DNEVNI PREGLED BR. 197 11. LISTOPADA 2001.

GLAS AMERIKE - VOA 10. X. 2001. Što je to 'Bushova doktrina'? Pripremila Andrea Tadić. Najtiražniji američki dnevnik 'USA Today' javlja da su dužnosnici administracije predsjednika Busha dali naziv pravilima igre u ratu protiv terorizma ? nazvali su ih 'Bushova doktrina'. Prema toj doktrini, potencijalna meta američke akcije je svaka zemlja ili organizacija koja tolerira teroriste. Kako piše 'USA Today', Bijela kuća je djelomice izmijenila i svoju retoriku, naglašavajući manje lov na bin Ladena, a više potrebu da se iskorijeni terorizam u svim svojim oblicima. O proširenju žarišta kampanje protiv terorizma piše i 'New York Times' koji jutros javlja da bi među budućim metama američkih akcija mogle biti terorističke organizacije na Filipinima, kao i one u Indoneziji i Maleziji koje održavaju veze s Al Qaidom. Istočnoazijske terorističke skupine proširile su u posljednjih nekoliko godina svoje operacije, razmjenjujući s Al Qaidom novac, pripadnike, opremu i iskustvo. 'Christian Science Monitor' u jutrošnjem izdanju piše o 'finoj crti između opreza i panike'. Uvođenje strogih mjera sigurnosti ? piše ovaj list ? dovelo je ponegdje i do pretjerivanja. Tako se, primjerice, u pojedinim javnim zgradama, uz noževe, oružje i druge opasne predmete, plijene i uvijači za kosu, pincete, pa i ? zubna svila. Sloboda medija u kriznom stanju. Pripremio Joe di Capua. Borba protiv terorizma dominira u informativnim programima američkih novina, televizije, radija i na internetu. O ulozi slobodnih medija u kriznom stanju s nekoliko američkih stručnjaka razgovarao je Joe de Capua. U Americi postoji općeniti konsenzus u vezi potrebe da mediji budu neovisni prenositelj informacija. Međutim u kriznim stanjima to znači da se novinari susreću s problemom izvještavanja o vojnim i obavještajnim, strogo povjerljivim pitanjima. Dopredsjednik washingtonskog Instituta za istraživanje medija Richard Kapler objašnjava: = Treba se podsjetiti da su za vrijeme II. svjetskog rata postojali razni mehanizmi kontrole medija. To je bilo posljednje stanje kada je istinski bila ugrožena državna sigurnost. Tadašnji novinari, barem većina njih, dragovoljno su se podvrgavali toj kontroli. Nakon rata, američki su se novinari navikli na činjenicu da ih nitko izvana ne kontrolira i na svaki pokušaj sužavanja njihove slobode oni snažno reagiraju. Ali, gledano u cijelosti, u novinarskoj profesiji postoji osjećaj da se mora uravnotežiti interes informiranja javnost s interesom državne sigurnosti. Kada izvještavaju o terorizmu mediji imaju i moralnu obavezu. Gospodin Kapler kaže da se ona iskazuje u odluci što treba objaviti, a što ne. = Odluka o tome mora biti teška odluka, ali bojim se da za neke novinare to i ne će biti tako teško! Govorim o stanju kada novinar nabavi informaciju koja bi mogla ugroziti državnu sigurnost, ugroziti živote Amerikanaca u inozemstvu ili naših vojnika. Tu se javlja etička dvojba - kako to objaviti, a istodobno ne ugroziti ljudske živote? Warren Watson iz Američkog novinarskog instituta virginijskog grada Restona očekuje da će se neke medijske kuće vjerojatno u bliskoj budućnosti sukobiti s vladom. = Mislim da će biti problema kao i za vrijeme Zaljevskog rata, a koji će se odnositi na pravo novinara da imaju pristup izvorima informacija. Moguće je da u ovom stanju javnost ne će niti saznati što se sve događa jer će vlasti u nekim trenutcima možda biti sklone da ograniče pritok nekih informacija. Medije će se možda u takvom stanju optužiti da nisu dovoljno patriotski. Ali s druge strane, kriza poput ove pravi je trenutak da javnost traži potpuno informiranje. Gospodin Watson kaže da su neka od najboljih novinskih izvješća o Zaljevskom ratu objavljena tek nakon njegova kraja. On se nada da se to ne će ponoviti. Aly Colon iz instituta Poynter na Floridi se slaže s tom tvrdnjom. = Svatko od nas ima svoj posao. Vlada, vojska, mediji. Ponekad će biti problema i napetosti! Novinari trebaju poštivati ono što čine vlada i vojska, ali ne trebaju zaboraviti što je njihova svrha postojanja: ponuditi javnosti provjerenu i neovisnu informaciju! Gospodin Colon napominje da se medijsko izvještavanje u ovakvom kriznom stanju ne smije svesti na olako objavljivanje glasina i neistina ? samo kako bi se pretekla konkurencija. Jer kada je riječ o poštenom i istinitom izvještavanju, ima raznih medijskih kuća ? upozorava Warren Watson, a u utrci za informacijom može se izgubiti i novinarski ugled. Profesionalni će se ugled posebno strogo cijeniti kada su u pitanju za vladu nepovoljne odnosno kritički intonirane vijesti - kaže Richard Kapler. = Vojne operacije često ne završe onako kako se planiralo. Postoje razlozi za neefikasnost, razlozi za donošenje pogrešnih odluka. Te se stvari moraju predočiti javnosti i objasniti. To u ovom stanju je možda i primarna uloga medija. Sva tri medijska stručnjaka vrlo pozitivno ocjenjuju izvještavanje američkih medija o terorističkim napadima na američkom tlu. Dugoročno gledano, kampanju protiv globalnog terorizma mediji će vjerojatno pratiti na sličan način kao i 'hladni rat'. To znači da će biti povremenih kriza ili pak slučajeva špijunaže. Ali općenito gledano, američki se medijski stručnjaci slažu da će novinari u ovoj zemlji morati naučiti vrlo mnogo ako žele na kvalitetan način izvještavati o ratu protiv globalnog terorizma. Irak iza bin Ladena? Prilog Judith Latham. Do sada su samo vlade Iraka, Irana i Sudana osudile američke i britanske zračne udare u Afganistanu. Irački čelnik Sadam Husein nazvao je zračne udare činom agresije u suprotnosti s međunarodnim pravom. Sve od terorističkih napada u Sjedinjenim Državama koji su dovedeni u vezu s Osamom bin Ladenom i njegovom Al Qaidom, pojavljuju se teorije da ova veza dalje vodi do Sadama Huseina. Predsjednik George Bush kazao je da je Al Qaida 'povezana s mnogim drugim organizacijama u različitim dijelovima svijeta', te da 'tih terorista ima u više od šezdeset zemalja'. Autorica knjige 'Osveta ? Nedovršeni rat Sadama Huseina protiv Amerike' Laurie Mylroie drži da u bin Ladenovoj mreži ključnu ulogu igra upravo Irak, te da bi američka vlada i stručnjaci za Srednji Istok trebali imati na umu tu vezu. = Morali bi shvatiti da iza bin Ladenove mreže stoji Irak. Ovo je dio Sadamovog rata protiv Sjedinjenih Država. Iračke obavještajne službe usko surađuju s bin Ladenom. On im služi da mogu zanijekati poteze svojih obavještajnih krugova. Irak je glavna sila iza