WASHINGTON, 3. listopada (Hina/Reuters) - Dok sve više raste strah od napada biološkim oružjem, znanstvenici su napravili velik korak naprijed u otkrivanju molekularnih procesa koje pokreće bakterija antraksa.
WASHINGTON, 3. listopada (Hina/Reuters) - Dok sve više raste strah
od napada biološkim oružjem, znanstvenici su napravili velik korak
naprijed u otkrivanju molekularnih procesa koje pokreće bakterija
antraksa. #L#
U časopisu "Current Biology" istraživači s medicinskog fakulteta
Harvard identificirali su gen koji u nekim svojim varijacijama
miševima osigurava otpornost na antraks. Varijacije tog gena (za
koje znanstvenici pretpostavljaju da postoje i u ljudi)
pojačavaju, kako se čini, reakciju stanica imunološkog sustava na
toksin koji otpušta bakterija.
Nakon napada na New York i Washington 11. rujna, stručnjaci su
upozorili na mogućnost napada bacilima koji izazivaju bolesti ili
kemijskim oružjem.
Antraks (bedrenica) smrtonosna je bakterijska bolest koja se širi
sporama i uglavnom od nje obolijevaju ovce, goveda, konji, koze i
svinje. Smatra se vjerojatnim agensom u biološkom napadu jer se
širi razmjerno lako i jer od nje umire oko 90 posto zaraženih.
Postojeće cjepivo pruža određenu zaštitu, ali je vrlo malo ljudi
cijepljeno i zalihe su male. Dok su neki istraživači pokušavali
razviti bolje cjepivo, drugi su pokušali otkriti na koji se način
može spriječiti smrt osoba izloženih antraksu.
Antraks proizvodi toksin koji uništava makrofage, bijele krvne
stanice koje se bore protiv nametnika u tijelu. Istraživači su se
pitali zašto su neki miševi otporniji na tu bolest. Istraživači pod
vodstvom harvardskog genetičara Williama Dietricha otkrili su da
odgovor na to pitanje daju varijacije u genu nazvanom Kif1C.
"Gen otkriven u miševa određuje hoće li miš biti podložan određenom
obliku patogeneze antraksa", rekao je Dietrich.
Nije jasno kako određena varijacija gena smanjuje podložnost
miševa, rekli su istraživači. Kad toksin antraksa napadne
makrofage, stanice imunološkog sustava pokreću upalnu i
oksidacijsku aktivnost kao protunapad. Mnoge od tih stanica
propadaju u tom procesu, izbacujući bakterije i štetne upalne i
oksidacijske agense u krvotok. To pokreće opći šok organizma od
kojega zaražena osoba na kraju umire.
Dietrich je rekao da gen možda štiti od samouništenja jer prenosi
toksin antraksa u dio stanice gdje ga može uspješnije napasti.
Varijante gena koje daju otpornost mogu bolje odigrati svoju ulogu
u ovom procesu, dodao je.
"Sad prvi put imamo stvarno molekularno uporište za ono što se
događa unutar stanice", kaže Dietrich.
Antraks je doslovce neizlječiv kad se pojave simptomi. Početni
simptomi slični gripi razvijaju se dva do tri dana nakon udisanja
bakterije. Nakon toga slijedi visoka temperatura, povraćanje,
bolovi u zglobovima, otežano disanje, unutarnje i vanjsko
krvarenje, lezije i najčešće smrt.
Dietrich je rekao da otkriće molekularnih procesa koje pokreće
infekcija antraksom može pomoći znanstvenicima u potrazi za novim
načinima zaštite.
Uspiju li znanstvenici onemogućiti antraks antibioticima, dodao je
Dietrich, onda ćemo "moći zaustaviti bolest koja se već razvila u
necijepljenom pacijentu".
Ljudi koji, kao i miševi, nose određene genetske varijacije mogu
biti otporniji na antraks od ostalih, rekao je Dietrich. On je dodao
da bi se to otkriće moglo iskoristiti kako bi se odredilo kojim je
civilima koji su bili u dodiru s antraksom potrebna najhitnije
liječenje.
(Hina) dgk dgk