ZAGREB, 28. rujna (Hina) - O osnovama tibetske buddhističke kulture mudrosti večeras je u zagrebačkome Kulturno-informativnom centru (KIC) govorio Drago Šmalcelj, predsjednik Hrvatskoga buddhističkog društva i jedan od četiri
zapadnjaka koji studiraju buddhizam na glasovitome indijskom buddhističkom sveučilištu Sera Je.
ZAGREB, 28. rujna (Hina) - O osnovama tibetske buddhističke kulture
mudrosti večeras je u zagrebačkome Kulturno-informativnom centru
(KIC) govorio Drago Šmalcelj, predsjednik Hrvatskoga
buddhističkog društva i jedan od četiri zapadnjaka koji studiraju
buddhizam na glasovitome indijskom buddhističkom sveučilištu Sera
Je. #L#
Predavanje je održano u sklopu Tjedna kulture Tibeta u Zagrebu koji
traje do 24. do 30. rujna. Zagrebački KIC u kojemu se održava
najveći dio priredaba, ni večeras, kao niti prethodnih večeri, nije
mogao primiti sve one koje su iskazali zanimanje za tibetsku
kulturu i duhovnost.
Tu kulturnu priredbu organiziralo je Društvo hrvatsko-tibetskoga
prijateljstva u suradnji sa Zagrebačkim odborom za posjet Dalaj-
lame koji će u glavnome gradu Hrvatske boraviti 22. listopada kada
će održati i javno predavanje "Etika za novi milenij".
O buddhističkoj kulturi mudrosti doista je teško nešto reći na
jednome kratkom predavanju, jer bi o tomu trebalo govoriti
postupno, korak po korak, istaknuo je Šmalcelj. Pa je zato, kako je
rekao, predavanje zapravo literarna pripovijest o osnovama
tibetske buddhističke kulture mudrosti.
Mudrost je najsavršenija od šest savršenosti bodhisattve -
samilosnoga duhovnog bića koje ne želi postati Buddha (probuđeni)
već pomaže svim bićima da postignu prosvjetljenje. Ona je i jedini
mač kojim se može odsjeći korijen neznanja, a prethode joj pet
savršenosti boddhisatve: kontemplacija, nesebični napor,
strpljenje, etika i davanje.
A onaj koji želi pomoći drugima mora najprije pomoći sebi i postići
korektno stajalište prema svim bićima izgrađivanjem dobrih
kvaliteta srca, odnosno suosjećanja u srcu koje se širi i u kojemu
se izgrađuje veliko, a ne uvjetovano suosjećanje.
Za tibetski buddhizam veliko značenje ima velika mantra - "om mani
padme hum" koja na tibetskome glasi "om mane peme hung", a na
hrvatski bi se mogla prevesti kao "O, dragulju u lopoču". To je
najraširenija mantra na Tibetu koja, kada se izgovara, dovodi do
smirenja, rekao je Šmalcelj.
Istodobno to je "otvorena" mantra koja je energetski jako moćna.
U buddhizmu mantra je sredstvo mišljenja, sveta formula, riječ koja
predstavlja bit bića i stvari. Ona pokreće skrivenu energiju onoga
koji je izgovara i njezinim je intoniranjem moguće, kako vjeruju
buddhisti, prizvati vlastito biće.
Buddhisti smatraju da je udisaj osnovno pravilo za sve one koji su
na putovima prosvjetljenja koje se pak i događa u jednome dahu. Pa
tako, zaključio je Drago Šmalcelj, za buddhiste sva savršenstva
počinju od nas samih.
(Hina) ip sp