terorističkih napada usmjerenih na Sjedinjene Države. Gospođa Mylroie ističe da bin Laden i Sadam Husein dijele iste političke ciljeve, te da pripadaju istoj sekti islama. = I bin Laden i Sadam su suniti. Imaju isti cilj ? istjerati Sjedinjene Države iz Perzijskog zaljeva i svrgnuti saudijsku vladu. Znamo za bin Ladenove kontakte s iračkim obavještajnim službama. Znamo da se prije napada na Svjetski trgovinski centar jedan od napadača sastao s iračkim agentima u Češkoj. Naravno da treba ukloniti bin Ladena, ali ne treba zaboraviti 'glavu zmije' ? Bagdad. Mislim da drugu fazu kampanje protiv terorizma treba usmjeriti protiv Sadama i tako dovršiti ono što nismo dovršili ratom u Perzijskom zaljevu. Stručnjak za Srednji Istok Edward Peck nije uvjeren da postoji veza između bin Ladena i iračkog čelnika. = Iračka vlada na čelu sa strankom Baath je svjetovni režim koji se u mnogo čemu razilazi s bin Ladenom i drugim fundamentalističkim muslimanima. Zato ne vjerujem da je Irak imao bilo kakve veze s napadima na Sjedinjene Države. Naravno da ima mnogo onih koji pod svaku cijenu pokušavaju pokazati da neka veza ipak postoji, samo da bi mogli dodati Irak popisu zemalja koje ćemo pretvoriti u prašinu. Ali mislim da bi to bila ozbiljna pogreška. Gospodin Peck dodaje da je sasvim moguće da Sadam Husein na neki način pomaže bin Ladenu, kada smatra da mu je to u interesu. Znanstveni suradnik Instituta American Enterprise Michael Ledeen vjeruje da je Irak jedna od zemalja povezana s napadima od 11. rujna. Prema njegovom mišljenju, iza napada stoji niz država, kao što je to bio slučaj i s prvim napadom na Svjetsko trgovačko središte 1985. godine. Umirovljeni američki diplomat David Mack obnašao je dužnost zamjenika pomoćnika državnog tajnika za Srednji istok i veleposlanika u Ujedinjenim arapskim emiratima. Gospodin Mack nije uvjeren u vezu između nedavnih napada i Iraka. = Nisu mi poznati nikakvi uvjerljivi dokazi o toj vezi. Osobno, bilo bi mi jako drago kada bismo utvrdili da je za napade kriv irački režim, ali slažem se s nekim visokim američkim dužnosnicima i čelnikom izraelske vojne obavještajne službe, koji drže da za to nema dokaza. Gospodin Mack dodaje, međutim, da nije čudno da su se špekulacije o vezi između Iraka i napada pojavile, s obzirom da se zna da je Irak ranije štitio terorističke organizacije koje su sijale smrt po Zapadnoj Europi i arapskom svijetu. Irak, štoviše, već dugo podržava međunarodni terorizam i mnogi vjeruju da se međunarodni terorizam neće moći iskorijeniti ukoliko se ne učini nešto oko Bagdada ? zaključuje gospodin Mack. On dodaje da pri proširivanju kampanje protiv terorizma i na države koje podržavaju teroriste treba pažljivo ustanoviti radne prioritete. Prvo se ? kako kaže - treba pozabaviti Al Qaidom koja predstavlja prijetnju ne samo Sjedinjenim Državama, već i mnogim arapskim i muslimanskim vladama. Bivši američki diplomat David Mack nadalje kaže da je irački režim do sada bio najbliži bivšoj komunističkoj Jugoslaviji. Sadam je, po dolasku na vlast, učinio sve što je mogao da bi suzbio vjerske institucije. Bin Laden za iračkog čelnika kaže da je ateist čiji je bog stranka Baath, što prema ocjeni gospodina Macka dokazuje da su bin Laden i Sadam ideološki na potpuno suprotnim polovima. To s druge strane, prema ocjeni ovog američkog stručnjaka za Srednji istok, ne isključuje neki oblik koordinacije između Sadamovih obavještajnih službi i pojedinih ćelija Al Qaide, no teško da između njih postoji suradnja na visokim razinama. (VOA) RADIO GLAS RUSIJE - RGR 9. X. 2001. Ostrovidov: o kome se brinu skrbnici mirovnoga procesa u Makedoniji? Posljednjih dana predstavnici NATO-a i EU izvode snažan pritisak na makedonske vlasti, tražeći od njih da odmah prihvate izmjene i dopune u ustavu zemlje kojima se proširuju prava albanskog stanovništva. Zapad očekuje od makedonskoga vodstva i amnestiju gerilaca. Pri tome se ne čuju nikakve pretenzije prema gerilcima koji, kao što je poznato, ne prekidaju svoje provokacije. Makedoniji pak, ako ne ispuni sve zahtjeve, prijete političkim i gospodarskim posljedicama. Jasno je da se ne uzima u obzir stav makedonske strane koja traži oslobođenje svih talaca, početak povratka izbjeglica i tome slično. Prijetnje da će Makedonija biti kažnjena zbog neposluha već se ostvaruju. EU je odgodio, možda do sljedeće godine, konferenciju donatora predviđenu za 15. listopada pod izgovorom da za to još nije stvorena potrebna atmosfera. A s obzirom na činjenicu da se makedonsko gospodarstvo nalazi u vrlo teškom stanju, to odgađanje izgleda kao izravna ucjena. Pa i međunarodni skrbnici mirovnog procesa u Makedoniji djeluju uglavnom u okviru nekakve sheme, zaboravljajući da se njihova misija u toj zemlji razlikuje od misije u Bosni ili na Kosovu, te da je njihovo nastojanje da zapovijedaju u suverenoj zemlji potpuno neumjesno. Podsjećam da je nedavno makedonski premijer čak morao pokazati vrata takvim revnosnim posrednicima. Stvara se dojam da je glavna briga posrednika da ne izazovu nezadovoljstvo vođa navodno raspuštenih albanskih paravojnih formacija, koji ni ne namjeravaju odustati od nadzora okupiranih teritorija. Dapače, ti zapovjednici stalno prijete da će nastaviti vojne akcije i kažu da borci njihovih odreda svakog trenutka mogu izmaknuti nadzoru. S tim u vezi neshvatljiva je težnja međunarodnih posrednika da odgode na neodređeno vrijeme povratak snaga makedonske vojske i redarstva u područja koja za sada nadziru gerilci. To u praksi znači da će mirno stanovništvo biti prepušteno na milost i nemilost banditima. Tim prije što se NATO od samog početka nije obvezao da će osigurati sigurnost tog stanovništva. Upravo takav 'vakuum vlasti' stvara ozbiljnu opasnost po mirovni proces u Makedoniji, a ne zadrška s prihvaćanjem ustavnih amandmana, kao što misli Zapad. (RGR) NJEMAČKI RADIO - RDW 10. X. 2001. Pregled tiska Borba protiv terorizma i terorista tema je današnjeg pregleda pisanja njemačkoga tiska, a napadi Amerikanaca na ciljeve u Afganistanu u središtu pozornosti. 