RFE 1. IX. MIROVINSKA REFORMA

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 1. IX. 2001. Zagreb: nerealne računice oko mirovinske reforme. Prilog Milana Gavrovića. Hrvatski ministar rada i socijalne skrbi Davorko Vidović izjavio je ovog tjedna da će mirovinska reforma stvoriti sredstva raspoloživa za investiranje u gospodarstvo. U izjavi da će mirovinska reforma stvoriti 200 milijuna dolara za investicije u privredu, i to već slijedeće godine, mnogo je više službenog optimizma i pjesničke slobode, nego računice. Mirovinska reforma ne stvara, već eventualno preraspoređuje novac. Novu vrijednost stvara privreda, a da bi se ona pokrenula, potrebne su neke druge reforme; u prvom redu takve koje će stimulirati proizvodnju i izvoz. Novi mirovinski sustav, kakav će od nove godine biti na snazi u Hrvatskoj, prvi je uveo Čile, i to još prije dva desetljeća. Rezultate su poslije analizirali mnogi, a na zahtjev Međunarodnog monetarnog fonda, poznati njemački ekonomist, Robert Holzman. On je zaključio da je novi sustav ispočetka smanjivao, a ne povećavao nacionalnu štednje, dakle količinu novca za investicije. Osim troškova same reforme, razlog su bili veliki izdaci za isplatu starih mirovina, kao i naknade radnicima, koji su prešli u novi sustav, za sve ono što su uplatili u starom. To nije mogla izbjeći čak ni desničarska diktatura generala Pinocheta. Tek poslije osam godina, štednja je ponovno počela rasti. Čileanska je ekonomija, ipak, doživjela uspon ali, kako kaže londonski 'The Economist', 'unatoč, a ne zahvaljujući novom mirovinskom sustavu'. Istovremeno je provedeno i niz drugih reformi koje su imale za cilj poticanje privrednog rasta i izvoza, liberalizaciju međunarodne trgovine, privatizaciju, itd. To je omogućilo da se plati troškove mirovinske reforme. Ona sama imala je, također, dva neposredna pozitivna utjecaja na ekonomiju zemlje. Prisilila je državu da smanji vlastite rashode kako bi mogla podmiriti povećane izdatke za mirovine; omogućila je, dakle, da socijalne potrebe dobiju prednost pred troškovima državnog aparata. I drugo, smanjila je sivu ekonomiju jer je svaki zaposleni postao životno zainteresiran da se njegov mirovinski doprinos uredno uplaćuje na njegov mirovinski račun. Iako i same imaju velike probleme u mirovinskom sustavu zbog produživanja životnog vijeka, dakle starenja stanovništva, europske se zemlje još nisu odlučile za reformu. Na pitanje, trebali li pozdraviti čileanski model, dr. Holzman je odgovorio: 'Da, ali uz oprez'. Hrvatski ministar rada i socijalne skrbi, bez imalo opreza, najavljuje da će on već u prvoj godini stvoriti velika sredstva za investicije. Istina je točno obratna. Ekonomskim reformama treba potaknuti rast proizvodnje i izvoza, da bi se stvorila sredstva potrebna i za mirovinsku reformu. (RFE)