FR-IL-komentari-Vlada-Diplomacija-Ljudska prava-Oružani sukobi FRANCUSKA-LE MONDE OD 31.8.01. BONIFACE KRITIZIRA IZRAELSKU VLADU FRANCUSKALE MONDE31. VIII. 2001.Je li zabranjeno kritizirati Izrael?"Očitujući se o
izraelsko-palestinskom sukobu ('Le Monde' od 4. VIII.), znao sam da izazivam zakon opreza koji nalaže da se, ako ne postoji osobni interes, izbjegava bavljenje tako burnom temom. Nisam ni Židov ni Arapin ni musliman. Nisam također ni stručnjak za to područje. Mislim jednostavno, s moralnog gledišta, da se univerzalna načela ne smiju primjenjivati selektivno, a s realnog, da se trajni mir ne može temeljiti na nijekanju prava jednog naroda. Mislim da zakonito pravo Izraela na sigurnost nije nespojivo s pravom Palestinaca na samoodređenje. (...)Mogao sam očekivati, kada je riječ o dijelu teksta u kojemu se napada sadašnja izraelska vlada, da neću dobiti pohvale njezinih predstavnika. Nisam očekivao da sadašnji izraelski veleposlanik u Francuskoj Elie Barnavi, ugledan intelektualac koji je imao neprijepornu ulogu u traženju mira, neće dati ('Le Monde' od 8. VIII.) odgovor na moje stajalište, već da će reagirati tako žestoko, da je iznenadio i one koji ne dijele moje mišljenje, pa čak i napasti me zbog antisemitizma i protuizraelskih osjećaja. (...)
FRANCUSKA
LE MONDE
31. VIII. 2001.
Je li zabranjeno kritizirati Izrael?
"Očitujući se o izraelsko-palestinskom sukobu ('Le Monde' od 4.
VIII.), znao sam da izazivam zakon opreza koji nalaže da se, ako ne
postoji osobni interes, izbjegava bavljenje tako burnom temom.
Nisam ni Židov ni Arapin ni musliman. Nisam također ni stručnjak za
to područje. Mislim jednostavno, s moralnog gledišta, da se
univerzalna načela ne smiju primjenjivati selektivno, a s realnog,
da se trajni mir ne može temeljiti na nijekanju prava jednog naroda.
Mislim da zakonito pravo Izraela na sigurnost nije nespojivo s
pravom Palestinaca na samoodređenje. (...)
Mogao sam očekivati, kada je riječ o dijelu teksta u kojemu se
napada sadašnja izraelska vlada, da neću dobiti pohvale njezinih
predstavnika. Nisam očekivao da sadašnji izraelski veleposlanik u
Francuskoj Elie Barnavi, ugledan intelektualac koji je imao
neprijepornu ulogu u traženju mira, neće dati ('Le Monde' od 8.
VIII.) odgovor na moje stajalište, već da će reagirati tako
žestoko, da je iznenadio i one koji ne dijele moje mišljenje, pa čak
i napasti me zbog antisemitizma i protuizraelskih osjećaja. (...)
Mislim da je nedopustiv intelektualni terorizam koji za
antisemitizam optužuje svaku osobu koja kritizira izraelsku vladu,
a ta bi se optužba uostalom morala primijeniti i na izraelske
pacifiste i francuske Židove koji dijele to mišljenje.
Naprotiv, mislim da u stanovitim trenutcima povijesti oni koji se
protive nekoj vladi bolje služe svojoj naciji i vrijednostima koje
ona utjelovljuje. Da se ograničimo na francuske prilike, bio je to
slučaj s pripadnicima pokreta otpora u doba Vichyja i s
protivnicima rata u Alžiru. Trebam li opetovati da je za mene pravo
Izraela da živi u miru i u sigurnosti u priznatim granicama, u
granicama koje prethode sukobu iz 1967., potpuno neprijeporno? Da
se teroristički napadi koji pogađaju Izrael moraju odlučno
osuditi, jer su moralno nedopustivi (pogađaju samo nedužne) i
politički kobni (odgađaju mogućnosti mira)? Da židovske zajednice
koje žive izvan Izraela moraju moći živjeti u sigurnosti i u
poštovanju svog identiteta?
No unatoč tomu moram reći da je sudbina koja je danas namijenjena
Palestincima nemoralna, protuzakonita i protivna dugoročnim
interesima obaju naroda. (...)
Zašto bi Izrael bio jedina država na svijetu čiju se vladu ne može
kritizirati a da se ne bude osuđen za rasizam i izložen teškim
prijetnjama o odmazdi?
Zašto bi Bliski istok bio jedino područje gdje su stvari toliko
zamršene da je bolje ništa ne govoriti? Je li se isto razmišljanje
primjenjivalo na Balkanu, u Čečeniji, na Tibetu, u afričkim Velikim
jezerima? (...)
Dakako, na Bliskom istoku nema idealnog rješenja. Treba izabrati
ono koje je najmanje loše. Uspostava palestinske države u granicama
iz 1967. svakako je pogubna za Izrael. Danas su zapravo manji
izgledi nego prije deset godina da ta palestinska država dade
arapskom svijetu demokratski uzor koji joj je potreban,
jednostavno zato što su ekstremisti danas jači nego jučer. A bit će
to još više sutra, nastavi li se sadašnja politika.
Koje je rješenje za Izrael? Otjerati Palestince s područja? To je
nezamislivo. Uvesti režim apartheida? Također. Nadati se da će
Palestinci klonuti duhom i prihvatiti mir isključivo po izraelskim
uvjetima? To je nemoguće. Dakle, nisu li vojno čišćenje okupiranih
područja i stvaranje palestinske države najmanje loše rješenje?
Danas se u svakoj raspri o Bliskom istoku pozornost posvećuje
činjenici da previše ljudi misli kako će se ono što dobiju jedni (u
ovom slučaju Palestinci) uzeti drugima (...).
To je istina u teritorijalnom, ali ne i u političkom smislu. Ova dva
naroda imat će zajedničku korist od uspostave mira. I usuđujem se
nadati se da će u Francuskoj i dalje biti moguća raspra, pa i o
Bliskom istoku, a da se ne sotoniziraju oni koji se plaše
ekstremista i terorizma koliko i vi, Elie Barnavi. No znajte da
očuvanje statusa quo neće nipošto oslabiti ekstremiste i
terorizam, već će ih samo ojačati", piše Pascal Boniface, direktor
Instituta za međunarodne i strateške odnose (IRIS).