'Neue Presse' iz Hannovera piše da je četvoro ljudi poginulo, iako su Sjedinjene Države i Velika Britanija znale da rade u zgradi koju koristi organizacija za uklanjanje mina. Možda je to bila zabuna, glupost ili namjera. U svakom slučaju još jednom je dokazano da nikakva tehnologija nije dovoljna kako bi spriječila pogibiju nedužnih civila. Zbog toga to nije čisti rat. Čak se i bacanje hrane iz vojnih zrakoplova razotkriva kao jeftini propagandni trik. Ako glad prijeti stotinama tisuća, možda i milijunima ljudi, dva zrakoplova na noć s paketima punim suhe hrane i maslaca od kikirikija gotovo da i nisu pomoć. Pojava bedrenice u Americi pojačala je strah od novog oblika terora - biološkog oružja. Hamburški 'Bild' se pita hoće li zastrašujuća vizija postati stvarnost? Jesu li suludi teroristi posegnuli za bakterijama crnoga prišta i drugim vražjim prokletstvima? Svijet je uzbunjen. I ovdje reagira politika. Bavarska će oformiti ured koji će se baviti rizikom od biološkog oružja. Ministar obrane Scharping proširuje svoje obrambene postrojbe protiv biološkog i kemijskog oružja. Sve više izlazi na vidjelo što su kancelar i njegov ministar vanjskih poslova svojim tmurnim nagovještajima nakon 11. rujna mislili kada su rekli da se svijet nalazi pred 'velikim iskušenjem', pred 'vrlo oporim vremenima'. Svijet je jučer ponovno postao još malo hladniji i opasniji, upozorava 'Bild'. 'Dithmarscher Landeszeitung' iz Heidea piše da je sigurno da svako sredstvo koje se koristi kako bi se ubili nedužni - bio to samoubilački let zrakoplovom ili pucanj iz kalašnjikova - valja prokleti. Korištenje podmuklih i gotovo neprimjetnih uzročnika bolesti koji dovode do smrti ljudi, premašuje sve što možemo i zamisliti. Samo to su konačno učinili i napadi u New York i Washington. Sinoć je u Frankfurtu otvoren sajam knjiga, a ni najveću svjetsku izložbu te vrste nije zaobišlo ozračje koje su nametnuli teroristi. 'Suedkurier' iz Konstanza donosi da su knjige oduvijek bile najopasnije oružje za one koji se boje slobode riječi. U Afganistanu trenutno knjige ponovno završavaju na gomilama - to je neslavna tradicija koja Nijemcima nije strana. S druge strane, između svojih korica knjige prenose i pozive na mržnju, rasizam i terorizam. Već je nekoliko puta vodstvo frankfurtskoga sajma bilo izloženo dvojbi: zajamčiti slobodu književnosti, ali neprijateljima te slobode zabraniti pristup platformi sajma. Još uvijek su u sjećanju reakcije protiv Irana nakon njegove prijetnje smrću Salmanu Rushdieju ili protiv Kine nakon masakra na Trgu nebeskog mira. Tako se i na ovome sajmu može očekivati uzbuđeno, nervozno raspoloženje. 'Westfaelischer Anzeiger' iz Hamma raščlanjuje politiku informiranja u ratu i piše da ne treba vjerovati svemu što piše u novinama. Posebice ne treba vjerovati svemu što je na televizijskim ekranima. Nepovjerljivost je potrebna kod vijesti iz Afganistana i Sjedinjenih Država, kod izvješća o bin Ladenu i od bin Ladena, pri izvještajima s fronte bez obzira od koga dolaze. Jer koliko god da je jednom novinaru teško priznati, ali stara mudrost da u ratu prva umire istina u vremenu medija i globalizacije vrijedi snažnije nego ikada ranije. To da su ratne laži svakodnevna praksa otvoreno se priznavalo čak i u Njemačkoj nakon borbi u Zaljevu i na Balkanu. Zašto bi danas bilo drukčije, upozorava list. 'Frankfurter Allgemeine Zeitung' objavio uz vijest da je haaški sud podigao optužnicu protiv Slobodana Miloševića zbog zločina počinjenih u Hrvatskoj. I u svjetovnom Zapadu teroristi poput bin Ladena mogu napraviti karijeru - kao personifikacija slike neprijatelja koja očito treba i demokrate kako bi ih mogao uvući u rat: teško im pada predočiti zločin bez zločinca. Kada na površinu izbije neka nova, veća lopina, javno zanimanje za staru brzo nestaje. Ako pak pretjerano ne remete međunarodni mir, smiju čak ostati i šefovi država ili bar ugledni penzioneri. Bivšem jugoslavenskom predsjedniku Miloševiću ta milostiva sudbina nije dodijeljena; iako mu je vrlo pragmatični Zapad za to izgradio zlatne mostove, on se nije pravodobno povukao u mirovinu. Na Kosovu se Milošević kockao na previsoki ulog i izgubio: sada se pred UN- ovim sudom u Haagu ne mora odgovarati samo za rat na Kosovu, već i za pohode i progone u Hrvatskoj. Pred sudom se time nalazi i Zapad, koji je dugo okretao glavu od srpskih zlodjela u istočnoj Hrvatskoj, koji je Zagreb smatrao suodgovornim, pa je čak izrazio i razumijevanje za to što se Srbija mora 'brinuti' za Srbe s druge strane svoje granice, piše 'Frankfurter Allgemeine Zeitung'. (RDW) BRITANSKI RADIO - BBC 10. X. 2001. Pregled tiska "Njemački 'Frankfurter Allgemeine Zeitung' navodi izjavu glavnog tajnika Arapske lige Amra Mousse, koji je izjavio kako će 'svaki napad na neku arapsku zemlju biti smatran činom agresije'. Time je precizno određena točka kojom se arapska solidarnost sa Sjedinjenim Državama pretvara u svoju suprotnost, ali i pokazatelj ranjivosti antiterorističke koalicije. Španjolski 'El Pais' smatra kako je Pakistan najslabija karika u antiterorističkom lancu jer se predsjednik Musharraf suočava s prijetnjama najveće islamske stranke koja najavljuje izvođenje milijuna ljudi na ulice, što može ozbiljno destabilizirati tu državu, ocjenjuje 'El Pais'. Britanski tisak opširno piše o do sada postignutim vojnim ciljevima zračnih udara na Afganistan i razmišlja o ulasku rata u novu fazu. 'The Independent' ističe da se saveznici spremaju u Afganistan poslati kopnene snage, što će označiti početak nove, opasnije faze operacija u toj zemlji. Po okončanju napada iz zraka kopnene postrojbe će biti raspoređene duboko u neprijateljski teritorij. Još oko tisuću američkih vojnika pridružit će se isto tolikom broju već razmještenom u Uzbekistanu, a očekuje se da će u tu zemlju stići i britanske jedinice. Dio američkih snaga za tu operaciju bit će prebačen iz Bosne i Hercegovine i s Kosova, gdje sudjeluju u mirovnim operacijama. Prijetnja kopnenim ratom u sjevernom dijelu Afganistana, ističe 'The Independent', izazvat će masovni pokret stanovništva u svim dijelovima zemlje, pa je sve veća opasnost od izbijanja humanitarne krize ogromnih razmjera. No, glavni razlog za bijeg ljudi iz njihovih domova nisu napadi američkih i britanskih snaga već opasnost od predstojećeg krvavog rata između talibana i oporbenog Sjevernog saveza, tvrdi 'The Independenta'. 