NJ 3.X.-DPA-TADŽIKISTAN

NJEMAČKA DPA 3. X. 2001. Pitanje u Dušanbeu: 'Kada će napokon krenuti?' "Kao ukopani ljudi u Dušanbeu, glavnom gradu srednjeazijske republike Tadžikistana prate rusku i domaću televiziju. Neprekidno saznaju najnovije stanje vojnih priprema SAD-a za možebitni udar na talibane u susjednom Afganistanu. Otkako se vlada predsjednika Emomalija Rahmonova poslije početnog oklijevanja očitovala za suradnju s Amerikancima, Tadžici su pogođeni više no ikada. 'Kada će napokon krenuti?', glasi najčešće pitanje koje se strancima postavlja u Dušanbeu. U islamski obilježenoj zemlji malo se osjeća simpatija za muslimane na jugu. I bliske kontakte vlade s afganistanskim Sjevernim savezom koji se bori protiv talibanskoga režima u Kabulu, primaju na znanje bez oduševljenja. Još je previše svježe sjećanje na krvoproliće tijekom građanskoga rata u vlastitoj zemlji koji je od 1992. do 1997. odnio više desetaka tisuća ljudskih života. Vlada i islamska oporba u međuvremenu su se pomirile. Političko stanje u zemlji prošle se godine uvelike stabiliziralo potpunom provedbom mirovnoga sporazuma iz 1997. 'To je još klimava struktura, ali ipak stabilnija nego što se misli', kaže Ivo Petrov, voditelj UN-ovog predstavništva za promatranje mirovnoga procesa (UNTOP). Petrov i drugi zapadni diplomati u Dušanbeu ipak se boje negativnih posljedica na Tadžikistan ako SAD napadne talibane. 'Kod talibana je nemali broj Tadžika', kaže Petrov. Oni pak imaju kontakte s radikalno- islamskom scenom u tadžikistanskom podzemlju. 'I bilo bi moguće da talibani potaknu ekstremističke islamiste u Tadžikistanu na pojedinačne napade da bi izazvali nemire.' Oporbena stranka Islamskog ponovnog rođenja ima nedvojbeno stajalište: 'Mi se držimo vladine crte', potvrđuje njezin glavni stožer. Vlada pak slijedi naputke predsjednika Rahmonova koji svoju zemlju u okviru Zajednice nezavisnih država (ZND) vodi na proameričku crtu. Granicu s afganistanskim susjedima ponajprije osiguravaju ruske postrojbe. One su spriječile i rijeku izbjeglica koji već godinama žive u velikim taborima s afganistanske strane granice. Zapadni diplomati osim toga ukazuju da Tadžikistan za Afganistance još uvijek slovi kao 'neprijateljska zemlja', jer su sovjetske postrojbe među ostalim i iz Tadžikistana kretale na svoj gotovo desetgodišnji ratni pohod protiv Afganistana od 1979. do 1989. 'I deset godina poslije postizanja neovisnosti, Tadžikistan je za Afganistance još uvijek dio Sovjetskog saveza', rekao je jedan zapadni diplomat. Za sada zapadni dio Tadžikistana muči 'Afganjez', pustinjski vjetar koji raznosi smeđu prašinu i pustinjski pijesak. Afganistanska prašina škripi pod zubima, nezadrživo prodire u kamere i motore i izaziva opću nelagodu. 'No to je jedino iz Afganistana što nas smeta', smiješi se jedan predstavnik tadžikistanskog ministarstva vanjskih poslova."