#L# ZORAN I MIRJAN KUPREŠKIĆ - OPTUŽNICA NEPRECIZNA, DOKAZI DVOJBENI Presuda Žalbenog vijeća, ispisana na nešto više od 200 stranica, pokazuje da je put oslobađajućoj presudi Zorana i Mirjana Kupreškića otvorila žalba obrane na "nejasno" pisanu izmijenjenu optužnicu. Funkcija ovog suda, kazala je u utorak predsjednica vijeća američka sutkinja Patricia Wald, jest da odlučuje o krivnji ili nevinosti pojedinca optuženog "u skladu sa standardima procedure i dokazivanja civiliziranih naroda", što znači da optuženi moraju biti odmah i detaljno obaviješteni o prirodi optužaba. To je po jednoglasnoj ocjeni peteročlanog žalbenog vijeća bio tek prvi propust tužiteljstva, ali i predsjedavajućeg prvostupanjskog vijeća - bivšeg predsjednika Međunarodnog suda Antonia Cassesea čije se riječi sa suđenja citiraju tomu u prilog. Cassese je, naime, po transkripu suđenja, odbacio zahtjeve obrane za preciziranjem djela koja su stavljena na teret optuženima. Dok je izmijenjenom optužnicom tužiteljstvo prikazalo dvojicu Kupreškića kao stratege koji su planirali i organizirali napad na civile Ahmića, tijekom suđenja, kaže Žalbeno vijeće, nisu "ni pokušali uvesti" dokaze kojima bi to potkrijepili nego su se zadovoljili dokazivanjem njihove puke nazočnosti u selu. Predmet tužiteljstva protiv Zorana i Mirjana bio je "dramatično transformiran od navodne integralne umiješanosti u pripremu, planiranje, organizaciju, i provedbu napada na Ahmiće 16. travnja 1993.," kao što je stoji u izmijenjenoj optužnici, "do tvrdnji o pukoj prisutnosti u Ahmićima toga dana i izravnoj umiješanosti u napad na dvije kuće" što su tužitelji stvarno pokušali dokazati tijekom suđenja. Već je prvostupanjsko sudsko vijeće odbacilo dokaze o napadu na jednu kuću i žalbenom je vijeću ostalo da razmotri dokaze o napadu na drugu kuću (Suhreta Ahmića) na osnovu kojeg su dvojica Kupreškića bila osuđena za progon kao zločin protiv čovječnosti. Žalbeno vijeće je u presudi imalo teške riječi i za opravdanja tužiteljstva da u izmijenjenu optužnicu, koju je potpisao zamjenik tužiteljice Graham Blewitt, nije unijelo dokaze o umiješanosti Kupreškića u napad na drugu kuću - radi ekspeditivnosti suđenja. "Cilj ekspeditivnosti na suđenju nikad ne bi smio nadjačati temeljna prava optuženog". Napad na drugu kuću u Ahmićima tužiteljstvo je dokazivalo iskazom tek jedne svjedokinje koja je u vrijeme napada imala 13 godina. Obrana je tvrdila da je njezino svjedočenje nepouzdano. Žalbeno vijeće, proučivši njezino svjedočenje, a i ranije iskaze, zaključilo je da postoji značajna mogućnost da se "njezina identifikacija Zorana, a posebno Mirjana Kupreškića kao sudionika napada na njezinu kuću postupno razvijala u mjesecima nakon travanjskog zločina". Žalbeno je vijeće ocijenilo da se trebala uzeti u obzir mogućnost da su na iskaz djevojčice mogli utjecati drugi članovi obitelji. Uz to drugi teški propust prvostupanjskog sudskog vijeća u ocjeni materijalnih dokaza bio je nepozivanje jedine druge svjedokinje napada na kuću za koji se optuživalo Kupreškiće, a čiji su iskazi o zločinu upućivali na mogućnost zabune prve svjedokinje. Nakon što je odbacilo taj ključni iskaz, žalbeno je vijeće odbacilo razmatranje drugih pratećih dokaza koji su već