'The Times' piše o ulozi koju će u potrazi za Osamom bin Ladenom i njegovim suradnicima koji se kriju u Afganistanu odigrati izviđački avioni. Nakon procjene Pentagona da je zračni prostor iznad Afganistana siguran, sada će biti angažirani specijalni avioni s najsuvremenijim kamerama i prislušnim aparatima. Zračni udari možda će biti nastavljeni još nekoliko dana da bi se, kako je to rekao jedan vojni izvor, zadovoljila američka javnost, ali od uspjeha operacije zračnog izviđanja, a ne zračnih udara, ovisit će početak kopnene akcije. Jedna od letjelica koja će biti korištena za prikupljanje podataka s terena bit će avion britanskog ratnog zrakoplovstva 'Kambera', čije kamere s udaljenosti većoj od 150 kilometara mogu fokusirati naslove novina koje čitate u svojem vrtu, piše 'The Times'. Komentator 'The Guardiana' ocjenjuje kako je Osama bin Laden već dobio ovaj neobični rat koji se ne vodi između država. Da je riječ o ratu protiv Iraka ili Srbije, rezultat bi se lako mogao predvidjeti. No, bin Laden je lider bez zemlje, a njegovi vojnici su učenici razasuti po cijelom svijetu. Zbog toga konvencionalni napad na njega nije moguć - pokušavati da se iskorijeni al-Qa'ida zračnim udarima isto je kao da virus gripe uništavate čekićem, piše 'The Guardianov' komentator i konstatira da je zaključak sumoran: riječ je o stanju koje u biti nije rat. Uhićenje i izvođenje bin Ladena pred sud samo bi povećalo bijes muslimana i učvrstilo status legende koji već uživa. Ubijanje bin Ladena od njega bi napravilo mučenika čiju smrt bi mnogi željeli osvetiti. A ako ostane na životu, nastavit će sijati smrt. Svaka opcija predstavlja pobjedu za Osamu bin Ladena, zaključuje 'The Guardianov' autor komentara". (BBC) RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 10. X. 2001. Globalni izazov "Dakle, dogodilo se! Smutnja koja je trajala gotovo mjesec dana i držala svijet u napetom očekivanju, prometnula se u očitovanje američke vojne moći. Vojna operacija protiv Afganistana, praćena prijetećim upozorenjem Georgea Busha da će SAD smatrati neprijateljem svaku državu i (naglasimo osobito) vladu koja bilo kako podupire terorizam, tiče se gotovo svih zemalja u svijetu. Jer, pronaći nekoliko terorista, pa i financijski račune neke organizacije koja je povezana s terorističkim djelovanjem nije nimalo teško. Uostalom, može se i bez toga, dovoljno je samo optužiti neku od 'mrskih' zemalja ili vladu koja nije poduprla operaciju SAD-a, i lik neprijatelja je gotov. Događaji od 11. IX. koji su 'logično' prerasli u vojno djelovanje velikih razmjera, daju ovom svjetskom užasu stanovitu legitimnost, a negdje nailaze i na iskrenu potporu. Talibani su neprijeporno zlo. No još prije nekoliko mjeseci SAD je teška srca glasovao za uvođenje sankcija protiv njih i nije učinio gotovo ništa za provedbu tih sankcija... Tragedija u New Yorku i u Washingtonu svakim danom postavlja sve više pitanja. Pritom ta pitanja imaju različite značajke: od identiteta urotnika i pouzdanosti sigurnosnih sustava u zračnim lukama i u zrakoplovima do toga imamo li posla s početkom sukoba između civilizacija ili s radikalnim očitovanjem protimba na pravcu sjever-jug, zapad-istok. Hoće li se naći odgovori na glavno pitanje: je li teroristička akcija od 11. IX. globalni izazov koji je terorizam upravio međunarodnoj sigurnosti početkom novog tisućljeća? Ili je to izazov moćnih transnacionalnih sila velikih razmjera koje teroristički potencijal rabe za svoje ciljeve koji sežu daleko? Ako ne shvatimo duboke uzročno-posljedične veze onoga što se dogodilo, sve će osvetničke operacije biti rat s vjetrenjačama. (...) Danas u svijetu nema ozbiljne smetnje u liku države (ili skupine država) koja bi SAD-u priječila da provodi ekspanzionističku i agresivno-nasilnu politiku, a za UN on jednostavno ne mari. Zato se prosvjedni potencijal protiv sličnih postupaka Washingtona rađa stihijski. To se može vidjeti u raznim dijelovima svijeta, pa i u civiliziranoj Europi - sjetimo se protuglobalizacijskih prosvjeda više tisuća ljudi ove godine u Italiji. Budući da se SAD ne da zaustaviti demokratskim pravnim postupcima, sve je to dobra podloga za terorizam. (...) Tragedija koja se dogodila 11. IX. posljedica je američke politike i ujedno politički uspjeh američkih i svjetskih snaga koje idu smjerom uspostave nadmoći u svijetu. Nastavak takvog državnog smjera zacijelo će stvoriti prosvjedni potencijal i njegovo radikalno sredstvo - terorističke organizacije. Nehotice se nameće bogohulna misao: nisu li akcije s 'Boeinzima' koji su se zabili u nebodere i u Pentagon, brižljivo planirana globalna provokacija? U političkoj povijesti SAD-a bilo je izazova velikih razmjera kao načina za postizanje strateških ciljeva. Osobito su tipični primjeri zadnjih godina. Ometanje rada posebnog UN-ova povjerenstva za Irak i obnova bombardiranja njegovih objekata omogućuju američkoj upravi da u svijesti svog naroda sačuva lik neprijatelja i da stalno drži na ciljniku politiku arapskih zemalja i samoga Iraka. No najveličanstveniji izazov u najnovijoj povijesti jest NATO-ova agresija na Saveznu Republiku Jugoslaviju pod izlikom zaštite prava albanskih terorista. (...) Kakav je cilj mogla imati akcija s 'Boeinzima' ako je bila planirana provokacija? Danas u prvi plan dolaze geoekonomski interesi, točnije zaštita interesa američkih i transnacionalnih naftnih divova. Tako Washington na Balkanu, raspirujući albanski nacionalizam i stvarajući mrežu protektorata i patuljastih država, rješava sudbinu bugarsko-makedonsko-albanskog naftnog prometnog koridora. Isti se spoj otvoreno očituje na naftonosnom Bliskom istoku, gdje se umjetno podupire stanje kontrolirane napetosti koje prati stalna američka vojna nazočnost i vojni pritisak. Slični se planovi rade i s kaspijskim naftnim bazenom. Izazov od 11. IX. upravo ispunjava zadaću pojačanog vojnog nadzora SAD-a nad naftnim trasama, povećanog političko-vojnog pritiska na države proizvođače nafte i većeg pritiska na OPEC radi sniženja cijena nafte. Tako da jedna od strana koje su zainteresirane za izazov može biti američki i transnacionalni zapadni biznis. Na političkom polju, ciljevi su određeni pogoršanjem političkog ugleda Washingtona koje je posljedica njegova agresivnog ponašanja na Bliskom istoku i na Balkanu, poništenjem ugovora o proturaketnoj obrani iz 1972., zanemarivanjem UN-a i drugih međunarodnih organizacija, pravila i načela međunarodnog prava. (...) I na koncu. Nakon svršetka hladnog rata SAD je jako napredovao u uspostavi nadzora nad svjetskim financijsko-gospodarskim tokovima, uspio je ostvariti golemu vojnu premoć nad mogućim protivnicima i nametnuti svoje stajalište u rješavanju međunarodnih političkih problema. Ipak, u pokušaju da posvuda uspostavi liberalno-demokratske (na američki način) vrijednosti, Washington se sučelio s otporom, poglavito islamskog svijeta koji je odlučno branio svoje tradicije. Nije mu uspio pokušaj da rascijepa islam pomoću Osame bin Ladena, Hataba, Basajeva i drugih. Danas se ta zadaća rješava na dva smjera. Prvi je