RUSIJA-NEZAVISIMAJA GAZETA OD 17.10.01. RUSIJA-PAKISTAN-AFGANISTAN

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 17. X. 2001. Rusija i Pakistan na afganistanskom igralištu "Vodeća uloga Washingtona i Londona u sadašnjim zbivanjima u Afganistanu je očita. No u budućnosti (možda ne tako dalekoj) tu će, vjerojatno, ne manje važni biti Moskva i Islamabad. Rusija je glavni pokrovitelj formalno zakonite vlasti - Sjevernog saveza, a Pakistan je tradicionalni saveznik islamskog talibanskog pokreta. Oslanjajući se uglavnom na Tadžike, savez je donedavno nadzirao tek sjeveroistočni dio zemlje. Istina, to su strateški važne utvrde koje je stvorila sama priroda, a tamošnji su Tadžici (više ih je nego u susjednom Tadžikistanu) nakon Paštuna druga po brojnosti i važnosti etnička skupina. Povijesno iskustvo svjedoči: oni nisu kadri da ujedine Afganistan. No ne smijemo ih u potpunosti zanemariti. Za razliku od svih drugih nepaštunskih etničkih skupina (pa i Uzbeka), samo su se Tadžici sve donedavno aktivno odupirali talibanskom pokretu koji se ponajprije oslanja na Paštune. Potpora Rusije Sjevernom savezu često se tumači zainteresiranošću za postojanje tampona između talibana i srednjoazijskih članova ZND-a - Tadžikistana, Uzbekistana i Turkmenije. Ali nije tako. Učvrstivši se ne samo na jugu, već i na sjeverozapadu i na sjeveru Afganistana, talibanski je pokret odavno u susjedstvu s Uzbekistanom i Turkmenijom. Jedini logičan razlog naše povezanosti sa Sjevernim savezom jesu, kako mi se čini, interesi naše zemlje u Tadžikistanu. U toj bivšoj sovjetskoj republici izbio je nakon raspada SSSR-a krvav građanski rat. Premda je zaustavljen, nacionalna je pomirba jako nesigurna. Potpora Tadžika izvana jača Tadžike s ove strane tadžičko-afganistanske granice. Upletanje Pakistana u afganistanske stvari uvijek su nalagali uglavno unutarnjopolitički razlozi. Ta država koja je nastala na razvalinama britanske Indije već se jednom bila raspala pod pritiskom vlastitih međuetničkih neslaganja. I danas su odnosi između Pendžaba, Sinda, Paštuna i Beludža u zemlji vrlo zamršeni. Paštunska vlast u Kabulu nije nikada priznavala granicu s Pakistanom - sljednicu granice između Afganistana i britanskih posjeda u Indiji. Tamošnji Paštuni koji su se nakon odlaska Engleza našli u Pakistanu, stalno su, oslanjajući se na Kabul, tražili čas visok stupanj samouprave, čas vlastitu državu. Tadžička vlast u Afganistanu koja je mogla dovesti do raspada zemlje i stihijskog ujedinjenje Paštuna iz obiju država, također je prijetila da će destabilizirati Pakistan. Za Rabbanijeve vladavine (sadašnji vođa Sjevernog saveza) upravo je ta inačica bila najvjerojatnija. Želja da otkloni prijetnju potaknula je Islamabad da pomogne osnivanju talibanskog pokreta. Prema zamisli pakistanskih političara, on se trebao, ujedinivši afganistanske Paštune, učvrstiti u Kabulu i pristati na nagodbu sa savezom. Buduća bi dioba vlasti između njih bila jamstvo protiv aktivnog iskorištavanja 'paštunskog aduta' u odnosima s Pakistanom. Naglašavajući ulogu Paštuna, on bi automatski oslabio položaj Kabula među Tadžicima. U doba kriza, duhovni su vođe uvijek bili snaga koja ujedinjuje. No samo su talibani, točnije njihova političko-ideološka jezgra, uspjeli ponuditi takvo tumačenje islama koje je (koliko ga god vani smatrali zastarjelim) dobilo potporu većine - kako Paštuna, tako i mnogih nepaštuna. Tako su se talibani prometnuli u najveću snagu u Afganistanu i počeli su posezati na monopol u vlasti. Svi pokušaji Pakistana da 'urazume' talibane dugo nisu imali uspjeha. No čini se da su ti pokušaji, s obzirom na sadašnje anglo-američke udare, dobili novu priliku. Nagodba između Sjevernog saveza i talibana - dviju snaga koje su dosta čvrsto ukorijenjene u afganistanskom društvu, može biti temelj za nacionalnu pomirbu i ujedinjenje zemlje. No već sada postoji realna opasnost da se, umjesto dvojice, na unutarafganistanskom igralištu pojavi puno veći broj 'igrača', što će jako otežati stanje. Činilo se da kandidati za samostalnu igru među Paštunima, a osobito među nepaštunima koji su nedvojbeno izgubili, pokušavaju, zazivajući 'pomoć s neba' odigrati povijesni uzvrat. Pobijede li, oni će, formalno se priključivši Sjevernom savezu, vjerojatno obnoviti prijašnji sustav posebnih međusobno suprotstavljenih središta vlasti. Takvi izgledi koji ne daju razloga za optimizam čine usklađivanje ruskog i američkog stajališta iznimno važnim. Na višoj, predsjedničkoj razini, ona se gotovo ne razlikuju. Washington tvrdi da George Bush mlađi ne pravi razliku između terorista i onih koji ih skrivaju. Već sam oblik pitanja upućuje da su u očima SAD-a teroristi i talibani različite snage. Vladimir Putin govori otprilike isto. No na razini ministara obrane razlike su već vidljivije. Među snagama koje Washington i Sjeverni savez podupiru, šef Pentagona spominje i talibane koji se protive terorizmu. Naš ministar obrane naziva talibane i teroriste 'dvjema stranama iste medalje'. Izjave američke strane vrlo su bliske pakistanskom gledištu. Tvrdnje ruske strane odudaraju od odobrenja bivšeg kralja i Sjevernog saveza za sudjelovanje 'umjerenih' talibana u budućoj vladi. Takvo stajalište Moskve možda će pomoći igri protutalibanskih snaga na afganistanskom igralištu, ali odgovara li ono njezinim vlastitim interesima?", pita se Aleksandr Jurjevič Umnov, glavni stručnjak Instituta za proučavanje Izraela i Bliskog istoka.