NEW YORK, 16. rujna (Hina/Reuters) - U donošenju složenih odluka o tome što je "dobro" a što "loše", naše emocije mogu imati zadnju riječ, otkrila je nova studija.
NEW YORK, 16. rujna (Hina/Reuters) - U donošenju složenih odluka o
tome što je "dobro" a što "loše", naše emocije mogu imati zadnju
riječ, otkrila je nova studija. #L#
Pokušavajući otkriti što se skriva iza ljudskih moralnih prosudba,
znanstvenici su promatrali aktivnost mozga u devet osoba kojima su
predstavili različite hipotetske dvojbe. Znanstvenici su otkrili
da su neki centri za emocije u mozgu bili posebno opterećeni kad su
se dvojbe odnosile na ljude u očitoj životnoj opasnosti. No moždana
je aktivnost bila manja u donošenju moralnih odluka koje nisu
uključivale nanošenje fizičke ozljede drugima - kao što je odluka o
tome hoćete li zadržati novac pronađen u izgubljenom novčaniku.
Otkrića su objavljena u časopisu "Science", a studiju je proveo
Joshua Greene sa svučilišta Princeton u New Jerseyu.
Prema Greenu i njegovim suradnicima, "jureći vagon" je klasičan
primjer koliko moralna prosudba može biti teška. U tom scenariju
ispitanik se mora odlučiti da li bi dopustio da jureći vagon ubije
pet osoba ili bi sklopkom skrenuo vagon na drugi kolosijek na kojemu
bi poginula jedna osoba. Većina ljudi, primjećuju istraživači,
kaže da je skretanje vagona ispravna odluka.
Druga je varijanta 'živi most', odnosno: pet osoba možete spasiti
ako gurnete slučajnog prolaznika pod vagon. Većina ljudi odbija tu
mogućnost.
"Kako to da u slučaju 'jurećeg vagona' gotovo svi zaključuju da je
jedan život u zamjenu za pet prihvatljiva žrtva, ali im nije
prihvatljiva u 'živom mostu'?" pitaju znanstvenici.
Neki tvrde da 'živi most' znači da je tuđi život sredstvo za
ostvarivanje cilja, a to je moralno neprihvatljiva opcija,
objašnjavaju Greene i suradnici.
Ipak, izvješće pokazuje da većina ljudi kaže kako je skretanje
vagona pravi izbor kad se "jurećem vagonu" doda još jedan element:
tračnice na kojima stoji jedna osoba skreću i vraćaju se do prvih
pet. U tom slučaju, jedna je osoba doista "iskorištena" kao zapreka
za sprječavanje povratka vagona. A ipak bi većina ljudi okrenula
sklopku.
Odgovor na tu zagonetku, tvrde istraživači, skriva se u tome što
"živi most" snažnije uključuje emocije. A takvo emocionalno
angažiranje mijenja naš osjećaj za moralnost.
Izvješće je pokazalo da pokusi potvrđuju tu pretpostavku.
U situacijama u kojima nema moralnoga pitanja - kao što je odluka
hoćete li putovati vlakom ili autobusom - neka područja mozga
povezana s emocijama nisu pokazivala veću aktivnost na skeniranju.
Rezultati su bili slični i kad je moralno pitanje bilo
"impersonalno" - kao što je odlučivanje o politici koja bi morala
uključiti više poginulih nego njezina alternativa.
S druge strane, recimo, scenarij koji uključuje krađu nečijih
organa da bi se spasilo druge živote, potiče pojačanu aktivnost u
emocionalnim centrima mozga.
"Mi tvrdimo da moralne dvojbe na različite načine uključuju
emocionalne procese te da te varijacije u emocionalnom angažmanu
utječu na moralnu prosudbu", zaključili su Greene i njegovi
kolege.
No, primijetili su, dvobjeno je hoće li te nove informacije o
nastajanju moralnih prosudba utjecati na to kako ljudi
doživljavaju vlastite prosudbe.
(Hina) dgk dgk