pomoću vojne sile obuzdati želju islamskih naroda za očuvanjem vlastitih vrijednosti, tradicionalnog uređenja i svog duha. Drugi je narušiti ugled islama kao religije i osobite vrste civilizacije, koristeći snagu svih svjetskih glasila. Hoće li mu to uspjeti? Povijesno iskustvo kazuje suprotno. No već sada više od trećine Amerikanaca, prema sociološkim istraživanjima, misli da sve Arape treba zatvoriti u koncentracijske logore. Tako je bilo samo uoči Drugog svjetskog rata u Njemačkoj, ali prema židovima. To su pogibeljne povijesne usporednice", piše Leonid G. Ivašov, dopredsjednik Akademije za geopolitička pitanja, general-pukovnik i doktor povijesnih znanosti. FRANCUSKA L'HUMANITE 10. X. 2001. Hubert Vedrine: 'Vojna akcija nije uperena protiv afganistanskog naroda' Bruno Odent i Jean-Paul Pierot razgovarali su s francuskim ministrom vanjskih poslova Hubertom Vedrineom o američkim napadima na Afganistan, o sudjelovanju francuskih postrojba i o drugom: " - Kakvo je sadašnje stanje francuskog sudjelovanja? = Francusko se sudjelovanje sastoji u tomu što smo stavili na raspolaganje dva broda (tanker-opskrbljivač Var i fregata Courbet), što smo odobrili letove i dali nekoliko obavještajaca koji djeluju na terenu. Što se tiče ostalog, ništa nije isključeno. - U svom govoru u Narodnoj skupštini premijer je iznio francuske uvjete sudjelovanja u vojnoj operaciji, a to je ciljani napad i dogovaranje oko utvrđivanja ciljeva. Nakon prvih napada, možemo li reći da ono što se događa odgovara francuskim zahtjevima? = Da. Nismo sudjelovali u napadima, ali je operacija provedena na temeljima koje smo smatrali nužnima. Podsjećam da su za nas te akcije zakonite, sukladno članku 51 Povelje Ujedinjenih naroda. To je potvrdilo i Vijeće sigurnosti. Napadi su bili neizbježivi i prijeko potrebni s obzirom na razornu snagu koju su stekle te mreže i na činjenicu da ih Pakistanci nisu mogli pronaći. Akcija nije uperena protiv Afganistana, već protiv mreže Al Qaide Osame bin Ladena. To je doista ciljana akcija. (...) - Više se ne isključuje izravno sudjelovanje francuskih vojnika na terenu? = Ne možemo reći 'više se ne isključuje', jer ga nikada nismo ni isključivali. Odmah u početku zauzeli smo jasno stajalište. Nismo se umiješali samo iz solidarnosti s američkim narodom koji je bio ranjen. Tu su solidarnost potvrdile i sve članice Sjevernoatlantskog saveza sukladno članku 5. No sve se to ne događa na nekom drugom planetu. I sami smo se uključili u borbu protiv terorizma i prvi smo izjavili da u toj borbi ne smije biti skretanja ni poistovjećivanja. Već stanovit broj godina pseudoislamistički i ekstremistički terorizam uzrokovao je više žrtava u arapsko- muslimanskim nego u zapadnim zemljama. Što se tiče nekih drugih američkih zahtjeva, proučit ćemo ih. Ništa nije isključeno. (...) - Koju granicu ne treba prijeći, po vašem mišljenju, da ne bismo upali, kako sami kažete, u stupicu koju postavljaju teroristi kada govore o civilizacijskom sukobu? = Misliti da treba udariti ne samo na terorističke organizacije, već i na muslimanske, na arapske države i na muslimane kao takve, značilo bi poistovjećivati. To je velika zamka. Rekli smo to u samom početku. No ne možemo reći da su ovi udari na točno određene vojne ciljeve i na unaprijed utvrđene položaje, nakon stanovitih napora da se izbjegnu popratni učinci, odstupanje od naših ciljeva. Zamka bi također bila da zapadnu javnost ostavimo u zabludi da je terorizam isto što i islamizam, tj. musliman, tj. Arapin. Izazvali bismo frontalni sukob koji žele pokrenuti teorističke organizacije. One nisu jedine koje na svijet gledaju manihejski, ali to nije naše gledanje. Mi smo i dalje gospodari svojih odluka. (...) - Rekli ste da Afganistancima treba pomoći da se otarase talibanskog režima. No čini se da su politička rješenja još zamršenija nakon udara. Što mislite o tome? = Ne možemo govoriti o Afganistanu samo kroz neizbježno vojno djelovanje na terorističke infrastrukture niti samo iz izbjegličkog kuta. Izbjeglice su svakako golem problem. Od 25 milijuna stanovnika, sedam je milijuna izbjeglica. Zemlju su opustošili ratovi, okupacije, građanski ratovi, suša je uništila poljodjelstvo. Afganistanski je narod jeko nesretan, da o Afganistankama i dodatnim nedaćama koje ih pritišću i ne govorimo. Izradili smo francuski plan djelovanja u Afganistanu. Prva se točka tiče većeg francuskog sudjelovanja u humanitarnim inicijativama u suradnji s Europskom unijom i s Ujedinjenim narodima. No moramo ići dalje od toga i pomoći afganistanskom narodu da se oslobodi talibanske stege i da preuredi svoju budućnost. Moramo omogućiti Afganistancima da se ujedine, da osnuju skupštinu (loya jirga), ili da pronađu neko drugo rješenje. Bitno je da različite političke snage, različita područja, plemena i skupine surađuju. Bivši kralj može biti koristan u prijelaznom razdoblju. Nije na nama da namećemo ovo ili ono rješenje, htjeli smo poručiti da mislimo na afganistanaski narod i na njegovu budućnost i izvan vojnih akcija. - Spomenuli ste problem korijena terorizma. Napadi od 11. IX. različito se shvaćaju u javnosti na sjeveru i na jugu. Treba sveobuhvatnije početi rješavati uzroke te zbrke. Kakve nove korake mogu poduzeti Francuska i Europa da bi u tom smislu prekinule s američkom jednostranošću? = Prvo, nemojmo se zavaravati da je terorizam tek rezultat nepravde u svijetu. Teorizam ponikao na iskrivljenom shvaćanju islama postojao je puno prije sukoba na Bliskom istoku. Unatoč svemu, nismo čekali tragediju od 11. IX. da bismo utvrdili koji su strašni problemi ovog svijeta. Sjetimo se, primjerice, Durbana: svi su bili jako iznenađeni izjavama o Izraelu, ali nakon tih reakcija, analiza doista pokazuje da živimo u svijetu u kojemu još nema međunarodne zajednice. To je lijepa ambicija; htjeli bismo da UN bude njezin izraz, no danas nije tako. Između Zapada i ostatka svijeta ima neslaganja oko velikog broja tema: o međunarodnim ustanovama, o uvjetnostima koje namećemo na svim poljima, o povijesti. Dogodila se Genova, prosvjedi protiv globalizacije. Francuska vanjska politika je najviše zaokupljena tim problemima. Sadašnje nam prilike pružaju dodatne razloge da pojačamo našu aktivnost. Sve dok postoje velike nepravde moramo udvostručiti naše napore." SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 10. X. 2001. Od Durbana do Svjetskog trgovačkog središta "Početkom prošlog mjeseca, što se sada čini kao prapovijest, SAD i Izrael okrenuli su leđa međunarodnoj