NYT 16. X. SPRIJEČAVANJE TERORIZMA NA BALKANU

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 16. X. 2001. Sprječavanje terorizma na Balkanu "Balkan već deset godina za Europu i Ameriku predstavlja jedan od najvećih vanjskopolitičkih izazova. Posljedice četiri krvava sukoba rezultirale su potrošnjom milijardi dolara novca poreznih obveznika na pomoć. U ožujku 1999. godine, Balkan je potaknuo prvi rat NATO-a, gotovo 50 godina nakon što je savez osnovan. Ogorčene prepirke u svezi s balkanskom politikom povremeno su prijetile temeljima američkih odnošaja s Europom i, konačno, harmoniji unutar same Europe. Ovo je prilično buran niz događaja, pogotovo s obzirom na to da se dogodio unutar jednog desetljeća. Nakon 11. rujna, međutim, nitko si ne može priuštiti podijeljeni Balkan. SAD i Europa osjećaju se prisiljenima da povuku politička, vojna i financijska sredstva iz tog područja i uključe ih u borbu protiv terorizma. Zemlje Balkana suočene su s jednostavnim izborom. Sve se nadaju članstvu u Europskoj Uniji, no ako ne surađuju međusobno s ciljem stabiliziranja regije, krenut će u suprotnom smjeru. Samo priželjkivanje sloge na Balkanu neće biti dovoljno da se želja i ostvari. Problemi s kojima su suočeni sasvim su realni i veoma opasni. Bivša Jugoslavija niz je kronično slabih zemalja i kvazi- protektorata kojima upravlja nedisciplinirana vojska kratica međunarodne zajednice - SFOR, KFOR i ostali. Najveće koristi od ovog potpunog nedostatka organiziranosti kriminalne su organizacije koje su izgradile goleme mreže zasnovane na trgovini ilegalnim imigrantima, prostitutkama, oružjem, drogom i, najviše od svega, cigaretama. Ti mafijaši ne priznaju nacionalne granice. Srbijansko podzemlje surađuje s albanskim gangsterima jednako kao što to čine njihovi bosanski i hrvatski kolege. Ova je zločinačka mreža postala toliko utjecajna da se sicilijanska mafija povukla iz srednje i sjeverne Italije kojom sada dominiraju balkanski razbojnici. Glavni tajnik NATO-a, lord Robertson, početkom ovog tjedna je kazao kako Balkan ne smije postati još jedna 'crna rupa' terorizma, kao što je to Afganistan. Robertson time nije mislio kazati kako će balkanski muslimani postati neprijateljski raspoloženi prema Americi. U Europi, naime, nema zajednice koja je revnija u svom prijateljstvu prema Americi od dviju muslimanskih nacionalnosti na Balkanu, Albanaca i Bosanaca. No u regiji u kojoj se za 30 dolara može kupiti ne krivotvorena nego prava putovnica, ovo nije problem. Kada oružje i ilegalno tržište čine okosnicu društva, privlače najrazličitije sumnjivce koji lako izbjegavaju privući pažnju ionako prezaposlene policije. Teroristima se nije teško sakriti. A s obzirom na blizinu Balkana Zapadnoj Europi, radi se o veoma prikladnom mjestu za kovanje urota. Tako, iako Balkan više nije od ključne važnosti u vanjskoj politici, ne smije ga se ignorirati. Međunarodna zajednica i balkanske zemlje moraju biti pripravne. Međunarodna zajednica u slijedećih nekoliko tjedana mora naučiti biti jedinstvena. Do sada su se njene članice često toliko razlikovale u svojim stavovima, da se jedinstven stav nije mogao niti naslutiti. U Makedoniji, npr., prije svibnja ove godine, američka i europska politika bila je beznadno neusklađena. Ekstremisti i na makedonskoj i albanskoj strani ovo su, naravno, iskorištavali. Washington i Bruxelles sada se slažu kako bi Europska Unija trebala biti odgovorna za razvijanje ujedinjene političke i gospodarske strategije za pomoć Balkanu. Chris Patten i Javier Solana, vanjskopolitički šefovi EU-a, trebaju osnovati malobrojnu, jedinstvenu jedinicu koja će stvarati politiku, pregovarati s regijom, blisko surađivati s Amerikom i održavati dijalog s Rusima. Ako se politika ne pojednostavi, neuspjeh je neizbježan. Naravno, i balkanske zemlje trebaju snositi dio tereta. Moraju učinkovitije artikulirati svoje dugoročne potrebe. Vlade moraju odustati od svoje loše navike da od Zapada traže kratkoročnu korist. Ovdje mogu učiti jedne od drugih. Jer, izvan uskogrudnih, neučinkovitih, centraliziranih vlada, postoji bogato i vitalno balkansko civilno društvo koje ruši prepreke i nudi rješenja. (...) Skupine za pomaganje izbjeglicama i druge dobrotvorne organizacije, neovisne novine i televizijske i radio postaje (posebice članovi ANEM-a, Udruge neovisnih medija) utiru put suradnji na poluotoku. Postoje ohrabrujući znakovi da vlade nastoje slijediti taj put. Ako to učine, politika interesa napokon bi mogla ustupiti mjesto politici identiteta. Vremena je malo. Makedonija je još uvijek u krizi. Kosovo je u kaosu. Na južnom Balkanu, odnošaji Slavena i Albanaca gotovo se posvuda prijete pretvoriti u sukob. Potrebno je mnogo truda kako bi se spriječilo da se Balkan pretvori u crnu rupu terorizma, no taj trud se može i treba uložiti", piše Misha Glenny, autor knjige "The Balkans: Nationalism, War and the Great Powers, 1804- 1999." (Balkan: nacionalizam, rat i velesile, 1804. - 1999.)