IT-YU-suđenja-zločini-Politika IT-30.VIII.-LA STAMPA-BETTIZA O SLOBI ITALIJALA STAMPA30. VIII. 2001.Vrijeme za pravdu protiv Miloševića"Danas nekoliko dana od šezdesetog rođendana Slobodana Miloševića, Haaški sud održat će njegovo
drugo saslušanje. Bit će to pravi početak suđenja bez presedana u analima pravosuđa svih vremena i mjesta: bivši državni čelnik još do nedavno, do 1999. još uvijek smatran odgovarajućim sugovornikom glavnih svjetskih sila, uhićen je i potom izručen kao ratni zločinac od strane vlasti njegove vlastite zemlje jednom nadnacionalnom sudu. Nema nikakve usporedbe s Nuernbergom kojega su htjeli, i izravno vodili, pobjednici nad poraženom Njemačkom. Nema nikakve moguće usporedbe niti sa slučajem Adolfa Eichmanna, kojega je u Argentini otela specijalna postrojba izraelskih agenata, i koji je doveden pred židovski sud u ozračju biblijskog polaganja računa.Nedvojbeno je da je tijekom ljetnih mjeseci koji su protekli od prvog do ovog današnjeg saslušanja Milošević pridobio određenu suosjećajnu naklonost u nekim sektorima međunarodnog javnog mišljenja i određeni prostor u nekim europskim i američkim pravnim krugovima. Istaknute ličnosti, poput ruskog pisca Aleksandera
ITALIJA
LA STAMPA
30. VIII. 2001.
Vrijeme za pravdu protiv Miloševića
"Danas nekoliko dana od šezdesetog rođendana Slobodana Miloševića,
Haaški sud održat će njegovo drugo saslušanje. Bit će to pravi
početak suđenja bez presedana u analima pravosuđa svih vremena i
mjesta: bivši državni čelnik još do nedavno, do 1999. još uvijek
smatran odgovarajućim sugovornikom glavnih svjetskih sila, uhićen
je i potom izručen kao ratni zločinac od strane vlasti njegove
vlastite zemlje jednom nadnacionalnom sudu. Nema nikakve usporedbe
s Nuernbergom kojega su htjeli, i izravno vodili, pobjednici nad
poraženom Njemačkom. Nema nikakve moguće usporedbe niti sa
slučajem Adolfa Eichmanna, kojega je u Argentini otela specijalna
postrojba izraelskih agenata, i koji je doveden pred židovski sud u
ozračju biblijskog polaganja računa.
Nedvojbeno je da je tijekom ljetnih mjeseci koji su protekli od
prvog do ovog današnjeg saslušanja Milošević pridobio određenu
suosjećajnu naklonost u nekim sektorima međunarodnog javnog
mišljenja i određeni prostor u nekim europskim i američkim pravnim
krugovima. Istaknute ličnosti, poput ruskog pisca Aleksandera
Zinoveva, engleskog dramaturga Harolda Pintera, bivšeg ministra
pravosuđa Sjedinjenih Država Ramseya Clarka, ušli su u uprave
odbora koji su se pojavili u obranu optuženog. Ti odbori nastoje
delegitimirati sud UN-a, grubo i neprikladno ga kvalificirajući
kao NATO-ov sud, a legitimirajući 'tehničko', kao i moralno,
Miloševićevo skrivanje pred pravdom, dok ovaj nastavlja optuživati
suce, proglašavati se žrtvom protusrpske zavjere i smatrati da, ne
samo da je nevin, nego i da nema nikakve veze sa suđenjem. 'To je vaš
problem', kazao je u lipnju predsjedniku suda.
Čistunce međunarodnog prava, političke pristaše koji u optuženom
ne vide činitelja genocida, nego žrtvenog jarca
pravosudne globalizacije obilježene zvijezdama i prugama, treba
podsjetiti na ono što sam prije naglasio: odnosno, nije neka
postrojba NATO-a stavila ruke na bivšeg diktatora Srbije, nego ga
je uhitila i haaškim dužnosnicima izručila srpska policija na
izravnu naredbu predsjednika srpske vlade. Demokratski izabrane
vlade od nadmoćne većine srpskih građana, koju je rehabilitirala
međunarodna zajednica, priznala Rusija i sve države balkanskog
poluotoka. Kaže se da je Milošević prodan za šaku dolara, no
propušta se činjenica da ga nisu 'rasprodali' Hrvati, Bosanci ili
Albanci, nego najviše srpske vlasti. Pravedan ili dvojben,
Miloševićev tužan kraj, sve u svemu, nije bio rezultat međunarodne
zavjere protiv Srbije, nego unutarnja stvar same Srbije. Tko ne
uzima u obzir taj nacionalni element, makroskopski i odlučujući,
koji zbivanja oko scheveningenskog zatvorenika smješta u potpuno
drugačiju dimenziju od one nuernberške, ne može ili ne želi
shvatiti novost onoga što se dogodilo, i događa, u Srbiji, u
svijesti Srba, nakon desetljeća zločina i samozavaravanja.(...)",
piše Enzo Bettiza.