zajednici i napustili konferenciju UN-a protiv rasizma u Durbanu, u Južnoj Africi. Sjećate li se zbog čega? Kao što je državni tajnik Colin Powell bio objasnio, 'Protiv rasizma se ne bori konferencijom... koja ističe samo jednu svjetsku zemlju - Izrael - zbog cenzure i zlostavljanja.' To su, naravno, bili dobri stari dani, prije nego što se naša zemlja morala suočiti s time koliko 6000 ljudi, 200 katova i četiri zrakoplova znače za njezin mir i blagostanje. Kada se osvrnemo, pranje ruku od sve veće gorčine koja se javljala u Durbanu bilo je prirodno, više principijelna nego emotivna reakcija. Što se SAD-a tiče, bio je to više rat riječi nego djela. No, više nije tako. Sada, ironičnim obratom stanja, nastojimo pronaći zajednički jezik s mnogima od istih onih država koje su tek prije nekoliko tjedana bile ostavljene u diplomatskoj prašini. Sada, pokazalo se, te iste zemlje, uglavnom iz arapskoga i muslimanskog dijela svijeta, ponovno kleveću Izrael, ovog puta ne u svezi rasizma ili kolonijalizma, nego terorizma. Zvuči nevjerojatno. No kako smo međunarodnu koaliciju ostavili otvorenu bilo kojoj zemlji koja je 'predana' okončavanju terorizma, SAD je otvoreno ostavio još nešto: definiciju samog terorizma. Kao rezultat ovoga, arapski i muslimanski vođe smislili su kampanju dezinformiranja golemih razmjera kako bi Izrael izmoren ratom i terorizmom prikazali kao izvor 'terorizma' koji se nalazi odmah iza Osame bin Ladena. Prvo, tu je pozivanje na red. Iz Velike džamije u Meki u Saudijskoj Arabiji, najsvetije džamije islama, šeik Saleh bin Hamid objavio je svoju potporu međunarodnoj koaliciji za borbu protiv terorizma- navodeći Izrael kao 'prvi primjer terorizma u praksi.' Jaser Arafat, jedan od velikih obmana modernog doba, (...) ovoga je tjedna u vijestima 'zahtijevao' da svjetske nacije prestanu s izraelskim 'terorizmom' protiv njegova naroda. U međuvremenu, u većinom muslimanskoj Maleziji, premijer Mahatir Mohamad ponudio je potporu međunarodnoj koaliciji protiv 'terorizma' samo ako SAD i Britanja svoje terorističke ciljeve biraju pomnije: 'Dao bih im potporu', kazao je, 'u slučaju da akciju žele usmjeriti prema Izraelu.' Tu je zatim i 'rasprava' o 'značenju' terorizma. Na nedavno održanom summitu u Kataru, Organizacija islamske konferencije (OIC), najveće muslimansko tijelo na svijetu, razlučila je ubojstva američkih civila i ubojstva izraelskih civila, i to potpuno bez osnove, tako što prvo osuđuje kao 'terorizam' a drugo odobrava kao 'nacionalni otpor'. Činjenica je da Osama bin Laden, 'al- Qaeda' i talibani neće biti naša jedina meta zauvijek. No u sklopu vladine politike, odlučili smo zažmiriti nad ključnim vezama u islamističkoj terorističkoj mreži kao što su one između Hezbolaha i islamskog džihada - tim hvalisavim borcima 'otpora' arapskog i muslimanskog svijeta. Prihvaćamo li ovu moralno korumpiranu definiciju 'terorizma' kako bismo se borili protiv 'terorizma'? Kojem principu - kojoj svrsi - sve služi ako se pokaže kako je naš cilj postao besmislen', stoji u uvodniku lista. Izgradnja široke koalicije "Raspoloženje u Donjem domu Parlamenta je tmurno. Dok krstareće rakete i bombe padaju na talibanske teroriste, prva reakcija u Britaniji je okupljanje Parlamenta. Iako je još uvijek službeno raspušten, Parlament je sazvan već dva puta kako bi se saslušala izvješća o razvoju događaja od 11. rujna. Početkom ovog tjedna, Donji dom parlamenta ponovno je okupljen kako bi članovi saslušali premijera i raspravili o rezultatu vojne reakcije koja je u tijeku. Općenito, postoji snažno jedinstvo i razumijevanje kako napad na SAD - koji je doveo do smrti stotina Britanaca i drugih Europljana - zahtjeva reakciju koja je u tijeku. Mnogi žele i humanitarnu pomoć afganistanskim žrtvama talibana. Tjedni intenzivne diplomacije koji su uslijedili nakon 11. rujna dovršili su 20. stoljeće. Hladnoratovska podjela na orlove i golubove koja je još jučer djelovala realno sada nam se čini kao daleka prošlost. Politika posljednje četvrtine prošlog stoljeća, prema kojoj je i ljevica i desnica vladu prikazivala kao neprijatelja kojeg treba omalovažavati i odbacivati, utišana je. Demokratski odgovorna vlada sada treba ponovno potvrditi svoj autoritet i plan, ne tek nužnom primjenom sile kako bi se suočilo s bin Ladenom i njegovim talibanskim zaštitnicima nego i novim gospodarskim i političkim reakcijama kojima bi se iskorijenio terorizam. I u svom govoru koji je održao u Donjem domu Parlamenta i u prošlotjednom govoru pred 3000 članova svoje Laburističke stranke i niza stranih političara, Tony Blair ustrajao je na potrebi da Britanija stane rame uz rame sa SAD-om. Novi Svijet u prošlom je stoljeću dvaput spašavao Stari kontinent od katastrofa koje je Europa sama prouzročila. Sada je napadnuta Amerika i Blair govori o vraćanju dijela tog duga. Britanski premijer putuje Europom gradeći ujedinjenu europsku reakciju kao potporu predsjedniku Bushu. Svugdje je nailazio samo na otvorena vrata. Naime, zapanjujuć je razmjer do kojeg neprijateljsko raspoloženje prema Americi nestaje iz europske politike. Najuglednije francuske novine, 'Le Monde', svoj su uvodnik koji je objavljen odmah nakon napada naslovio s 'Nous sommes tous Americains' ('Svi smo mi Amerikanci'). Raširena europska solidarnost s američkim narodom ujedno je i novo razumijevanje činjenice da je SAD(...) za mnoge Europljane i dalje simbol nade. Njemački kancelar Gerhardt Schroeder prošlog je tjedna stigao u Englesku kako bi se pridružio Tonyu Blairu u pozivu za stvaranje nove 'transatlantske zajednice' - stalne koalicije između Sjeverne Amerike i Europe koja bi za cilj imala rješavanje problema terorizma. Pozvao je i ruskog predsjednika Vladimira Putina da održi govor pred njemačkim Bundestagom - što je povijesni trenutak u procesu približavanja Rusije europskoj zajednici demokratskih zemalja koje surađuju. Dok je SAD pripremao svoju vojnu reakciju, europski su čelnici putovali svijetom pozivajući na potporu za energičnu akciju, istodobno obećavajući i znatne svote novca za pomoć zemljama koalicije koje se nalaze na prvim borbenim crtama, kao što je Pakistan, čije će se vodstvo, naklonjeno Americi, morati suočiti s bijesom u vlastitom narodu. Muslimansko stanovništvo od Mediterana do Indijskog oceana vjeruje kako Zapad nema sluha za njegove probleme. Blairov posjet Pakistanu i Indiji podsjetnik je na to da umjerene i moderne sile u te dvije zemlje treba poticati, kao i kompromis i mirenje. Zaista, jedan od ključnih