IT-9.IX.-AVVENIRE- KOMENTAR DURBAN

ITALIJA AVVENIRE 9. IX. 2001. Pobjeda država, poraz naroda "Konferencija u Durbanu koja je počela u velikom stilu i u ime velikih načela završila je kompromisom. Rezultat ni logički ne oduševljava. Ako se bori u ime istine i pravde teško je praviti popuste ili izdavati improvizirane oproste. To što je Durban postao neka vrsta tržnice, na kojoj se u početku traži 100 kako bi se kraju dobilo 50, nije posljedica samo sposobnosti pregovarača i iscrpljujućih pregovora vođenih na rubu prekida sve do posljednjeg trenutka. (...) Zna se da su da su određeni skupovi na vrhu UN-a postali poglavito pozornica za izvođače u potrazi za gledateljstvom i rafinerija savršeno dotjeranih riječi iza kojih često, kada se ugase reflektori velikog happeninga, slijede vrlo slabi rezultati. Durban je bio idealno mjesto za iznošenje pitanja rasizma, ako radi ničeg drugog onda radi skorije povijesti Južne Afrike gdje je diskriminacija trajala sve do jučer, a glede koje je UN uspio postići jedan od svojih rijetkih jednoglasnih stavova tijekom svojeg postojanja obilježenog svađama, i, često, nemoći.(...) No ipak ovaj skup koji je trebao navesti države na razmišljanje ili postaviti pitanje, primjerice, kolikom su preostalom rasizmu podložni američki mediji, ili koliko ga je u isključivanju indijskih parija, koliko robovlasništva danas preživljava u međunarodnoj trgovini prostitucijom ili najarhaičnijim kutovima afričkih društava, radije je tu analizu pretvorio u suđenju jedne države drugoj, ili točnije, općenitu osudu jednog dijela svijeta, s oprostom, isto tako općim, druge strane. Nadvladala su svrstavanja država, a izgubili su problemi društava i današnjih ljudi. Neprihvatljivim proširenjem optužbe za rasizam pokušalo se na stup srama , poglavito od strane arapskih zemalja, staviti vječnog neprijatelja, kojega predstavlja Izrael i u Južnu Afriku preseliti protužidovsku gerilu. Vraćajući se na krivnje povijesti koje se još ne može ni zaboraviti i proglasiti zastarjelom, od zapadnog svijeta zatražilo se odštetu za sramotnu trgovinu robovima zaboravljajući da se arapski svijet tom trgovinom bavio prije pa i još tri stoljeća nakon europske, uz ljudsku cijenu koju mnogi povjesničari uspoređuju s onom prekoatlantske trgovine, pa i uz suglasnost mnogih tadašnjih afričkih vladara. Bilo je neizbježno da se u trenutku, kada se uvelike zaboravljalo na sadašnjost i krenulo sa sudom koji je zapravo teretio drugačije svjetske civilizacije, da će se njegova najoholija i najponosnija strana, Sjedinjene Države na prvom mjestu, oglušiti na to i napustiti konferenciju. Europljani su radije na kraju platili 'globu' samo da izbjegnu osudu. Umjesto jedne svote koja je trebala biti opravdana kao odšteta za prošlo ropstvo, uspjeli su u konačni dokument ubaciti jedno općenito obećanje, koristeći se suvremenim izrazom 'pomoć' uz jedno plačljivo žaljenje za ono što se u prošlosti dogodilo. Zaključak durbanske konferencije sve u svemu pokazuje da je nemoguće u središte tih konferencija staviti jednostrane vizije i interese, i očekivati da će se glede teme, koju je napisala samo jedna strana, ostvariti univerzalna sloga. (...) Činjenica da je najmoćnija zemlja svijeta izgubljena putem, i da je europska nazočnost obilježena neprimjetnošću i očitom neugodom, dopušta izraziti najjače dvojbe glede načina na koji su te konferencije pripremljene i vođene. Veliki je rizik da i na jednoj i na drugoj strani iza ovakvih skupova ostaju repovi promidžbe i protupromidžbe blokova koji su međusobno ideološki naoružani jedan protiv drugoga. Mnogo manji ostat će odrazi unutra svake od zemalja zahvaljujući kojima će svaki diskriminirani, od sada pa u buduće, moći kazati da se osjeća slobodnijim i više kao čovjek nego jučer.", piše Romanello Cantini.