NYT 7. X. O ODNOSU S RUSIMA

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 7. X. 2001. Iz Rusije, realno "Ruski predsjednik, Vladimir Putin nije oklijevao uključiti se u američku diplomatsku, čak i vojnu inicijativu nakon terorističkih napada počinjenih 11. rujna. Zbog ovog, Washington mu duguje zahvalnost i poštovanje. No bilo kakva radikalnija promjena politike SAD-a prema Rusiji mora biti određivana ovisno od pojedinačnih političkih pitanja. U nekim područjima, kao što su kontrola oružja i borba protiv terorizma, interes Washingtona i Moskve općenito se poklapaju. U drugima, kao što je obrana ljudskih prava u Čečeniji i nuklearna pomoć Iranu, to nije slučaj. Tvrdeći da su obje zemlje suočene sa zajedničkom prijetnjom od radikalnog islamskog terorizma, Putin je poduzeo dramatične korake o kojima niti jedan ruski predsjednik iz nedavne ruske povijesti ne bi niti razmišljao. Složio se, npr., ustupiti nam podatke dojavne službe o Afganistanu i odobrio je američki prijedlog da svoje vojnike stacionira na tlu bivših republika Sovjetskog Saveza. Učinivši to, suprotstavio se stavu mnogih ruskih vojnih dužnosnika i moćnih nacionalista kao i komunističkih parlamentarnim blokova. Jasno je da Putin očekuje kako će njegovo prijateljstvo biti nagrađeno povoljnijom američkom politikom glede niza pitanja, od Čečenije, raketne obrane do budućnosti NATO-a. Bushova administracija treba biti oprezna glede ustupaka koje će činiti. Izgleda kako Washington već namjerno, i krivo, smanjuje važnost ruskih kršenja ljudskih prava u Čečeniji. Moskva je dugo tvrdila kako Osama bin Laden i njegovi saveznici obučavaju čečenske borce za slobodu, prikazujući tako čečensku borbu prvenstveno kao bitku protiv radikalnog islamskog terorizma. No sukob između Rusa i Čečena traje stoljećima a dvije ruske vojne ofenzive provedene u Čečeniji tijekom proteklog desetljeća pratilo je brutalno i rašireno zlostavljanje nevinih civila. Washington bi trebao nastaviti osuđivati ovakvo ponašanje. Više prostora za kompromis vjerojatno ima kada je posrijedi raketna obrana. Ovo je pitanje nakon terorističkih napada 11. rujna prešlo u drugi plan. No teorija prema kojoj bi se Washington trebao odreći sporazuma o zabrani proturaketnih sustava iz 1972. godine sada ima još manje smisla nego što je to bio slučaj prije mjesec dana. Administracija bi se umjesto toga trebala usredotočiti na skromniji plan kako bi postigla sporazum s Rusijom, koji bi omogućio ograničenu raketnu obranu bez kršenja vrijednih sporazuma za kontrolu oružja između dvije zemlje. Putin želi ponovno razmotriti i tradicionalno sukobljene odnošaje Rusije s NATO-om, kao što je to dao za naslutititi prilikom svog posjeta stožeru NATO-a u Bruxellesu prošle srijede. Kazao je kako bi se Moskva mogla prestati protiviti tome da se zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza- kao što su Estonija, Litva i Latvija- ikada pridruže NATO-u. (...) No Putin je ustvrdio kako topliji odnošaji Rusije s NATO-om ovise o promjenama u prirodi saveza koje bi NATO učinile više političkom organizacijom a manje vojnim paktom. Ovo treba pažljivo ispitati. Važnost vojne dimenzije NATO-a iskazana je na Kosovu i još jednom potvrđena kada se savez pozvao na klauzulu o obostranoj obrani, kao reakciju na prošlomjesečne napade na SAD. Putinova snažna potpora Americi u borbi protiv terorizma otvorila je put toplijim, konstruktivnijim odnošajima između Rusije i SAD-a. Međutim, da se ovo i ostvari, bit će potrebno mnogo truda na obje strane", stoji u uvodniku lista.