DE-US-S-KOMENTARI-Politika NJ 19.IX.-FAZ-KULTURA I CIVILIZACIJA NJEMAČKAFRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG19. IX. 2001.Kultura i civilizacija"Neposredno poslije terorističkih napada u Sjedinjenim Državama, savezni je kancelar govorio o
'napadu na civilizirani svijet'. Neki su naslućivali oholu razliku između Zapada i navodno manje civiliziranog islama, no pri tomu bi se moglo raditi o nesporazumu saveznoga kancelara. Schroeder je vjerojatno mislio na knjigu Samuela Huntungtona objavljenu 1996. 'Clash of Civilization' koja opisuje borbu kultura, sudar zapadno i muslimansko obilježenih kultura kao središnji sukob poslije svršetka hladnoga rata. Danas njegova teza na prvi pogled djeluje proročanski, ali istodobno iskonstruirano. Jer jedinstvena kultura na koju je mislio, ne postoji kao stanje ni u Sjedinjenim Državama ni u islamu.Kemalistički strukturirani islam Turske ne može se usporediti s islamom u Saudijskoj Arabiji koji vlada kao državna ideologija. Kao jedino zajedničko obaju islama, osim nekih vjerskih temeljnih struktura, jest Koran. Napadi na Ameriku pokazali su da upravo radikalni 'islamistički fundamentalisti' pridaju važnost zapadnoj tehnologiji i time jednako sinkretistički prihvaćaju
NJEMAČKA
FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG
19. IX. 2001.
Kultura i civilizacija
"Neposredno poslije terorističkih napada u Sjedinjenim Državama,
savezni je kancelar govorio o 'napadu na civilizirani svijet'. Neki
su naslućivali oholu razliku između Zapada i navodno manje
civiliziranog islama, no pri tomu bi se moglo raditi o nesporazumu
saveznoga kancelara. Schroeder je vjerojatno mislio na knjigu
Samuela Huntungtona objavljenu 1996. 'Clash of Civilization' koja
opisuje borbu kultura, sudar zapadno i muslimansko obilježenih
kultura kao središnji sukob poslije svršetka hladnoga rata. Danas
njegova teza na prvi pogled djeluje proročanski, ali istodobno
iskonstruirano. Jer jedinstvena kultura na koju je mislio, ne
postoji kao stanje ni u Sjedinjenim Državama ni u islamu.
Kemalistički strukturirani islam Turske ne može se usporediti s
islamom u Saudijskoj Arabiji koji vlada kao državna ideologija. Kao
jedino zajedničko obaju islama, osim nekih vjerskih temeljnih
struktura, jest Koran. Napadi na Ameriku pokazali su da upravo
radikalni 'islamistički fundamentalisti' pridaju važnost
zapadnoj tehnologiji i time jednako sinkretistički prihvaćaju
ideologiji strane elemente i usvajaju ih, kao što se zapadne
kulture stalno mijenjaju. Islamske države djeluju možda kao
razasut blok, no ipak su međusobno zavađene i pune unutarnjih
razilaženja. Sociološka su istraživanja pokazala da
fundamentalističku avangardu u muslimanskim zemljama većinom
tvori inteligencija, također tehnička.
Huntington sam je pravio razliku između kulture i civilizacije,
iako je i zapadnoj i islamskoj kulturi podredio jedinstvo, koje u
stvarnosti ne postoji. Kulture, tako definira Huntington u duhu
engleskoga jezika, naravi su koje karakteriziraju ljudske skupine
u maloj zajednici grada ili u regionalnoj kulturi. Pod pojmom
civilizacije Huntington shvaća 'najšire obuhvaćeni entitet' koji
može obuhvaćati ljude u različitim zemljama, čak na različitim
dijelovima zemaljske kugle.
Huntington ipak nije predočio koji elementi određenih kultura
navode na sukobe i zašto svoje djelovanje otkrivaju tek sada. Čak
ako sudionici sukoba pripadaju različitim kulturama i pozivaju se
na svoj kulturni identitet, kulturni uzrok sukoba još ni izdaleka
nije dokazan. Što više, čini se da pojam kulture služi tomu da se u
diobenoj borbi - kod Huntingtona bez gospodarske implikacije - koja
se zaoštrava u tijeku ujednačavanja, razgraniči od drugih skupina.
Na mjesto nacionalne države u Huntingtonovoj argumentaciji stupa
kulturni krug. Čim se sukob zaoštri, piše Huntington, zaoštravaju
se i politiziraju kulturne razlike. Predsjednik Bush nije sada
badava govorio o 'križarskom pohodu' protiv terorizma.
Huntingtonov 'Clash of Civilization' ipak se ne može prenijeti na
međunarodnu politiku. Mogao bi opisati američko stanje na kraju XX.
stoljeća; kad Huntington govori o zapadnom svijetu, misli na
američki. Stoga nema smisla govoriti o napadu na civilizirani
svijet ili o borbi kultura. Kao i uvijek kada se pojmovi prevode s
drugog jezika i kulture i kad se sve čini jasnim, otvaraju se
ponori. Njemački će čitatelji uvijek između redaka pročitati i
stare suprotnosti između civilizacije i kulture, koje će
anglosaksonski teško moći primijetiti. U Njemačkoj i dalje živi
razlika između civilizacije i kulture koju je prije Drugog
svjetskog rata formulirao Thomas Mann. Dok 'njemačka duša' teži za
višim poretkom 'kulture' koja nastoji biti dorasla u biti
neracionalnim, na bogatstvo i raznolikost usmjerenim tendencijama
'života' i 'umjetnosti', u zapadnom svijetu vlada 'civilizacija'
koja demokraciju svodi na formalno pravo glasa. (...)
'Duh nije politika... Razlika između duha i politike sadrži razlike
između kulture i civilizacije, duše i društva, slobode i prava
glasa, umjetnosti i književnosti, a njemstvo, to je kultura, duša,
sloboda, umjetnost a ne civilizacija, društvo, pravo glasa,
književnost', piše u 'Promatranjima jednog apolitičnog'. Koliko to
čudno zvuči, toliko je u njemačkom govornom prostoru živa razlika
između kulture i civilizacije. Utoliko više sada treba razjasniti
što ta oba pojma kod nas znače", piše Heike Schmoll.