FR-YU-odcjepljenje-Vlada-Diplomacija-Organizacije/savezi-Oružani sukobi FRANCUSKA-AFP OD 4.10.01. KOŠTUNICA SPAŠAVA SRJ FRANCUSKAAGENCE FRANCE PRESSE4. X. 2001.Vojislav Koštunica nastoji spasiti Jugoslaviju"Vojislav Koštunica još
uvijek želi biti ujedinitelj, godinu dana nakon dolaska na dužnost predsjednika Jugoslavije, ali se sučeljava sa separatističkim težnjama Kosova i vlasti u Crnoj Gori.Ovaj 57-godišnji pravnik uspio je pobijediti na saveznim predsjedničkim izborima 24. IX. 2000., iskoristivši naglašen osjećaj nacionalnog ponosa koji je jako ukorijenjen među njegovim sunarodnjacima i prošlost u znaku neprekidne borbe s njegovim prethodnikom Slobodanom Miloševićem.Pošto je 7. X. službeno stupio na dužnost, g. Koštunica je utvrdio četiri glavne zadaće: preispitati veze između Srbije i Crne Gore unutar jugoslavenske federacije (SRJ), poboljšati životne uvjete Srba na Kosovu - srpska pokrajina s većinskim albanskim življem - uspostaviti pravnu državu uz provedbu gospodarskih i socijalnih reforma i ponovno otvoriti Beograd svijetu.Godinu dana kasnije, čini se da je samo povratak Jugoslavije na međunarodnu pozornicu postigao neprijeporan uspjeh. Nakon
FRANCUSKA
AGENCE FRANCE PRESSE
4. X. 2001.
Vojislav Koštunica nastoji spasiti Jugoslaviju
"Vojislav Koštunica još uvijek želi biti ujedinitelj, godinu dana
nakon dolaska na dužnost predsjednika Jugoslavije, ali se
sučeljava sa separatističkim težnjama Kosova i vlasti u Crnoj
Gori.
Ovaj 57-godišnji pravnik uspio je pobijediti na saveznim
predsjedničkim izborima 24. IX. 2000., iskoristivši naglašen
osjećaj nacionalnog ponosa koji je jako ukorijenjen među njegovim
sunarodnjacima i prošlost u znaku neprekidne borbe s njegovim
prethodnikom Slobodanom Miloševićem.
Pošto je 7. X. službeno stupio na dužnost, g. Koštunica je utvrdio
četiri glavne zadaće: preispitati veze između Srbije i Crne Gore
unutar jugoslavenske federacije (SRJ), poboljšati životne uvjete
Srba na Kosovu - srpska pokrajina s većinskim albanskim življem -
uspostaviti pravnu državu uz provedbu gospodarskih i socijalnih
reforma i ponovno otvoriti Beograd svijetu.
Godinu dana kasnije, čini se da je samo povratak Jugoslavije na
međunarodnu pozornicu postigao neprijeporan uspjeh. Nakon
višegodišnje izoliranosti, zemlja se vratila u glavne međunarodne
organizacije i obnovila veze sa stranim prijestolnicama.
Dolazak g. Koštunice i njegove reformističke koalicije (DOS)
izazvao je uznemirenost najekstremnijih albanskih krugova na
Kosovu gdje je nasilje nad srpskom manjinom - od 80.000 do 100.000
ljudi - svakodnevna pojava.
Samo se osamdeset Srba od dvjesto tisuća koliko je pobjeglo s Kosova
pri prisilnom povlačenju snaga Beograda u 1999., do danas službeno
tamo i vratilo.
Ipak, mirno rješenje, pod NATO-ovim okriljem, krize na jugu Srbije
koja je mjesecima bila meta albanske gerile s Kosova, omogućilo je
da se obnove redovite veze između Beograda i UN-ove uprave (UNMIK) u
pokrajini Kosovo. UN je povlađivao Beogradu osuđujući albanski
ekstremizam koji se smatra jednim od čimbenika nestabilnosti na
Balkanu.
U Crnoj Gori g. Koštunica se zauzima za preispitivanje odnosa
između Srbije i Crne Gore unutar Jugoslavije i tu, opet, ima potporu
izvana.
Međutim, crnogorski predsjednik Milo Đukanović za sada ne popušta
pred pritiscima i priprema se da 2002. organizira referendum o
neovisnosti te male jugoslavenske republike.
G. Koštunica također nailazi na teškoće u suradnji sa srbijanskom
vladom koju predvodi njegov politički protivnik Zoran Đinđić.
On predbacuje potonjem da se ne trudi dovoljno da iskorijeni
korupciju i utjecaj organiziranog kriminala, čije je djelovanje
štitio bivši režim, na državne ustroje.
G. Koštunica zamjera također g. Đinđiću što je, ne izvijestivši ga,
predao g. Miloševića Međunarodnom kaznenom sudu u Den Haagu.
Napokon, napada srbijanskog premijera poznatog po svojoj
pragmatičnosti, da je čitavu politiku gospodarske obnove utemeljio
na vanjskoj pomoći. G. Koštunica misli da je ona jako nedostatna s
obzirom, kako misli, na štete koje je uzrokovao međunarodni embargo
prema Miloševićevoj Jugoslaviji i NATO-ova bombardiranja 1999.
koje je procijenio na gotovo trideset milijarda dolara.
Takve razlike između dvojice čelnika i unutar reformističke
koalicije, kao i nepostojanje rješenja za bolno pitanje Kosova i
Crne Gore, utjecali su na pad popularnosti svih političkih vođa,
ističe agencija za istraživanje Strategic Marketing.
'No, misli agencija, godinu dana nakon pobjede nad Miloševićem,
Koštunica je sa 65 posto pozitivnih glasova i dalje najugledniji
srbijanski političar'", piše Aleksandar Mitić.