WASHINGTON TIMES 5. IX. O DURBANU SA ZAPADNIH STRANA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 5. IX. 2001. Konferencija mržnje "Tako je SAD-u i Izrael-u konačno 'puknuo film' zbog očitih iskaza antisemitizma na Svjetskoj konferenciji o rasizmu, rasnoj diskriminaciji, kesnofobjiji i netoleranciji u Durbanu, u Južnoj Africi. Zbog čega nam je uopće trebalo toliko da odemo? Ovom se konferencijom UN vratio svom bijednom identitetu. Da li je ikome čudno da Amerikanci, općenito govoreći, ne vjeruju organizaciji i nisu voljni platiti najveći dio proračuna UN-a? Plaćamo čak i 25 posto troškova održavanja konferencije koja se održava u Durbanu, gdje SAD rutinski javno sramote. Dok je državni tajnik bio potpuno u pravu kada je odbio prisustvovati konferenciji, SAD je ipak bio naivan smatrajući kako će moći utjecati na deklaracije konferencije, s obzirom na to da su izaslanstvo SAD-a činili niži dužnosnici. Zapravo, možete biti sigurni da kadgod se ljudi okupe kako bi raspravili o niskim ljudskim porivima kao što su netolerancija i rasizam, ti isti instinkti će pomoliti svoju ružnu glavu na najgori mogući način. Pozovite ljude da ispituju i istražuju svoje pogreške, izraze svoje prave osjećaje i rezultat će biti katastrofalan. U Durbanu svi smatraju da se imaju pravo proglasiti žrtvom - uz izuzetak Amerikanaca i Europljana, punih osjećaja krivnje i spremnih na ispriku, čija se kolonijalna prošlost smatra korijenom svih zala. (...) U ovom slučaju, antisemitizam, kojeg je pokrenuo palestinski čelnik Jaser Arafat a kojeg potiču brojne muslimanske zemlje, toliko se proširio da je Izrael izdvojen kao jedina zemlja koja zaslužuje posebnu osudu kao praktikant aparthejda. Dok je svijet prepun očitih kršitelja ljudskih prava koji uključuju zemlje kao što su Rusija, Kina, Sudan, Irak, Egipat ili Zimbabve, u kojem bijele farmere protjeruju s njihovih farmi isključivo zbog njihove boje kože. Među uvredljivim rečenicama deklaracija, koje su potaknule SAD i Izrael da napuste konferenciju, bila je i ova izjava: 'Svjetska konferencija uz veliku zabrinutost ističe sve rašireniji rasizam u obliku cionizma i antisemitizma u raznim dijelovima svijeta kao i pojavu rasnih i nasilnih pokreta zasnovanih na rasizmu i diskriminaciji, posebice na cionizmu, koji je, pak, zasnovan na zamisli o rasnoj superiornosti.' Ni na trenutak ne vjerujte da su autori te rečenice zabrinuti zbog antisemitizma. Dok su naknade štete za ropstvo dugo vremena smatrane uzvišenim razlogom održavanja konferencije, kasnije su se kao primarne teme nametnuli antisemitizam i cionizam. Čak se i velečasni Jesse Jackson osjetio dužnim osuditi ovu činjenicu (...). 'Šteta je da smo izraelsko-palestinskom pitanju dopustili da suzi naš stav prema rasizmu', kazao je kao nevladin izaslanik. Ton koji prevladava na ovoj konferenciji znak je, nažalost, većih problema s kojima je suočen Srednji istok. Muslimanske zemlje očito smatraju da su Izrael stjerale u kut, barem u okvirima javnih odnošaja. (...) Konferencija u Durbanu (...) predstavlja forum u kojem Arafat može održavati bombastične govore pred prijemčivom međunarodnim slušateljstvom. Uopće nemojte sumnjati u to da su sve osude cionizma sastavni dio pokreta s ciljem uklanjanja izraelske države s zemljovida Srednjeg istoka. U ovom slučaju, kao i u mnogim drugima, Martin Luther King Jr. svoj je stav izrazio potpuno jasno. 'Kada ljudi kritiziraju cionizam misle na Židove... Cionizam nije ništa drugo do san i ideal židovskog naroda koji se vraćaju živjeti na svoju zemlju... a što je anticionizam? To je uskraćivanje temeljnog prava Židovima, koje s pravom tražimo za afrički narod i koji prepuštamo svim drugim nacionalnostima diljem svijeta. Radi se o diskriminaciji Židova jer su Židovi. Ukratko, radi se o antisemitizmu.' Činjenica da je ovo ključ i rezultat UN-ove konferencije o rasizmu bila bi ironična da nije skandalozna", piše Helle Bering.