POVRATAK KORIJENIMA

ZAGREB, 18. listopada (Hina) - Vrlo dobri Lilleov napadač Dagui Bakari (26) možda će jednoga dana požaliti što je odbio ponudu Lame Bambe, izbornika reprezentacije Obale Bjelokosti, koji mu je ponudio da zaigra u majici zemlje u kojoj je rođen njegov djed. Zapravo, Bakari je prema riječima Bambe neozbiljan i već ga je dva puta povukao za nos: - Prvi put sam ga zvao na razgovor kad sam dočuo da je riječ o izvrsnom igraču, koji je podrijetlom Bjelokošćanin, no on se oglušio o poziv što je u najmanju ruku nepristojno, a drugi put mi je, kad sam mu rekao da početkom listopada okupljam zbog priprema reprezentativne kandidate, obećao da će doći u kamp kako bi se upoznao s našim radom, ali nije održao obećanje. Više ga nikada neću zvati... Za Razliku od Bakarija mnogi drugi igrači koji su rođeni u Europi, ali imaju afričke korijene, pridružuju se reprezentacijama iz zemalja iz kojih vuku podrijetlo. Svi su oni djeca useljenika u Francusku, Nizozemsku, Španjolsku, Belgiju ili Englesku koji su nagrnuli u te zemlje 50-ih godina prošlog stoljeća kad su mnogi Afrikanci iz ekonomskih razloga emigrirali u Europu tražeći posao od kojega će oni i njihove obitelji bolje živjeti nego što su dotad živjeli u Africi. Iako su, dakle, njihovi unuci ili sinovi već treća ili druga generacija Afrikanaca rođenih u Europi, ako nisu igrali ni za jednu od reprezentativnih selekcija zemlje u kojoj su ugledali svjetlo dana i u kojoj žive, oni mogu prihvatiti i državljanstvo zemalja iz kojih su im očevi ili djedovi i igrati za njih, te na taj način napraviti reprezentativnu karijeru koju ne mogu ostvariti u domovini. Sve više afričkih reprezentacija ima u svojim redovima rođene Europljane i sve je više afričkih stručnjaka koji na dojavu da je ovaj ili onaj kvalitetni nogometaš porijeklom iz njihove zemlje dolaze gledati i pratiti takve igrače, a naposljetku im ponude da zaigraju za zemlju svojih predaka. Naravno, na jednog Zinedinea Zidanea, koji je rođen u Francuskoj, ali mu je otac Alžirac, alžirski "skauti" nisu mogli ni pomisliti jer je Zizou zarana zapeo za oko francuskim stručnjacima i ubrzo postao francuski reprezentativac, ali je još mnogo igrača podrijetlom iz Afrike u europskim klubovima, koji nisu ostvarili reprezentativne karijere poput Zidanea. Primjera radi navodimo da je u momčadi Alžira, koja je nedavno igrala u Parizu onu nedovršenu utakmicu (zbog provale gledatelja na teren) protiv Francuske, bilo čak devetero nogometaša koji su rođeni u Francuskoj od alžirskih roditelja o čemu je nešto rekao i Rabah Madjer, nekoć sjajan nogometaš, a sada izbornik reprezentacije Alžira: - Tko ne bi posegnuo za "voćem" iz tuđeg dvorišta ako je to dozvoljeno. Ja sam svjestan da se još uvijek mnogo studioznije i bolje radi u europskim nogometnim školama nego u našima pa se stoga ne ustručavam uzimati u reprezentaciju nogometaše koji su rođeni u nekoj europskoj zemlji od alžirskih roditelja. Jednako kao on rezoniraju i izbornici Kameruna, DR Konga, Nigerije i Maroka. A Mohamad Bradja, nogometaš Troyesa, čiji korijeni sežu do Orana i koji je već zaigrao za reprezentaciju te zemlje kaže: "Djetinjstvo i mladost proveo sam u Troyesu ne naučivši ni jednu riječ arapskog jezika. No kad sam prvi put došao među reprezentativce Orana osjećao sam se kao kod kuće. Sad sam sve uvjereniji da ću se jednog dana odseliti u Oran i živjeti u zemlji mojih djedova..." Michel Dinzey imao je priličnih problema kad je 1996. godine dobio poziv od izbornika reprezentacije Zaira (sada DR Kongo) da kao dijete Kongoanaca zaigra za kongoansku nacionalnu momčad. Problemi su bili komunikacijske prirode, jer Dinzey koji je rođen u Berlinu, a igra u norveškom klubu Valerenga, ne samo da nije znao Lingala narječje kojim se govori u DR Kongu, nego nije znao ni francuski, kojim govore gotovo svi stanovnici te zemlje što je desetljećima bila belgijska kolonija. Pa, ipak, se među reprezentactivcima DR Konga osjećao "kao među svojima" i jedina mu je želja da poslije nastupa na Prvenstvu Afrike, jednog zaigra za DR Kongo i na Prvenstvu svijeta. Hassan Kachloul, igrač Nimesa igrao je za reprezentaciju Maroka na SP-u 1994, iako je rođen u Francuskoj. Isto kao i on nije se dugo dvoumio Mustapha Hadji, nogometaš koji je rođen u Francuskoj, ali igra za engleskog Premijerligaša, kad je dobio dva poziva. Jedan od Francuskog saveza da zaigra za mladu selekciju Francuske "do 21 godine", a drugi od Marokanskog saveza da nastupi za A reprezentaciju Maroka. Prevladali su ocjećaji prema domovini njegovih roditelja pa je Hadji sada je stalni član izabrane marokanske momčadi. Joseph Desire Job, koji je također rođen u Francuskoj, navukao je majicu reprezentacije Kameruna s kojom je igrao na Coupe du Mondeu 1998. Jednostavno, ispunio je želju svog oca, rođenog Kamerunca. U Manchesteru rođeni Efan Ekoku od 1994. je reprezentativac Nigerije odakle su njegovi korijeni. Nije usamljen, jer i Efetobar Sodje, koji je rođen u Grenwichu i koji sada igra za Crewe, reprezentativac je Nigerije, zemlje iz koje su njegovi roditelji emigrirali u Englesku. Mogli bismo u nedogled nizati slične primjere jer nogomet pretvara planet Zemlju u globalno selo. Pa ako jedan Emmanuel Olisadebe, koji je takorekuć odmah nakon što je došao u redove varšavskog prvoligaša Polonije mogao uzeti dvojno poljsko državljanstvo i igrati za reprezentaciju Poljske, zašto nebi u Europi rođeni sinovi i unuci Afrikanaca mogli nastupati za reprezentacije Maroka, Tunisa, Alžira, Egipta, Nigerije, Obale Bjelokosti, Kameruna, Gane ili Liberije. (Hina) mi