IHT 13. X. NOVI HLADNI RAT

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 13. X. 2001. Da bi teroristi bili poraženi, bit će potreban novi hladni rat "Naravno, Sovjetski teroristički savez ne postoji, no kao što to John Lewis Gaddis, stručnjak za hladni rat govori svojim studentima na Yaleu od 11. rujna, postoje zapanjujuće paralele. Komunizam 1950-tih, ističe Gaddis, nije smatran samo suparničkim državnim uređenjem nego i zastrašujućom međunarodnom urotom koju financira vlada, urotom koja SAD-u prijeti i iznutra i izvana. Američka reakcija na nju nazvana je 'obuzdavanje', vrst globalnog lova koji za cilj ima borbu protiv utjecaja komunizma gdje se god on pojavi, korištenjem diplomacije i gospodarske moći te naoružanih opunomoćenika češće od američke vojne sile. SAD je, umjesto da izvrši izravni frontalni napad na komunizam (...), pokušao podijeliti komunistički svijet - podržavajući Titu u Jugoslaviji, npr., a kasnije pokušavajući odvojiti Kinu od Rusije. Grandiozna zamisao 'obuzdavanja' bila je ta da će društva koja stenju pod komunizmom isti taj komunizam naposljetku odbaciti - slično kao što se sada Amerikanci nadaju da će se zemlje koje ugošćuju međunarodne teroriste konačno okrenuti protiv te patologije. Razgovori s izbjeglicama koji pričaju o panici i dezertiranjima talibana upućuju na to da se nešto slično u Afganistanu već zaista događa. Ako smo mi Amerikanci zaista ozbiljni u svezi s ovim, radi se o jednom od onih sukoba koji mogu ponovno povezati svijet. Kao i hladni rat, ovaj, dok traje, istaknut će to kome koje zemlje gravitiraju. Odredit će naše prijatelje, prinuditi nas na to da preispitamo svoje prioritete i testirati elastičnost naših ideala. (...) Mogao bi, sa zakašnjenjem, preoblikovati našu zastarjelu vojsku i naše zanemarene dojavne službe. Tijekom hladnog rata, obučavali smo vojnike da se bore na velikim bojišnicama i špijune da se pretvaraju kako su diplomati. Sada, ako smo pametni, u našu ćemo vojsku pokušati privući Amerikance islamskog podrijetla, možda i nekog od bistrih Saudijaca iz plodne obitelji bin Laden. Novi hladni rat odredit će koji će strani čelnici i koja pitanja zaokupljati pažnju našeg predsjednika. Adios amigo Vincente Fox i tvoja kampanja za propusnije granice! Dobro došao Vladimire Putine! Prvi nas je hladni rat naučio mnogo toga o vrijednosti saveznika. Urodio je Marshallovim planom i NATO-om. Sada nas počinje povezivati zajednički strah od terorizma, slično kao što nas je povezivao strah od nuklearnog uništenja. Novi hladni rat konačno nas je natjerao da platimo dugove UN-u. Jedna od cijena koalicijske politike jesu nezgodni prijatelji. Sada su nam potrebni Rusi jednako kao što smo nekoć trebali Staljina, a ako ovo znači da će se naš predsjednik povući glede pitanja masakra civila u Čečeniji, meni je to prihvatljivo; stav našeg predsjednika ionako nije imao nikakvog utjecaja na situaciju. Ako postoji i najmanja šansa da Siriju, Iran i Pakistan možemo učiniti malo manje prijateljski raspoloženima prema teroristima pomoću kukavičke diplomacije, porazgovarajmo malo s njima, sve dok razgovor ne postane sebi svrhom. Sve razočaranije desno krilo ekipe predsjednika Georgea W. Busha kazat će kako vlastitom krivnjom gubimo moralnu prednost. No uspjeli su progutati svoju potištenost kada smo prijateljevali s ubojicama u Južnoj Americi i Africi tijekom prvog hladnog rata, a ne sjećam se baš da je Jonas Savimbi znatnije pomogao trijumfu demokracije. U takvom ratu, kolateralna šteta znači više od civila koji stradaju u zračnim napadima. Ona znači koliko ćete se zaprljati dajući moć izopačenim režimima u ime zajedničke borbe, koliko ćete kompromitirati svoje slobode u ime sigurnosti, koliko ćete potkopati povjerenje javnosti lažima i licemjerjem s patriotskim prizvukom. Koronologija prijateljskog napada na naš vlastiti narod i principe u prvom hladnom ratu počela je s pojavom komunizma i nastavila se preko Vijetnama do iranskog protuskandala i ekscentrične politike našeg stava prema Kubi. Ovo će biti vrijeme iskušenja za sve one koji se zalažu za ljudska prava, i za one koji se zalažu za humanitarnu intervenciju. Pravedni poriv iz 1990-tih da se čini dobro u Bosni i na Kosovu, čak i po cijenu udaljavanja od Rusije i Kine, već je, i prije 11. runa, ustupio mjesto vanjskoj politici zasnovanoj na nacionalnom interesu. Sada će kalkulacije biti još hladnije", piše Bill Keller za "The New York Times" a prenosi list.