AU 30.IX.-APA-PARTIZANSKI ZLOČINI

AUSTRIJA APA 30. IX. 2001. Zagreb: čudan savez zbog istrage o zločinima u svjetskom ratu "U svibnju 1945. u regiji koruškog pograničnog grada Bleiburga dogodio se zadnji pokolj u Drugom svjetskom ratu. Odmah poslije kapitulacije njemačkog Rajha, partizani su pobili najmanje 40 tisuća vojnika hrvatskih ustaških postrojba i civila u bijegu. Sada hrvatska vlada želi pokrenuti istragu toga i drugih zločina. No taj korak ne proizlazi samo iz povijesne savjesti. Imat će i posljedica na istrage o zločinima u 'Domovinskom ratu' protiv Srbije. U Zagrebu su se zbog toga stvorili neočekivani savezi. U bivšoj Jugoslaviji bili su doduše progonjeni ratni zločini srpskih četnika kao i ustaškog režima kojega je podupirala nacistička Njemačka, no glorifikacija partizanske borbe bila je jedna od uporišnih komponenata komunističkog režima. Stoga se o ratnim zločinima nekih partizanskih postrojba šutjelo. Ni poslije postizanja neovisnosti, u Hrvatskoj ta tema do sada gotovo nije ni dirnuta. Ta činjenica je bis dato bila i voda na mlin onih veteranskih udruga koje se silovito bore protiv istraživanja hrvatskih zločina u ratu protiv Srbije i suradnje s UN-ovim sudom u Haagu. Iz toga je proizišla gotovo groteskna veza. 'Glavni stožer za dostojanstvo Domovinskoga rata', kojemu je dom u desnonacionalnom kutu, iznenada se zalaže za partizane. Hrvatske vojnike u redovima partizana trebalo bi tretirati kao 'članove pobjedničke vojske Drugog svjetskog rata', glasi njegov zahtjev za čije se ostvarenje čak razmišlja o traženju referenduma. Do referenduma ipak neće doći, no koalicijska bi vlada socijaldemokratskog predsjednika vlade Ivice Račana ipak mogla ispuniti 'želju' veterana o jednakom tretmanu i istražiti ratne zločine obiju vojska. Još je prošle godine saslušano 22 svjedoka iz doba Drugog svjetskog rata. No rezultati su bili neznatni. Vlada se nada novom zamahu utemeljenjem vlastitog odjela u državnom tužiteljstvu koji bi se isključivo bavio progonom ratnih zločina tijekom Drugog svjetskog rata. Problemi koji se tu pojavljuju nisu mali. Broj možebitnih svjedoka poslije 50 je godina sve manji a drugih dokumenata zbog do sada nepostojećih istraživanja, gotovo i nema".