bili dovedeni u pitanje novim dokumentima koje je obrana podnijela u žalbenom procesu, dijelom i iz hrvatskih arhiva. VLATKO KUPREŠKIĆ - DOKAZI PROTIV NJEGA NAJMANJE UVJERLJIVI Što se tiče trećeg oslobođenog bosanskog Hrvata Vlatka Kupreškića žalbeno je vijeće ocijenilo da su dokazi tužiteljstva protiv njega bili "najmanje uvjerljivi". Obrana se žalila da optužbe tužiteljstva nisu bile potkrijepljenje nikakvim materijalnim dokazima, a da su dodatni dokazi tijekom žalbenog postupka tek naglasili svu slabost tužiteljskog predmeta. Žalbeno vijeće tu je tvrdnju obrane zapravo i potvrdilo ocijenivši da nije bilo zadovoljavajućih dokaza koji bi potkrijepili da je on bio pripadnik policije, odnosno da su dokazi "u ogromnoj mjeri sugerirali" da je to prestao biti dva mjeseca prije zločina u Ahmićima, te da nije prihvatljiv ni zaključak sudskog vijeća da je pomagao progonu muslimanskih susjeda na temelju istovarivanja navodnog i nedefiniranog oružja - šest mjeseci prije napada, kao i na temelju kretanja vojnika oko njegove kuće ili njegova kretanja oko kuća muslimansih susjeda. "On je živio u tom selu", podsjetilo je žalbeno vijeće dodajući da je "u kontekstu malog mjesta poput Ahmića rizično izvlačiti zaključak o krivnji samo na temelju toga da je osoba viđena na području napada, posebno ako je to blizu njegove vlastite kuće". Presuda pokazuje i da je svjedočenje pokajnika Vladimira Šantića pomoglo Žalbenom vijeću u donošenju odluke o oslobađanju trojice Kupreškića. Mirjana i Zorana Kupreškića zastupali su odvjetnici Jadranka Sloković-Glumac, Ranko Radović, Tomislav Pasarić i Desa Vranjican, a Vlatka Kupreškića Anthony Abell i John Livingston. Prvostupanjsku presudu donijelo je sudsko vijeće u kojem su uz Cassesea sjedili i britanski sudac Richard May i sadašnja potpredsjednica Suda Florence Mumba iz Zambije. OSAM GODINA NAKON AHMIĆA - PO DVIJE PRAVOMOĆNE ODNOSNO NEPRAVOMOĆNE PRESUDE I OSAM TUŽITELJSKIH PROMAŠAJA Proces koji je prije šest godina započeo optužnicom koju je potpisala američka sutkinja Gabriele Kirk McDonald završen je u utorak odlukom žalbenog vijeća pod vodstvom njezine nasljednice Amerikanke Patricie Wald. U žalbenom vijeću još su i Fausto Pocar (Italija), Liu Daqun (Kina), Lal Chand Vohrah (Malezija) i Rafael Nieto-Navia (Kolumbija). Osam godina nakon zločina Ahmićima bilanca rada tužiteljstva na tom njihovom prvom velikom predmetu su četiri oslobađajuće presude (Dragan Papić odlukom prvostupanjskog vijeća, a Vlatko, Mirjan i Zoran Kupreškić odlukom Žalbenog vijeća), povlačenje optužnice protiv Stipe Alilovića i Marinka Katave, Ivana Šantića i Pere Skopljaka, dvije nepravomoćne presude (Tihomir Blaškić i Dario Kordić) i dvije pravomoćne presude (Vladimir Šantić i Drago Josipović). Po svjedočenju Šantića, koji se tijekom postupka pokajao, zločin u Ahmićima počinilo je oko 70-ak pripadnika HVO-a, odnosno vojne policije, od kojih su jedino Šantić i Josipović optuženi i osuđeni. Zamjenik haške tužiteljice Graham Blewitt kazao je kako je pod zapečaćenom optužnicom još samo jedna osoba za taj zločin, čiji je identitet tajan do objavljivanja optužnice. Na tri haška suđenja svjedoci su posebno teretili zapovjednika vojne policije Paška Ljubičića. (Hina) ps sl