THE GUARDIAN 23. VIII. SVJETSKI POLICAJAC NE MOŽE BITI IZNAD ZAKONA

VELIKA BRITANIJA THE GUARDIAN 23. VIII. 2001. Svjetski policajac ne može biti iznad zakona "Dok vojnici nekoliko europskih vojska stižu u Makedoniju pod zastavom NATO-a, s ograničenim ciljem nadgledanja razoružanja albanskih pobunjenika, mnogi komentatori ističu gorke lekcije naučene nakon 50 godina iskustva UN-ovih međunarodnih misija održavanja mira. One nas uče kako je mnogo lakše poslati vojnike u krizna područja nego ih izvući odande. No NATO-ova nastojanja promicanja mira na Balkanu časna su i odražavaju važni i dobrodošao razvoj stanja: sve veću odbojnost svjetske zajednice da ostane po strani kada se događaju sukobi i zvjerstva. Od ključne važnosti za ovakav razvoj stanja jest osnivanje Međunarodnog kaznenog suda (MKS) koji bi trebao procesuirati ratne zločince i zločine protiv čovječnosti. Zamisao o MKS-u se pojavila prije dvije godine kada su zemlje članice UN-a potpisale sporazum u Rimu. Sud je zamišljen kao stalni forum za suđenje Hitlerima, Pol Potima, Sadamima Huseinima i Pinochetima, zajedno s onima koji su odgovorni za zvjerstva poput onih koja su počinjena u Ruandi i na Balkanu. Trenutno se takvim optužbama bave privremeni ad hoc tribunali, a cilj MKS-a jest zamijeniti ih prikladnim stalnim sudom. No SAD, koji je pod predsjednikom Clintonom nevoljko i sa zakašnjenjem potpisao Rimski sporazum, sada radi na tome da isključi američke državljane iz jurisdikcije MKS-a u potpunosti. Ovaj je pothvat u suprotnosti s novim međunarodnim ozračjem i ne samo da je sam po sebi neprihvatljiv, u pitanje dovodi i budućnost MKS-a. Još od kraja hladnog rata, SAD je povećao svoju vojnu prisutnost u svim područjima svijeta, a najviše na Dalekom Istoku, u Zaljevu, Europi i Južnoj Americi, što opisuje kao 'američki perimetar'. Administracija predsjednika Georgea Busha nije signalizirala voljnost da smanji opseg vojne sile Washingtona, iako je - što je veoma zabrinjavajuće - veoma ažurno najavila namjeru povući se iz niza važnih međunarodnih sporazuma koji ograničavaju tu moć, uključujući i sporazume za suzbijanje nuklearne proliferacije i biološkog oružja. Najviše od svega zabrinjava povlačenje Amerike iz rimskog sporazuma. Amerika se nada biti izuzeta od jurisdikcije MKS-a jer ne želi da njeni vojnici i političari budu podložni sudbenoj ovlasti međunarodnog suda za štogod što Amerika čini u brojnim područjima u kojima ima utjecaja. Zorni primjer zbog čega Amerika želi izuzeće jest i nova knjiga Christophera Hitchensa, koja pokazuje kako je Henry Kissinger veoma prikladan kandidat za ćeliju MKS-a zbog svoje odgovornosti za američke aktivnosti u Vijetnamu, Kambodži, Čileu i drugdje tijekom svog mandata u Nixonovoj administraciji. Upravo zbog tog razloga SAD sebe želi postaviti iznad zakona. Drago mu je vidjeti kada se u Haagu sudi ljudima kao što je Radovan Karadžić, no ne želi da njeni građani budu suđeni prema istim standardima. Pa ipak, u načelu nema razlike između srbijanskih zvjerstava u Srebrenici i akcija poručnika Williama Calleya i njegovog voda u My Laiu u Vijetnamu. Priroda zločina je ista, a svi principi pravde zahtijevaju da isti zločini budu kažnjeni na isti način. SAD se ponaša kao svjetski policajac, ne iz milosrđa nego zbog vlastitih gospodarskih i sigurnosnih interesa. No tu ulogu ne može zadržati ako traži izuzeće od standarda za koje želi da ih se pridržavaju svi ostali. Pokušavajući tako biti izuzet, stoji na putu jednog od najvažnijih napredaka za čovječanstvo: mogućnosti konačnog stupanja na snagu međunarodnog sporazuma glede ljudskih prava koje je UN prihvatio nakon zvjerstava Holokausta. Ustav MKS-a, i postojeće stanje u svijetu, predstavljaju goleme praktične prepreke njegovoj učinkovitosti. No ovo nije prigovor postojanju MKS-a i nadama koje nudi za budućnost. Njegovo osnivanje nije lijek za sve rane; tiranija i ubojstva neće prestati onoga trenutka kada sve zemlje ratificiraju Rimski sporazum. No njegovo osnivanje je korak, i to veoma važan, u sklopu puta koji je počeo prihvaćanjem Univerzalne deklaracije za ljudska prava 1948. godine. Deklaracija i konvencije koje joj pripadaju sada su utjecajni u međunarodnom zakonu i zakonima pojedinačnih zemalja diljem svijeta. Ono što je oduvijek nedostajalo jest volja da se ti instrumenti naprave učinkovitima. MKS je prvi korak prema ostvarenju tog cilja. Načelo koje stoji iza MKS-a jest to da bi svjetska zajednica trebala imati ono što ima i svaka civilizirana nacionalna zajednica- prikladno konstituirana sredstva za suočavanje sa zločinima. Suđenja provedena u Nuerembergu i u Tokyu nakon Drugog svjetskog rata poslužili su kao presedani za procesuiranje kršenja ljudskih prava no i oni su, kao i postojeći haški sud, bili ad hoc. Stalna institucija za iste svrhe očito je bolje rješenje. Jedan od ciljeva MKS-a jest zastrašivanje. Da neki budući Pol Pot zna da bi ga mogli prozvati zbog međunarodne odgovornosti, možda bi se ponašao drugačije. Još je važnije da nudi nadu u pravdu umjesto osvete za počinjena zla; nudi mogućnost naknade za žrtve; pomaže procesu zacjeljivanja i mirenja nakon sukoba, što nije uvijek moguće bez izvršenja pravde u ime žrtava ili njihovih srodnika. Nudi i priliku za dolaženje do istine, ili nečeg u svakom slučaju boljeg od glasina i legenda, kako bi se zabilježili zločini kršenja ljudskih prava", piše A. C. Grayling.