CSM 6. IX. NARAVNO DA SMO IMPERIJALISTI

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 6. IX. 2001. Naravno da smo imperijalisti "U Washingtonu se vodi rasprava o tome je li SAD postao imperijalistička sila od kraja hladnog rata, prije nešto više od deset godina. Ova rasprava zanemaruje bit problema. SAD je imperijalistička sila još od dana Thomasa Jeffersona. Jefferson je bio taj koji je kazao: 'Ne u naše vrijeme, no niti u dalekoj budućnosti, mogli bismo utjecati na sve, što će i najčvršće među njima natjerati da zadrhte. No nadam se da će naša mudrost rasti s našom moći, i podučiti nas da će, što manje koristimo svoju moć, ona to više rasti.' Ispunili smo Jeffersonovo predviđanje, ali ne i njegovu nadu. U 19. stoljeću, naš je imperijalizam bio teritorijalan; u 20. ideološki. U 21. stoljeću, rasprave se ne bi trebale voditi oko imena nego biti. Sredinom 19. stoljeća, doktrina Očite sudbine, koja je uključivala oštra vjerska i rasna iskušenja, razvijena je u nastojanju da se racionalizira Meksički rat, a bila je nadahnuta nečim uzvišenijim od pohlepe. Prema ovoj doktrini, sudbina SAD-a je okupirati i unaprijediti čitav sjevernoamerički kontinent, a po mogućnosti i Južnu Ameriku. Ovo ne samo da je sveto pravo Amerike, to je i američka dužnost, misija koju je SAD-u udijelio Bog. A zadaću su dobili bijelci. Ova doktrina uzela je najviše maha na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Evo riječi senatora Alberta J. Beveridgea iz Indiane, 1900: '...zahvaljujući se Svemoćnom Bogu da nas je odabrao za svoj izabrani narod, kako bismo poveli regeneraciju svijeta... Bog nije pripremao germanske i narode engleskog govornog područja tisuću godina uzalud (...).' Ove misli nisu prošle bez kritika. Meksičkom ratu protivili su se istaknuti državnici kao što je Abraham Lincoln, tada član Kongresa, i Albert Gallatin, tajnik Ministarstva financija pod Jeffersonom i Madisonom. Senat je odbio sporazum Grantove amdinistracije kojim bi Santo Domingo, sada poznat kao Dominikanska Republika, postao država. Uvjet proglašenja rata Španjolskoj 1898. bio je taj da SAD Kubu neće učiniti američkim teritorijem. No SAD je prisvojio Puerto Rico i Filipine. Ovo je označilo prijelaz s teritorijalnog na ideološki imperijalizam. Tema širenja demokracije i ljudskih prava od tada se neprestano prati. Predsjednik Wilson Prvi svjetski rat je nazvao križarskim ratom s ciljem prilagodbe svijeta demokraciji. Predsjednik Franklin D. Roosevelt kao cilj Drugog svjetskog rata proglasio je četiri vrste slobode- slobodu govora, vjerske slobode, slobodu od oskudice i straha - 'diljem svijeta'. Hladni rat postao je u jednakoj mjeri križarski rat protiv ideologije komunizma i protiv vojne sile Sovjetskog Saveza i njegovih satelita. Trumanova doktrina bila je namijenjena Grčkoj i Turskoj, no primjenjivana je diljem svijeta. Nastojanja obuzdavanja komunističke Kine Vijetnamskim ratom oživjela su rasistička sjećanja na 'žutu opasnost.' Vjerojatno nenamjerno, stav Bushove administracije prema UN-ovoj konferenciji o rasizmu dotaknuo je i osjetljivo pitanje rasizma iz doktrine Očite sudbine. Nakon što je SAD tako uvjerljivo dobio Hladni rat, Sovjetski Savez nije jednostavno propao, nestao je. Američki čelnici još su se više usredotočili na širenje ljudskih prava i demokracije diljem svijeta, što još uvijek smatraju uzvišenom misijom. Prihvaćajući nominaciju za predsjednika 1996. godine, Bob Dole je kazao: '...ovdje nas je, bez sumnje, s razlogom postavila viša sila.' Godine 1997. Madeleine Albright, svjedočeći pred Odborom senata za vanjske odnose, u svezi sa nominacijom za državnu tajnicu, kazala je: 'Moramo biti više od publike, više i od sudionika. Moramo biti autori povijesti našeg doba.' (...)Nije važno nazivamo li ovo imperijalizmom ili svjetskim čelništvom. Važno je to da, za razliku od starih Rimljana ili Britanaca iz 19. stoljeća, mi uzimamo u obzir osjećaje ljudi koje, ovisno o tome što vam se više sviđa, usmjeravamo ili vodimo", piše Pat Holt.