IHT 3. X. 'ZVAT ĆE MO VAS AKO VAS BUDEMO TREBALI'

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 3. X. 2001. Američki rat 'zvat će mo vas ako vas budemo trebali' "U tjednu koji je uslijedio nakon terorističkih napada na New York i Washington, u Europi su se moglo čuti kako se pojavila nova svjetska jednadžba u kojoj će skromnija, čak ponižena Amerika biti prisiljena napustiti ono što je nazivano egoističkim, unilateralističkim instinktom. Za francuskog ministra vanjskih poslova, Huberta Vedrinea, koji je govorio o 'poniženom' SAD-u, odnosi između Amerikanaca, ostatka svijeta i međunarodnih ustanova morat će se promijeniti jer su stare metode SAD-a postale nemoguće. Više od tri tjedna kasnije, SAD je oformio iznimno široku, slobodno definiranu koaliciju za borbu protiv terorizma i podupro ju veoma određenom potporo Vijeću sigurnosti UN-a, Europskoj Uniji i NATO-u. 'SAD je u tolikoj mjeri uspješan u stvaranju globalne koalicije da i Kina traži odgovarajuću ulogu u toj zajednici', kazao je Darryl Jarvis, stručnjak za azijska pitanja pri Sveučilištu u Sydneyu. No ako je ovo trenutak multilateralizma SAD-a, ili njegove nove, skromnije geopolitike, ipak se radi o specifičnom američkom stilu, i to na način koji je toliko pažljivo kotroliran da izgleda kako potiče pravu neurozu među Europljanima. Postalo je očito da, dok je predsjednik George W. Bush dobio veliku potporu za svoj pristup terorizmu, on ipak i dalje nenametljivo naglašava kako postoji samo jedan čelnik i samo jedan niz pravila za ekipu koju je okupio. Novi američki multilateralizam - s američkim vojnicima i diplomatima koji vode ograničene misije (...)- nije forum u kojem raspravljaju ravnopravni članovi. Radi se o stanju u kojem SAD daje precizna zaduženja, pazeći da ne traži previše od većine saveznika, čak i povrjeđujući neke jer od njih ne traži ništa. Kako su položeni pravni i politički temelji, SAD je većini svojih saveznika zapravo poslao poruku kako, kada je u pitanju vođenje rata, 'zvat ćemo vas ako vas budemo trebali.' Ovo je bio nepogrješiv signal iz Washingtona prošlog tjedna ministrima obrane NATO-a koji su se sastali u Bruxellesu, a spoznaja da se neki partneri iz NATO-a pridružuju tek sada bila je šokantna. Njemačka je čudan primjer. Od samog početka, kancelar Gerhardt Schroeder iznimno je čvrst u iznošenju 'neograničene solidarnosti' njegove zemlje s SAD-om(...). U najširem političkom smislu, ova je gesta dio neobjavljene kampanje kancelara čiji je cilj učiniti Njemačku punopravnim, neograničenim igračem na svjetskoj pozornici i nepovredljivim čelnikom EU-a. Uključenost u rat daleko od njemačkog teritorija bez sumnje bi ubrzala ovaj već uznapredovali proces. No ovo možda neće biti u skladu s američkim načinom razmišljanja. U nedjelju, najtiražniji časopis u Njemačkoj, 'Bild', izvijestio je kako je njemačka vlada dobila naznake da SAD od Njemačke želi novac, ne vojnike. Ovo bi repliciralo stanje Zaljevskog rata, kada je Njemačka plaćala račune u milijardama dolara za koaliciju, no nije bila pozvana da pošalje svoje vojnike. Neugodno izvješće vlada je nazvala 'čistom spekulacijom', no kancelar ga je u ponedjeljak komentirao na gotovo emotivan način. Njemačka se, kazao je Schroeder, neće uplitati u bilo kakvu 'shemu otkupa'; umjesto ovog, ustrajao je kancelar, 'učinit ćemo ono što je povijesno potrebno i opravdano.' Spominjanje povijesti upućuje na to koliko se Schroeder mogao osjećati izdanim od Amerikanaca. Službeno, barem, Nijemci tvrde kako SAD nije tražio nikakav posebni vojni doprinos. Istodobno, stanje je Europsku Uniju dovelo u toliko neugodnu situaciju da je usmjerila pozornost na manjak jedinstva između zemalja članica koje su istinski odahnule jer se od njih nje tražilo ništa osim političke potpore (...). Ovo se moglo dobro osjetiti u novinskim komentarima u Njemačkoj i Francuskoj. 'Sueddeutche Zeitung' piše: 'Amerika, svjetska velesila, ovih je dana ponovno otkrila UN-ov sustav, no nastavlja uzimati on što joj se čini dobro i odbacivati većinu ostalog.' 'Le Monde' piše kako 'saveznici nude vojna sredstva Amerikancima koji njih koriste kao supermarket, prema svojim potrebama.' Francuske novine tvrde kako su mnoge zemlje NATO-a frustrirane jer ih se drži na distanci. Za europskog diplomata u Bruxellesu, kojeg citira Reuters, većina saveznika 'još uvijek čeka. Čekanje se može produljiti u beskonačnost.' Objašnjenja želje SAD-a da ograniči aktivnu vojnu ulogu u Afganistanu na američke i britanske snage dugačka su i često tehničke prirode, no ističu se dva čimbenika. Tijekom Zaljevskog rata, bilo je moguće složiti se s europskim saveznicima glede raznih ograničenih misija, kao što su zračni napadi koji uključuju određene zone ili ciljeve. Ovaj je pristup mnogo složeniji u kampanji koja bi se mogla nastaviti stalno razvijati (...). Zadatke na terenu široka, međunarodna uključenost možda bi mogla potkopati, umjesto da ih pomogne. Pozivanje njemačkih ili francuskih sila na teren također predstavlja osjetljivi političko-vojni problem(...). Jasno je da SAD želi samo jednu verziju onoga što će se pročuti o eventualnim bitkama u Afganistanu. Ovo znači gotovo unilateralnu priču (...) o tome tko je pobijedio i kako. Nacionalne interpretacije, međutim, veoma oštro variraju (...). Zaista, tijekom dva tjedna nakon terorističkih napada na New York i Washington, bivši francuski ministar na radiju je govorio o 'porazu' koji je pretrpio SAD. Drugi je sudionk razgovora kazao kako američka psiha nikako ne dopušta da se tisuće ljudi ubijenih na poslu definira kao 'poraz', no sukob percepcija je bio očit. Sve ovo dobro objašnjava veoma uvjetnu prirodu američke sadašnje i ne veoma izmijenjene vizije multilateralizma", piše John Vincour.