rezultata sukoba bit će poticanje islamskog civilnog društva. Židovi su, napokon, živjeli spokojnije pod otomanskom islamskom vlašću nego pod europskim antižidovskim vladarima u 19. i 20. stoljeću. Geopolitička ambicija 21. stoljeća trebala bi biti razvoj onog što bi moglo biti nazvano 'muslimanskom demokracijom', nešto nalik kršćanskoj demokraciji koja je nakon 1945. okrenula leđa klerikalnom autorirarizmu i pomogla izgraditi Europsku Uniju s tržišnom dinamikom i društvenom pravdom. Britanija, više od ijedne druge europske zemlje, čak i više od SAD- a, predvodi nastojanja da se na političke položaje postavljaju muslimani. Kao stranački čelnik, Tony Blair je poticao odabir muslimana za članove parlamenta ili ih je predlagao za članstvo u Gornjem domu. U Britaniji ima na stotine muslimana gradskih vijećnika ili gradonačelnika. Najbolji televizijski i drugi novinari istaknuti su britanski muslimani. Ministarstvo vanjskih poslova u Londonu imenovat će prve britanske muslimanske diplomate kao veleposlanike (...). Kao britanski član parlamenta i ministar, džamije posjećujem u svojoj izbornoj jedinici na sjeveru Engleske jednako često kao i crkve. Od kada je postao premijer, Blair redovno prima vođe islamske vjerske zajednice u Downing Street-u. Ovo nikako ne umanjuje Blairovu potporu Izraelu. Vođa laburističke stranke britanski je premijer koji je najskloniji Izraelcima još od Winstona Curchilla. No kao čovjek koji čita Kuran zajedno s Biblijom, Blair ustraje na tome da sve religije koje su potekle od proroka Abrahama moraju dobiti jednako dostojanstvo. Britanija preuzima vodstvo i u informiranju - emisije 'BBC World Service'-a na paštunskom i drugim jezicima koji se govore u Afganistanu sve su opsežnije. Rigorozna urednička neovisnost BBC-a i povijesno odbijanje prenošenja vladine promičbe čine ju omiljenom postajom u Afganistanu, a poznato je i to da ju rado slušaju talibanski dužnosnici i njihove obitelji. Kulturološko tijelo britanske vlade, 'British Council', otpočinje i novi 'dijalog između civilizacija' nastojeći intenzivirati izmjenu između mladih profesionalaca, novinara i znanstvenika u muslimanskim zemljama i njihovih kolega u Britaniji. Na neki način, ovo bi značilo prebaciti sukob iz 1941. (Pearl Harbor) u 1947. godinu - objavu Marshallova plana i početak poslijeratnog rješenja zasnovanog na slobodnoj trgovini, tržišnim gospodarstvima, obrazovanju i zdravstvenom osiguranju za sve kao i obrambenom partnerstvu u NATO-u. Tony Blair je prošlog tjedna govorio o potrebi za 'međunarodnom zajednicom'- ne u smislu novog svjetskog upraviteljstva koje bi zamijenilo UN i razvoj i širenje međunarodne pravne zajednice, nego kao zamisao o moralnoj vrijednosti prema kojoj dužnosti obostrane odgovornosti prevladavaju prava pojedinaca. Tony Blair je poveo Europu u novu koaliciju sa SAD-om, stvarajući jedinstvo svjetskih demokracija koje nismo imali prilike vidjeti desetljećima. Jučerašnji vojni napadi ne smiju biti kraj nego početak novog političkog i gospodarskog sporazuma koji za cilj ima ponovnu uspostavu uloge vlade i mirne politike kao sredstava promjene. Terorizmu je odzvonilo", piše Denis MacShane, zamjenik ministra vanjskih poslova Britanije, laburistički predstavnik u Parlamentu. NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 10. X. 2001. Pravedni rat i njegove žrtve "Iluzija o čistom ratu SAD-a protiv talibana raspršila se jučer u jutro, brzo, silovito i nedvojbeno. Četiri civila u Kabulu, i to baš UN-ovi djelatnici, ubijeni su američkom bombom. Time je nestala tiha nada da SAD ima na umu ponajprije simboličnu akciju. Napadi se nastavljaju, kraj je nesaglediv. Najkasnije od jučerašnjeg jutra više ne treba očekivati prikladno držanje. Za zelene koji se drže crte Joschke Fischera, mrtvi su neizbježan nusučinak legitimne, protuterorističke borbe SAD-a - osebujno stajalište stranke koja se dugo držala svojeg pacifizma. A za SAD je to debakl, 'kolateralna šteta' koja podsjeća na fijasko bombardiranja kineskog veleposlanstva u Beogradu. I tu i tamo američko je oružje pogađalo baš one koji su potrebni kao saveznici. No raširena protuteroristička koalicija još se ne klima. A unatoč tomu te su žrtve vidjelo onoga što dolazi. SAD i dalje prijeti s napadima na druge zemlje. Što je veća opasnost od eskalacije, to je krhkiji savez kojega je SAD tako brižljivo kovao. Da bi se razumjelo taj rat, možda koristi pogled unatrag: poput kosovskog sukoba, ni borba protiv bin Ladena neće se odlučiti vojno. SAD je tehnički daleko nadmoćan protivniku - manje je presudna udarna snaga nego vjerodostojnost, bitan je dokaz da su sredstvo i cilj, da su žrtva i korisnik u racionalno pojašnjivom odnosu. Na Kosovu se protivnika moglo jasno identificirati. U Afganistanu naprotiv postoji tek umanjen oblik državnosti, da se ne govori o tomu da akcija zapravo ne treba biti protiv talibana nego protiv terorističke bande. U tim difuznim odnosima teško je razlikovati civila od neprijatelja. Stoga smrt četvorice djelatnika UN-a djeluje poput upozorenja na opasnost, poput znaka da je pokušaj svladavanja terorista raketama, strašan nesporazum. Jedan je lijevo liberalni komentator formulirao opravdanje američkog napada: 'U Afganistanu umiru i nevini, kao u svakom ratu. I mrtvi u Afganistanu žrtve su terorista.' To je, zaoštreno, Fischerova crta. I dijalektički trik, blizak ratnoj promidžbi: kriv je neprijatelj, uvijek. Sa svakim poginulim civilom više u Kabulu, to stajalište djeluje sve neprimjerenije, nevjerodostojnije, nemoralnije", drži komentator lista Stefan Reinecke. DPA 10. X. 2001. Istražitelji UN-ovoga suda pronašli u Bosni upute na bin Ladena "Istražitelji UN-ovoga suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, za svojeg su rada u Bosni dobili i obavijesti u vezi s terorističkim vođom Osamom bin Ladenom. 