NJ 30.VIII.-FAZ-KODNI NAZIVI VOJNIH POTHVATA

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 30. VIII. 2001. Nužna žetva "Oznaka NATO-ove akcije u Makedoniji u svim je ustima: 'Essential Harvest', službeno prevedeno kao 'Važna žetva', možda bolje i točnije s 'Nužna žetva'. Misli se na 'prikupljanje' oružja KOV-a, stilizirano u akciju žetve - kao da se radi o berbi jabuka ili krušaka. Naziv pothvata podsjeća na ono što se treba događati. Takva uporaba naziva za vojne pothvate nije bila uobičajena početkom XX. stoljeća. Prije Prvog svjetskog rata nisu postojale čak ni posebne oznake za planove pokreta ili nakane pohoda. Strategijske su koncepte tu i tamo označavali prema glavaru glavnoga stožera - kao 1905. koncipirani Schlieffenov plan prema Alfredu grofu od Schlieffena. U bečkom su glavnom stožeru prije 1914. neke operacijske studije, osobito planovi napadaja na željeznice opremani kodnim nazivima koje se moglo lako progledati: 'Slučaj I' (protiv Italije), Slučaj R' (protiv Rusije) i tako dalje. Čak ni stručnjaci za vojnu povijest ne mogu odgovoriti na pitanje kada je prvi put veliki vojni pothvat dobio kodni naziv. U arhivskim svescima Reicha o Prvom svjetskom ratu, kodni se naziv pojavljuje tek u 10. svesku koji se bavi pripremama za Verdun od kraja 1915., ali bez pojašnjenja tko je kada i zašto u carskoj Njemačkoj uveo kodne riječi. U svakom je slučaju sigurno da je Verdunska navala u veljači 1916. za koju je bio odgovoran Erich von Falkenhayn, imala programatski naziv: 'Pothvat sud'. Umjesto kratkoročne sudske odluke s nadom u proboj na Zapadu kod Verduna, trebalo je doći do dugih 'pregovora' u obliku strahovitog položajnog (rovovskog) rata koji je na posljetku u studenom 1918. doveo do njemačkoga poraza. Prije toga je u ožujku 1918. bila 'Navala Michael' Falkenhaynovog nasljednika Ericha Ludendorffa - neuspjeli zadnji pokušaj probijanja cijeloga bojišta između Arrasa i La Ferea i pobjedonosnog svršetka rata. Davanje naziva vojnom pothvatu i fazi planiranja s jedne se strane pokazalo kao prednost zbog čuvanja tajne: upućeni u pripreme odmah su bez nezgodnih pojašnjavanja znali o čemu se radi, dok su drugi - osobito vojni protivnici i njihovo 'neprijateljsko izviđanje' - tapkali u mraku. Bio je poznat, a ni sada ga ne treba podcjenjivati, uspjeh učinka iznenađenja u vojnim akcijama. S druge strane treba polaziti od toga da je, kako piše Holger Afflerbach, tijekom Prvog svjetskog rata 'veliki broj pojedinačnih planova za zapadno bojište primjenu kodnih naziva učinio praktičnijim i osigurao da ne dođe do zamjene'. U predpovijesti i povijesti Drugog svjetskog rata vrvjelo je od kodnih naziva za vojne pothvate, primjerice u Hitlerovim naputcima glavnom stožeru: 'Slučaj zeleno' 1938. protiv Čehoslovačke, 'Bijelo' od proljeća 1939. za njemački napadaj na Poljsku, 'Žuto' od listopada 1939. za pothvat na Zapadu. Poslije te obojene faze, vodstvo 'Trećega Reicha' izbjegavalo je bezazlena imena: 'Weserska vježba' za okupaciju Danske i Norveške, 'Morski lav' za nikad ostvareno njemačko iskrcavanje u Velikoj Britaniji, 'Barbarossa' za rasno-ideologijski rat uništenja protiv Sovjetskog Saveza - nazvan prema caru Friedrichu I. (Oznaka je iz prosinca 1940. Prvi plan iz kolovoza 1940. još se zvao 'Plan pothvata Istok'). Sadržajni odjek odgovarajućih priprema postojao je u srpnju 1943. u 'Slučaju osovina': u odnosu na promidžbeni pojam 'osovina Berlin - Rim', sažeo je protumjere za 'ispadanje' fašističke Italije iz saveza s nacionalsocijalističkom Njemačkom. Najpoznatija kodna riječ na savezničkoj strani do danas je jamačno 'Overlord' - za velenapadaj u lipnju 1944. 'Dynamo' je označavao evakuaciju krajem svibnja/početkom lipnja 1940. kod Dunkerquea opkoljenih savezničkih postrojba. Britanski je maršal zračnih snaga Arthur Harris volio oznake nenadmašne po cinizmu: 'Millenium' za bombardiranje Koelna 30./31. svibnja 1942., 'Gomora' za niz zračnih napadaja na Hamburg krajem srpnja 1943. Svi ti primjeri koje bismo mogli beskrajno nabrajati, pokazuju: klasični kodni nazivi odlikuju se time što ne izražavaju nikakvu vezu s nakanom. Većinom su odabrani samovoljno. Slično vrijedi i za nazive manevara Bundeswehra poput 'Konjićevog skoka' ili 'Velike rokade'. Za razliku od toga, u Zaljevskom su ratu 1990./91. primijenjene oznake imale sadržajnu vezu: u kolovozu 1990. predsjednik Bush stariji najavio je pothvat 'Desert Shield' (Pustinjski štit): premještaj američkih postrojba kao dijela višenarodne oružane sile u nastajanju u Saudijsku Arabiju. Prijelaz iz obrambene u navalnu fazu, mogao se razabrati po imenu pothvata: 'Desert Storm' (Pustinjska oluja) zvali su se zračni napadaji i kopnena navala 1991. uz američko, britansko, saudijsko- arapsko i kuvajtsko sudjelovanje. Vrhovni zapovjednik savezničkih postrojba Norman Schwarzkopf u jednoj je dnevnoj zapovijedi vojnicima čak zaključio: 'Vi ste grom i munja pustinjske oluje'. I naziv pothvata 'Essential Harvest' u toj je novijoj tradiciji davanja naziva vojnim pothvatima u kojem se istodobno odražava svrha akcije. Već izborom početnih slova dolazi do izražaja razina akcije. Kod NATO-a je od šezdesetih godina uobičajeno da se naziv pothvata u pravilu sastoji od dvije riječi i da su samo početna slova A te E, F, G, H, I i J na raspolaganju vrhovnom bruxelleskom zapovjedništvu. Taj kriterij ispunjava dakako i naziv 'Essential Harvest' kojega je predložila britanska strana. Kod sada mjerodavnog NATO-ova zapovjedništva Jug u Napulju za nazive pothvata vrijede drugi kriteriji: tamo prva riječ uvijek mora počinjati s D, dok su za drugu riječ rezervirana slova od D do J. Stoga razina pothvata u Napulju u ovom slučaju rabi naziv 'Desired Harvest' (Poželjna žetva). Bez obzira bila ta 'žetva' 'nužna' ili 'poželjna': pojam je dobro odabran, jer čak vodi računa i o djelovanju na nevojnu javnost u savezu. Sugerira malu opasnost, gotovo normalnost: tek žetvena NATO-ova akcija...", piše Rainer Blasius.