FR-US-RU-CN-savezi-Diplomacija-Organizacije/savezi-Obrana-Terorizam FRA-LE COURRIER INTERN. 4.10.01. VELIKA ANGLOSAKSONSKA IGRA FRANCUSKALE COURRIER INTERNATIONAL4. X. 2001. Velika anglosaksonska igra"Još je rano da donosimo zaključke
o potresima koje je uzrokovao udarni val od 11. IX., ali možemo reći: nije pošteđeno nijedno područje na Zemlji. Ponajprije, svjedoci smo još jače obnove jedinstva koje se smatralo zastarjelim: jedinstva anglosaksonskog svijeta. Gotovo je s meksičkim imperativom u Washingtonu i s dobom eura u Londonu. Simbioza američkog i britanskog naroda vrlo brzo je oživjela zahvaljujući kušnji, a Tony Blair se obratio američkom Kongresu kao nekada Churchill. Kanada pak virtualno pristaje da se, u svezi sa sigurnošću svojih granica, pridruži američkoj internoj odluci, dok Australija i Novi Zeland provode mobilizaciju. U tim posebnim prilikama, Washington i London zajednički pozivaju Indiju da konkretizira strateški savez i Pakistan da bez rata ukloni vojnu smetnju, Mušarafov režim. Budućnost će reći što će na koncu ostati od te obnovljene churchillovske zajednice. Oni koji su u Velikoj Britaniji oduvijek sanjali o takvom savezu koji će uravnotežiti prevelik, kako misle, utjecaj Europske unije, bilježe uspjeh u času kada je prvak takvog stajališta, konzervativac krajnje desnice Ian
FRANCUSKA
LE COURRIER INTERNATIONAL
4. X. 2001.
Velika anglosaksonska igra
"Još je rano da donosimo zaključke o potresima koje je uzrokovao
udarni val od 11. IX., ali možemo reći: nije pošteđeno nijedno
područje na Zemlji. Ponajprije, svjedoci smo još jače obnove
jedinstva koje se smatralo zastarjelim: jedinstva anglosaksonskog
svijeta. Gotovo je s meksičkim imperativom u Washingtonu i s dobom
eura u Londonu. Simbioza američkog i britanskog naroda vrlo brzo je
oživjela zahvaljujući kušnji, a Tony Blair se obratio američkom
Kongresu kao nekada Churchill. Kanada pak virtualno pristaje da se,
u svezi sa sigurnošću svojih granica, pridruži američkoj internoj
odluci, dok Australija i Novi Zeland provode mobilizaciju. U tim
posebnim prilikama, Washington i London zajednički pozivaju Indiju
da konkretizira strateški savez i Pakistan da bez rata ukloni vojnu
smetnju, Mušarafov režim. Budućnost će reći što će na koncu ostati
od te obnovljene churchillovske zajednice. Oni koji su u Velikoj
Britaniji oduvijek sanjali o takvom savezu koji će uravnotežiti
prevelik, kako misle, utjecaj Europske unije, bilježe uspjeh u času
kada je prvak takvog stajališta, konzervativac krajnje desnice Ian
Duncan Smith, s mukom zaposjeo ono što je ostalo od torijevske
stranke.
Istodobno, spomenuta Unija nije jako sigurna. Pred integrističkom
islamističkom prijetnjom, stvarna moralna solidarnost s SAD-om
velika je koliko i njezina nesposobnost da aktivnije djeluje i
njezina političko-vojna slabost. Neobično je što je takvo
činjenično stanje umirilo Amerikance kada je riječ o navodnoj
prijetnji uspostave NATO-ova europskog kopnenog stupa.
Čini se da je danas takva reforma prijeko potrebna na tehničkom,
neškodljiva na političkom i zastarjela na strateškom planu. Naime,
treba racionalizirati uporabu mršavih proračuna europskih
zemalja, ali to neće dovesti do europske supersile, a premještanje
prijetnje svakako čini smiješnim daljnje postojanje NATO-a u
sadašnjem obliku.
Jer, u međuvremenu, Rusija se stvarno vratila na međunarodnu
pozornicu kao ravnopravni partner SAD-a (i Izraela) u velikoj
protuintegrističkoj hajci koja je počela. (...)
Hoće li slično biti s Kinom koja je, po preporuci Jianga Zemina i
njegova izabranog nasljednika Hua Jintaoa, suzdržana najviše što
može, u Vijeću sigurnosti UN-a podržala načelo o američkom
odgovoru? Za sada je sve dobro, dok je Pakistan na licemjernoj crti
umjerene potpore SAD-u. No Peking se najviše plaši civilnog i
vojnog islamističkog zamaha koji su Bin Laden i njegovi pristaše
brižljivo organizirali čim su počele ozbiljne operacije u
Afganistanu. Od 1960. kineska strategija prema Indiji počiva na
postojanju pakistanske protuteže, kakav god bio ideološki pravac
koji prevladava u Hindustanskoj nizini. Ulazak Pakistana u
građanski rat u kojemu će Delhi svakako podupirati pristaše
stanovite svjetovnosti i povratka na građansku vlast, kao što je
učinio 1971. u istočnom Pakistanu Škasnije BangladešĆ, bio bi dakle
slom kineske tridesetogodišnje vanjske politike na tom području.
(....)
Islamski se svijet napokon priprema za ciklonu, poput stanovnika
tropskih otoka koji u žurbi prikivaju daske da zaštite kuće. No neke
će odmah otpuhati vjetar. Najveća se promjena već događa u srcu
Saudijske Arabije. Čini se da je prijestolonasljednik Abdallah u
potpunosti pobjedio i da ima pune ovlasti. No riječ je o planu koji
se donekle razlikuje od plana kojim se u početku zanosio: ne
odvojiti se od Amerikanaca, već, naprotiv, pomoći im da odvrate
najradikalniju prijetnju kojoj je prijestolje Abdulaziz ibn-Sauda
ikad bilo izloženo. Taj preokret u saudijskom središtu islamskog
svijeta imat će također dugotrajne posljedice", u uvodniku lista
piše Alexandre Adler.