'Da, prikupili smo obavijesti', potvrdila je glavna tužiteljica Carla del Ponte u srijedu novinarima u Haagu. Da je američkom posebnom veleposlaniku za ratne zločine Pierreu Prosperu u utorak predala sve dokumente s tim u vezi. Pojedinosti nije navela." Talibani, Al Kaida i njihova mržnja prema 'nevjernicima' "Od početka američkih napada na Afganistan, teroristička organizacija Al Kaida i talibani pokušavaju muslimane u cijelom svijetu pokrenuti na sudjelovanje u 'Džihadu' (svetom ratu). Pri tomu pozivaju na bez daljnjega postojeće protuameričke i protuzapadne osjećaje u islamskom svijetu. Njihov je uzrok s jedne strane u prizorima ubijenih Palestinaca i razorenih kuća u okupiranim područjima, s druge strane u još nezaboravljenoj povijesti kolonijalizma. Mržnjom ispunjene poruke ekstremista, kuvajtskog glasnogovornika Al Kaide Sulejmana Abu Gheitha i talibana u noći na srijedu, opet preko arapske TV postaje 'Al-Džazira' poslana u svijet, kod manjine muslimana pada na plodno tlo. U svakom bi slučaju prema procjeni stručnjaka za islam u Egiptu samo jedan neznatan dio te manjine bio spreman priključiti se borbi protiv supersile SAD-a ili čak obavljati samoubojstva. Abu Gheith u svojoj je izjavi najavio da 'oluja zrakoplova' još nije prošla. Neki analitičari u Kairu drže mogućim da je time dan znak drugim 'spavačima' na Zapadu, koji bi trebali obaviti daljnje napade. Po mišljenju mnogih stručnjaka, ta bi izjava mogla biti jednostavno samo promidžba da bi se među Amerikancima i Europljanima raširio strah i užas. Istodobno bi to muslimanima trebalo signalizirati da će, ako se odazovu pozivu Al Kaide, biti na strani jačega. U poruci Al Kaide također je rečeno da Amerikanci moraju osjetiti ono što muslimani u Iraku i u palestinskim područjima osjećaju već desetljećima. To ima uspjeha kod jednog dijela Arapa. Pri tomu dolazi do sličnog učinka kao 1991. na početku Zaljevskoga rata. Tada je irački predsjednik Sadam Husein izjavio da će se usprotiviti SAD-u i boriti se i za oslobođenje Palestine. Za mnoge ljude u arapskom svijetu, koji se prije toga ni najmanje nisu zanimali za Sadama Huseina, postao je junak već samo zbog toga što se usudio postaviti se protiv supersile koja kao zaštitnik Izraela i saveznik vladarskih kuća na Zaljevu nije baš omiljena. Osama bin Laden i njegovi pristaše, koji uvijek govore propovjedničkim tonom i svoje govore ukrašavaju pobožnim izrekama i kuranskim surama, igraju na vjersko-povijesnu kartu. Stalno povlače usporednice s prvim stoljećima islama. Tada su se prorok Muhamed i njegovi pristaše tek morali obraniti od neprijatelja nove vjere u današnjoj Saudijskoj Arabiji. Kasnije su muslimanski vjerski ratnici osvojili velika područja i napokon prodrli i u Europu. 'Proglasili smo sveti rat protiv Židova i kršćana', povikao je glasnogovornik Al Kaide Sulejman Abu Gheith 'milijardama muslimana u cijelom svijetu', Bin Laden govorio je o 'borbi između vjernika i nevjernika'. No njegova dioba na vjernike (muslimane koji slijede njegovo radikalno tumačenje islama) i nevjernike (Židove, kršćane i snošljive muslimane), pretežna većina muslimana ne podupire. Jer islam baš Židovima i kršćanima daje posebno mjesto, budući da poput muslimana vjeruju u postojanje jednog jedinog Boga", piše Anne- Beatrice Clasmann. Hrvatska: spor između ministra obrane i glavara glavnog stožera "Hrvatska bi uskoro mogla ostati bez ministra obrane ili bez glavara glavnog stožera. Ministar obrane Jozo Radoš i njegovi socijalliberali HSLS ustraju naime na smjeni vojnoga glavara Petra Stipetića koji je po njihovu mišljenju zbog političkih izjava postao nepodnošljiv. No Stipetić slovi kao pouzdanik hrvatskog predsjednika Stipe Mesića, zbog čega se njegova smjena čini nevjerojatnom. Povod sporu je govor kojega je Stipetić održao krajem rujna na svečanoj priredbi u povodu desete obljetnice 'oslobođenja Bjelovara'. Stipetić je izjavio da je bilo dobro što hrvatske postrojbe tada nisu poslušale zapovijed predsjednika Franje Tuđmana. On je očito naložio povlačenje. Hrvatska je vojska ipak nastavila svoju ofenzivu i osvojila uporišta jugoslavenskih postrojba. 'Sretni smo što je tako prošlo', kaže šef glavnog stožera. Smjesta su uslijedili prosvjedi. Tuđmanova stranka HDZ (Hrvatska demokratska zajednica) kritizirala je da se pokojnom predsjedniku podmeće da je s jugoslavenskom vojskom vodio tajne pregovore. Radoš je ustvrdio da je za jednog glavara glavnoga stožera apsolutno nepodnošljivo predstavljati neposluh kao zaslugu. Takve izjave mogle bi ohrabriti i protivnike sadašnjeg predsjednika Stipe Mesića da se usprotive njegovim nalozima. Stipetić je pak ministru obrane predbacio da je protiv njega upotrijebio tajnu službu SIS. 'Radoš nadzire i privatne osobe i na najboljem je putu ustroja vojne diktature.' Na to je ministar obrane dobio demonstrativnu potporu svojeg stranačkog kolege podpredsjednika Gorana Granića kao i svih stranaka smještenih u desnom spektru. Sada bi susret u troje, Radoša, predsjednika vlade Ivice Račana i predsjednika Stipe Mesića trebao pokazati put iz mučnog stanja. No stajališta ne smiju biti kruta. Čini se da Mesić nije voljan smijeniti Stipetića. Socijaldemokrat Račan si pak ne može dopustiti spor s najvažnijim koalicijskim partnerom HSLS-om. Naposljetku već dulje vrijeme pucketa u koalicijskim gredama. HSLS od pada na izborima na općinskoj razini u proljeće ljubaka s bivšom vladajućom Tuđmanovom strankom HDZ (Hrvatska demokratska zajednica). Sve ukazuje da će se dogoditi bijeg na mala vrata. Možda bi poslije susreta trojice stvar trebala prekriti trava. Tada bi Stipetić mogao odstupiti tijekom iduće godine." ITALIJA ANSA 10. X. 2001. Italija-Španjolska pojačana suradnja "Razmjena informacija, slika i digitalnih otisaka putem telekomunikacija, dakle, u realnom vremenu, veće dogovaranje između policija dvije zemlje i suradnja protiv ilegalne imigracije. Tako se Italija priprema pojačati suradnju sa Španjolskom u borbi protiv terorizma i organiziranog kriminala. Današnji susret u ministarstvu unutarnjih poslova između ministra unutarnjih poslova Claudia Scajole i onog španjolskog Mariana Rajoya poslužio je da se konkretnije odredi suradnja u pitanju sigurnosti koja se smatra 'važnom i pozitivnom' od strane obojice ministara.(...) Italija i Španjolska složile su se glede važnosti jačanja već aktivne suradnje između svih zemalja, posebice onih dotaknutih problemom ilegalnog useljavanja preko balkanskih ruta. Primjerice Španjolska i Italija su odlučile pokrenuti zajednički nadzor nad međunarodnim vlakovima koji putuju između dvije zemlje. (...) Ministar Scajola upućuje na potrebu borbe protiv ilegalnog useljavanja i pojačanog izgona kao instrumenta borbe protiv kriminala, te je izvijestio da su posljednjih mjeseci izgoni iz Italije povećani za 30 posto, a nadzor nad balkanskim smjerovima pojačan je za 80 posto. 'Plod tog angažmana snaga reda', objasnio je ministar, 'je, primjerice, važno uhićenje koje se dogodilo prošle noći u Goriziji na talijansko-slovenskoj granici' jedne pošiljke oružja 'koja je dolazila iz Hrvatske, s arsenalom koji su činili raketni bacači, eksploziv i ručne bombe'."