IT-14.X.-LA REPUBBLICA-U.ECO O RATU

ITALIJA LA REPUBBLICA 15. X. 2001. Scenariji globalnog rata "(...)Govoreći o sukobu između kršćanskog i muslimanskog svijeta, među kršćane svrstavam sve zapadnjake, i ateiste i agnostike, kao što ćemo u muslimanski svijet svrstati i vjernike čija vjera nije jaka, koji potajno piju vino ne brinući se za Kuran. S jedne strane ratne operacije mogu potaknuti fundamentalističke mase na istoku da preuzmu vlast u raznim muslimanskim državama , pa i u onima koje danas podupiru Sjedinjen Države, a s druge, pojačavanje nepodnošljivih atentata može zapadnjačke mase potaknuti da Islam u cijelosti smatraju neprijateljem. Nakon čega bi došlo do konačnog sukoba, odlučujućeg Armagedona, posljednjeg sukoba snaga Dobra i Zla (i svaka strana zlom bi smatrala protivnu stranu) To nije nemogući scenarij. Dakle, kao i svi scenariji, treba ga ocrtati do krajnjih posljedica. (...) Frontalni sukob, dakle, kao u prošlosti. No u prošlosti je postojala jasno definirana Europa u svojim granicama, sa Sredozemljem između kršćana i nevjernika, i Pirineja koji su izoliranim držali zapadni ogranak koji je još dijelom bio arapski. Nakon čega je sukob mogao uzeti dva obličja, napad ili zadržavanje. Napad su predstavljali križarski pohodi, no vidjelo se što se dogodilo.(...) Glede zadržavanja, Turke se zaustavilo pred Bečom, pobijedilo se na Lepantu, podigli su se tornjevi na obalama kako bi se uočilo saracenske pirate, i tako se išlo naprijed nekoliko stoljeća. Turci nisu zauzeli Europu, ali je sukob ostao. Nakon čega se u posljednjim stoljećima prati novi sraz: zapad očekuje da istok oslabi i kolonizira ga. Kao operacija sigurno je bila okrunjena uspjehom, dugo vremena, no rezultate vidimo danas. (...) Moglo bi se kazati da je na kraju računa zapad bolje prošao, Europu nisu zauzeli ljudi s turbanom i krivim sabljama. A oni su u svojoj kući navedeni da u velikom dijelu prihvate zapadnjačku tehnologiju.(...) No do sada nisam ispunio obećanje i govorio sam o povijesti, a ne o znanstvenoj fantastici, koja ima utješnu prednost da još uvijek nije postala stvarnost u trenutku kada je se zamišlja. Dakle, ukazuje se ponovni frontalni sukob, odnosno rat istoka i zapada. U čemu bi taj sukob bio različit u odnosu na sukobe iz prošlosti? U vrijeme križarskih ratova vojni potencijal muslimana nije bio mnogo različit od onog Kršćana.(...)U vrijeme križarskih ratova kršćanima nije bilo potrebno arapsko željezo da prave svoje mačeve, niti muslimanima kršćansko da prave svoje sablje. Danas međutim i naša najnaprednija tehnologija živi na nafti, naftu imaju oni, barem većim dijelom. Oni je sami, posebice ako im se bombardiraju izvori, ne mogu crpiti, ali mi ostajemo bez nje. Osim ako se padobranima ne spuste milijuni zapadnjačkih vojnika kako osvojili i držali izvore, no tada bi ih oni dignuli u zrak, a onda na tim stranama kopneni rat ne bi bio tako lagan. Zapad dakle treba restrukturirati svu svoju tehnologiju na način da ukloni naftu. (...) Ne bih se iznenadio ako bi zapadnjački naftaši, samo da nastave ostvarivati profit, bili spremni prihvatiti islamizirani svijet.(...) Možemo zamisliti koliko je važno nekom Afganistancu ili palestinskom izbjeglici to što će živjeti u ratnom gospodarstvu, njima se ne bi ništa promijenilo. A nama? Prema kakvoj depresivnoj krizi i kolektivnoj demotivaciji bi išli mi? Da li bi bili spremni prihvatiti poziv novog Churchilla koji obećava suze i krv? Kada smo mi Talijani nakon dvadeset godina fašističke propagande bili zadovoljni što gubimo rat samo da prestanu bombardiranja! Istina je da smo mi u zamjenu očekivali dobre Amerikance s njihovom hranom, dok bi se sada čekali zli saraceni koji bi ubili popove i fratre i stavili veo na naše žene, no da li bi bili tako motivirani da prihvatimo svaku žrtvu? (...) Divili smo se domoljubnoj energiji Amerikanaca nakon tragedije 11. rujna, no uz svu zgroženost i solidarnost koju osjećaju, oni još uvijek imaju svoje odreske, svoje automobile ,i , oni koji imaju hrabrosti, svoje zračne linije. A što bi bilo kada bi naftna kriza izazvala black out, nestašicu Coca-Cole i Big Maca, viziju samoposluživanja s ponekom rajčicom i ponekom konzervom mesa kojoj je prošao rok trajanja, kao što se vidjelo u nekim istočnim zemljama za najveće krize? Koliko bi se još sa zapadom identificirali crnci iz Harlema, chicanosi iz Kalifornije, Kaldejci iz Ohija (da, postoje, i vidio sam ih, s njihovom odjećom i obredima)? zapad (a Amerika više od svih) svoju je snagu utemeljio na napretku prihvaćajući u svojoj kući ljude svih rasa i boja. U slučaju sukoba, koliko bi izdržao 'melting pot'? Na kraju što bi učinile zemlje Južne Amerike, gdje su mnogi, bez da su muslimani, razvili gnjev spram gringosa, utoliko više što tamo dolje ima onih koji nakon pada dva tornja mrmljaju da su to gringosi sami tražili? Sve u svemu rat istok-zapad mogao bi, naravno, pokazati manje monolitan Islam nego što se misli, no sigurno bi pokazao rascjepkano i neurotično kršćanstvo, gdje bi se vrlo mali broj ljudi kandidirao da postanu novi Templari, odnosno kamikaze zapada. (...) Ponavljam ocrtao sam jedan znanstveno-fantastični scenarij, i prirodno, nadam se kao i svi da se neće ostvariti. No trebalo je kazati da bi se, razmišljajući logičkim slijedom, to moglo dogoditi ako bi izbio rat istok-zapad. Svi incidenti koje sam predvidio proizlaze iz činjenice da postoji globalizacija, a u tom okviru interesi i potrebe snaga u sukobu bili bi usko isprepleteni, kao što već jesu, u splet koji ne bi mogao biti raspleten bez da ga se uništi. Što znači da je u doba globalizacije globalni rat nemoguć, odnosno da bi vodio porazu svih.", piše Umberto Eco.