RFE 22. X. CESTA PREMA JUGU

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 22. X. 2001. Cesta prema jugu ? Račanovo sve ili ništa. Ines Šaškor. Hrvatski je premijer Račan nedavno javno obećao da će se autocesta prema Splitu izgraditi za 3 godine, da će koštati 3 milijarde maraka, te da će vožnja između Zagreba i Splita trajati 3 sata. Javnost se podijelila u ocjeni opravdanosti i realnosti toga poduhvata. Najava hrvatskog premijera podsjetila je vašu novinarku na jednu istinitu zgodu iz studentskih dana. Za zagrebačke Splićane navijanje za 'Hajduka' ima mitsko značenje. Kad protokom godina i drukčijih navika veze s rodnim gradom počinju slabiti, ona s 'Hajdukom' ostaje kao najtrajnije sjećanje. Prije dosta godina jedna skupina splitskih studenata u Zagrebu, fanatičnih 'hajdukovaca', uvijek se kladila protiv svoga kluba. Govorili su ? ako 'Hajduk' pobijedi ? koga briga za propali novac, radost zbog pobjede je veća, a ako izgubi, ostaje barem utjeha u dobivenoj okladi. Tako je svaki ishod donosio neku korist. Nešto bi se slično moglo primijeniti i na raspoloženje javnosti nakon Račanove najave o ekspresnoj izgradnji autoceste. Realno se kladiti protiv i ? biti radostan ako se oklada izgubi. Jer, dosadašnje iskustvo, ekonomska situacija, stvarni državni prioriteti, politička klima govore protiv tog autoputa, ali uz njega su vezane pozitivne emocije generacija. Ideja je stara punih 30 godina. I tada je izazivala buru oduševljenja, uz ponešto sumnjičavosti i osporavanja. Pala je u vodu zajedno s hrvatskim vodstvom iz 1971. godine. Franjo Tuđman je na početku svoga uspona obnovio ideju o autocesti Zagreb-Split, da bi kad je došao na vlast originalnu ideju, kao i trasu, preinačio u skladu sa svojim geostrateškim ambicijama. Zamislio je da glavna cesta prema hrvatskom jugu većim dijelom prolazi preko teritorija druge države, Bosne i Hercegovine, i ne upitavši vlasti te zemlje što misle o tome. Što nerealnost projekta, što tiho protivljenje struke i politike, što promjena vlasti, ali taj bosanski pravac je napušten. Nova vlast dobila je u nasljeđe tzv. zapadni lički pravac kao i aranžman s američkom tvrtkom 'Bechtel' koju je Tuđman već bio angažirao. Stručnjaci se slažu da trasa nije najpovoljnija, jer dva najveća hrvatska grada, Zagreb i Split, ne spaja najkraćim pravcem. Bit će previše tunela, od čega još jedan 6-kilometarski tek treba početi bušiti; središnji dalmatinski gradovi u međusobnoj komunikaciji neće biti orijentirani na tu cestu zbog njezine udaljenosti. Ipak, u budućnosti upravo će ta trasa biti dio Jadransko-jonske autoceste, što je prometno i ekonomski opravdava. Najvažniji je problem besparica. Sadašnje hrvatsko gospodarstvo ne može podnijeti toliki infrastrukturni trošak, jer o komercijalnoj isplativosti ceste ne može se razgovarati, kažu stručnjaci, barem još 20 godina. Preostaju komercijalni krediti ili javni zajam, o kojemu Vlada, osluškujući odjeke svoje inicijative, za sada šuti. Protivnici zamjeraju Vladi demagogiju, igranje na kartu emocija, pokušaj ubiranja političkih poena u Dalmaciji koja novoj vlasti sve više okreće leđa. Vlada ne krije da je riječ o političkom projektu, projektu koji treba integrirati Hrvatsku, računa na emocije, i to one pozitivne. U trenutku kad joj planovi brzog gospodarskog oporavka izmiču, politički kredit se troši, a socijalna apatija postaje sveopća, Račanova je Vlada zaigrala na sve ili ništa. Ako ne uspije, to će biti još samo jedan neuspjeh. Ako uspije, ući će u povijest. (RFE)