ŠTO JE ANTRAKS, KAKO SE ŠIRI I MOŽE LI SE LIJEČITI?

Piše: Duška Gerić Koren ZAGREB, 16. listopada (Hina) - Sve više slučajeva bedrenice u SAD-u izaziva sve veću uznemirenost u svijetu zbog sumnje da se tu bakteriju, koju je vrlo lako i jeftino proizvesti, koristi kao biološko oružje. #L# Antraks, bolest poznatu i pod nazivima bedrenica i crni prišt, uzrokuje snažna bakterijska infekcija koju uzrokuje Bacillus anthracis. Od bolesti obično obolijevaju životinje (goveda, ovce, koze, deve, antilope i drugi biljojedi). Zaraziti se može i čovjek, ako se izloži zaraženim životinjama ili tkivu zaraženih životinja. Postoje tri oblika bolesti, ovisno o načinu na koji bacil uđe u tijelo: kožni (ulazi kroz ranu ili ogrebotinu na koži), plućni (razvija se ako se udahne) i crijevni (razvija se ako zaražena osoba pojede nedovoljno kuhano meso zaražene životinje). Simptome bolesti nekad je vrlo teško razlikovati od drugih manje opasnih bolesti. Kožni antraks najlakši je oblik bolesti i počinje kao oteklina slična ugrizu komarca, ali se za nekoliko dana pretvara u bezbolnu otvorenu ranu s crnim odumrlim tkivom u središtu. Taj oblik bolesti vrlo lako se liječi i od njega umire oko 20 posto neliječenih bolesnika. Plućni antraks u početku je sličan običnoj prehladi, ali se vrlo brzo razvija u tešku upalu pluća uz otežano disanje i šok. Ovaj je oblik bez liječenja obično smrtonosan, ali nije zarazan. Crijevni antraks počinje gubitkom apetita, mučninom, povraćanjem i povišenom temperaturom, a nakon nekog vremena oboljeli počinje povraćati krv i javljaju se teški proljevi. Taj je oblik bolesti smrtonosan u 25 do 60 posto slučajeva, ali je vrlo rijedak u ljudi. Bolest, pogotovo njezin kožni oblik, može se liječiti nekim antibioticima, koji su uspješni ako se daju vrlo brzo nakon izlaganja uzročniku, prije pojave prvih simptoma. Postojeća cjepiva temelje se na dijelovima bakterija ili na oslabljenim bacilima i djelotvorna su ako se daju mjesec dana prije dodira s mikroorganizmom. Cjepivo za ljudski oblik bolesti jača imunitet, a uspješno je u 93 posto slučajeva. U SAD se zasad cijepi samo vojno osoblje razmješteno na područjima kojima prijeti opasnost biološkog rata te osobe koje bi na poslu mogle doći u dodir s bakterijom, potencijalno zaraznim životinjama ili proizvodima. Samo cijepljenje nije jednostavno, potrebne su tri injekcije koje se daju u razmaku od dva tjedna, zatim još tri nakon 6, 12 i 18 mjeseci, nakon toga daje se jedna injekcija godišnje. Nepoželjne reakcije na cjepivo vrlo su rijetke (oko 0,2 posto). U zadnjim istraživanjama, o kojima je u najnovijem broju pisao američki časopis "Infection and Immunity", na miševima je ispitana nova vrsta cjepiva protiv bakterije antraksa koje se bazira na dijelovima DNK. Taj je pristup sigurniji i može se upotrijebiti protiv mutiranih oblika smrtonosnoga bacila. Osobe koje prebole antraks stječu imunitet na tu bolest jer tijelo tada prepoznaje opasan tip bakterije i zna na koji način se može boriti protiv nje. Bedrenica je vrlo rijetka zarazna bolest i u većini industrijaliziranih zemalja javlja se tek povremeno. Ljudski oblik bolesti endemičan je na poljoprivrednim područjima gdje je bolest česta među životinjama. U Hrvatskoj se godišnje javlja jedan do dva slučaja kožnog antraksa, a u zadnjih 35 godina nije zabilježen nijedan slučaj plućnog ili crijevnog antraksa. Antraks se može iskoristiti u biološkom ratu jer se može širiti zrakom ili vodom, a njime se može otrovati i hrana. Uz to, vrlo ga je lako uzgojiti jer njegove spore desetljećima preživljavaju u zemlji ili smrznute. Stručnjaci za bioterorizam, kako prenosi Reuters, kažu da je antraks vrlo pogodan kao biološko oružje jer se širi mikroskopski sitnim sporama koje postaju smrtonosne ako ih se udahne. Njihovo je širenje nevidljivo, a žrtve umiru u trenutku kad se ozbiljni simptomi tek počinju pojavljivati. Mnoge zemlje, uključujući i SAD, razvile su antraks kao biološko oružje. Sjedinjene Države zatvorile su svoj program 1970., ali drugi, uključujući Irak i bivši Sovjetski Savez, nastavljaju proizvodnju. Bakterija je lako dostupna, a legitimni istraživači mogu je nabaviti iz niza izvora. Svjetska federacija za sakupljanje kultura ima više od 400 članova u više od 60 zemalja u kojima laboratoriji čuvaju bakteriju antraksa i druge smrtonosne mikrobe. Te bakterije, kaže C.J. Peters, bivši stručnjak iz Centara za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), ima u cijelom svijetu, ona je u zemlji, a kolonija mikroorganizama vrlo se lako uzgoji iz samo jedne spore. No, dodaje, ne može svatko proizvesti antraks za oružje ili zločinački napad. "Jedno je nabaviti bakteriju, a nešto posve drugo uzgojiti je tako da ju se može rasprostranjivati", rekao je za Reuters Michael Osterholm sa sveučilišta Minnesota. (Hina) dgk nab