DE-US-S-KOMENTARI-Politika NJ 22.IX.-FAZ-MOTIV NAPADA NJEMAČKAFRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG22. IX. 2001.U potrazi za motivom"Amerika traži počinitelje, one koji vuku konce i financijere razornih napada na New York i Washington. Vlada
Sjedinjenih Država očito drži da trag vodi u Afganistan do islamsitičkog vođe Osame bin Ladena i njegove organizacije al Qaida. Publicisti, intelektualci i znanstvenici traže pojašnjenje zašto je napravljen pokolj u Americi i protiv nje. Pitaju se o motivu koji obznanjuje zločinačku energiju terorista i onih po čijem su nalogu djelovali. Mnogi misle da su našli trag. On vodi u Ameriku, točnije: u američku bliskoistočnu i srednjeistočnu politiku.Sjedinjene Države, kažu, moraju naposljetku sebi pripisati mržnju islamista - jer je islamski svijet ponižen agresivnom politikom Izraela iznad kojega Amerika drži svoju zaštitničku ruku. Washington podnosi ili čak podupire nepoštivanje interesa i prava Palestinaca. Da je američka politika prema Iraku i drugim državama arogantna i hegemonijska.Bit tog uzorka pojašnjenja optuživanje je jednostranog podupiranja Izraela i ravnodušnost prema arapskom svijetu, njegovim interesima
NJEMAČKA
FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG
22. IX. 2001.
U potrazi za motivom
"Amerika traži počinitelje, one koji vuku konce i financijere
razornih napada na New York i Washington. Vlada Sjedinjenih Država
očito drži da trag vodi u Afganistan do islamsitičkog vođe Osame bin
Ladena i njegove organizacije al Qaida. Publicisti, intelektualci
i znanstvenici traže pojašnjenje zašto je napravljen pokolj u
Americi i protiv nje. Pitaju se o motivu koji obznanjuje zločinačku
energiju terorista i onih po čijem su nalogu djelovali. Mnogi misle
da su našli trag. On vodi u Ameriku, točnije: u američku
bliskoistočnu i srednjeistočnu politiku.
Sjedinjene Države, kažu, moraju naposljetku sebi pripisati mržnju
islamista - jer je islamski svijet ponižen agresivnom politikom
Izraela iznad kojega Amerika drži svoju zaštitničku ruku.
Washington podnosi ili čak podupire nepoštivanje interesa i prava
Palestinaca. Da je američka politika prema Iraku i drugim državama
arogantna i hegemonijska.
Bit tog uzorka pojašnjenja optuživanje je jednostranog podupiranja
Izraela i ravnodušnost prema arapskom svijetu, njegovim interesima
i vrijednostima. Drugim riječima: da Izrael nema tako veliku
potporu, postojala bi palestinska država. Kad bi ona postojala, za
potlačenost Palestinaca ne bi bila potrebna osveta, dakle ne bi
bilo islamističkog terora.
Što držati o takvim tumačenjima, kratko i jasno rekao je Ian Buruma:
ništa. Bin Laden kao i njegovi pomoćnici i pozadinci ne bi odustali
od terora da Arafat konačno dobije svoju državu a Izrael ukloni
svoja naselja s palestinskog područja. Izraelsko-palestinski
sukob zacijelo ima veze s povremeno zapjenjenim
protuamerikanizmom, jer Washington mjeri dvama mjerilima, što
Palestince ljuti. No to ne pojašnjava teror koji je eskalirao do
ratnih razmjera, samo ga romantizira i premješta pogled na močvaru
u kojoj buja.
Onima koji pogledaju terorističke napade proteklih godina, počevši
od prvog ubilačkog napada na World Trade Center u veljači 1993. do
napada na američka veleposlanstva u Keniji i Tanzaniji u kolovozu
1998., već pri letimičnom promatranju upast će im u oči da se teror
nije događao s usponima i padovima izraelsko-palestinskog odnosa.
Napadu 1993. prethodio je napor tadašnjeg predsjednika Busha da
iskoristi prigodu poslije drugog Zaljevskog rata i na Bliskom
Istoku uspostavi novi poredak. Njegov odnos s tadašnjim izraelskim
predsjednikom vlade Shamirom bio je napet. Clinton koji je Rabina
natjerao na rukovanje s Arafatom, bio je za svojeg drugog mandata
sve drugo doli u prijateljskim odnosima sa šefom vlade Netanjahuom.
Clitnon je uz velika osobna nastojanja pokušavao postići dogovor.
Razlozi njegove propasti dobrim su dijelom bili u Arafatovoj
nesposobnosti (ili nedostatku želje) za kompromis i u povratku
taktici nasilja. Što bi se dogodilo da je Arafat prošle godine
prihvatio Barakovu ponudu - ne kao gotov paket, nego kao temelj za
daljnje sadržajne, svakako realne pregovore? Bi li to zadovoljilo
teroriste? Bi li smanjili svoju terorističku mrežu? Ne postoji ni
najmanji povod da se u to povjeruje.
No ono što se zna o bin Ladenu i onima koji ga financijski i
promidžbeno podupiru ili slave kao junaka, dokazuje da se radi o
nečemu načelnijem, naime o egzistenciji Izraela (to je veza s
bliskoistočnim sukobom) i o Americi kao navodnom zlu ovoga svijeta
koje kalja arapsko tlo i protiv kojega se islamsiti bore. Utoliko
taj 'rat' na strani terorista ima vjersku, svakako demonsku
dimenziju.
Pri tomu se treba držati dviju činjenica: čak da je za mnoge Arape
Izrael točka kristalizacije njihova bijesa, neka vrsta
zemljopisno-kulturnog trna u arapsko-muslimanskom mesu, Zapad
nikada neće pomisliti izvaditi taj trn. Pravo Izraela na opstanak
slovi kao neprijeporno i bezuvjetno - i po cijenu borbe protiv onih
koji to žele osporiti. Taj kotač povijesti neće se zavrtjeti
unatrag.
A ni Amerika se neće smanjiti ni nestati sa svjetske pozornice zato
što drugi ne mogu podnijeti njezinu demokraciju, njezino
gospodarstvo i njezinu svakodnevnu kulturu. Američka politika nije
uvijek dobra, povremeno je nesuglasna i besmislena. Američki
političari često djeluju samouvjereno i arogantno. I točno je da
globalizacija, koja je zapravo amerikanizacija gospodarstva, među
onima koji se bore za očuvanje svojeg kulturnog identiteta, izaziva
otpor. Činjenicu da je to uglavnom potisnut argument da bi se
zaštitili partikularni interesi, posebne povlastice i vlastiti
zahtjev za prevlašću, treba spomenuti zbog cjelovitosti.
Ali zbog svojih vrijednosti i onoga što je stvorila, zemlja se ne
mora ispričavati. Pogotovo ne pred ljudima poput talibana niti onim
arapskim ili islamskim režimima koji su autoritarni, diktatorski i
represivni, koji nipošto nisu demokracije koje, primjerice,
ozbiljno shvaćaju ljudska prava", piše Klaus-Dieter
Frankenberger.