NJ 29.VIII.-DIE WELT-NATO I EU NA BALKANU

NJEMAČKA DIE WELT 29. VIII. 2001. Balkan i primadone "Premalo, prekasno. To je formula kojom se najbolje može opisati balkanska politika EU-a i NATO-a od početka devedesetih godina. Sada bi se moglo vjerovati da iskustvo zapravo čini pametnima, jer su se skretnice činile ispravno postavljenima stvaranjem ugovornih i političkih pretpostavka za Europsku sigurnosnu i obrambenu politiku (ESOP) a osobito za vlastite vojne sposobnosti. Seriju ratova kojih je bilo pri raspadu Jugoslavije, Europljani nisu mogli spriječiti ni na koji način jer nisu bili kadri organizirati dobru usklađenost prevencije, civilnog kriznog menadžmenta i vojne sile. Lorda Owena i mnoge druge su Milošević i njegovi učinili smiješnima, jer nisu imali prikladne vjerodostojne instrumente. Tek kad je krv tekla potocima a mržnja stalno rasla, vojni je angažman SAD-a odnosno NATO-a u Bosni i Hercegovini i na Kosovu postigao primirje koje u oba slučaja još ništa nije riješilo. Svi znaju da će umjetna tvorevina Bosna i Hercegovina potonuti u krvi kad se povuku mirovne snage ili će se raspasti. Svi znaju da je zbunjenost o budućnosti Kosova još veća. A sada Makedonija. U ožujku su oni koji su govorili o dolazećem građanskom ratu, nazivani neodgovornima. Hombach: 'Stabilizacijski sporazum sve drži u rukama.' Za to je pak odgovoran nedostatak usklađenosti prevencije, civilnog menadžmenta krize i vojne sposobnosti. Novčana se sredstva daju sporo, iako je EU-ov povjerenik za vanjske poslove Patten već postigao značajna poboljšanja. Potpuna rascjepkanost ovlasti između Pattena, Solane, predsjedništva Vijeća i ministara vanjskih poslova, nepregledan broj posebnih dužnosnika kao i ustanova i međunarodnih organizacija sprječava brze i dubokosežne mjere. Na Kosovu do danas nema izbora a time ni legitimacije umjerenih snaga. KFOR zapravo ne razoružava OVK na Kosovu, unatoč mandatu za to i čudi se nad događajima u Makedoniji. Nakon što je u Makedoniji potekla krv, i tamo raste mržnja, juriša se na veleposlanstva i na parlament. I opet postoji čuđenje što predsjednik vlade i predsjednik počinju govoriti nacionalistički. Je li to ponovno poznato kolanje u rat? Vojni mandat za Makedoniju djeluje smiješno: NATO-ove postrojbe trebaju preuzeti predano oružje OVK, ali ne i iznuditi predaju. Baš u tom trenutku Berlin zaključuje da Bundeswehr nema lančana vozila otporna na mine i da zapravo nije upotrebljiv, dakle nije sposoban za savez. Ministar obrane se izgleda povremeno više zanima za opremu lančanih vozila s kojima se Jan Ullrich vozio po Francuskoj. Bruxelles i Washington zaprepašteni su događajima u Njemačkoj, na Balkanu vjerodostojnost njemačke i europske politike beskrajno pada. Činjenica da savezna vlada sa svojim proračunom za obranu ne može ispuniti obveze razmještaja i opremanja napadačke postrojbe EU-a, čini stvar posebno lošom. U Srbiji je EU također na putu da oslabi tamošnje demokratske snage. Nakon što je Milošević izručen, zemlje članice EU-a smanjile su makrofinancijsku potporu sa 120 na 75 milijuna eura. Sve intervencije kod predsjednika Vijeća Louisa Michela i kod Joschke Fischera nisu donijele koristi. Kao zaduženi izvjestitelj priopćio sam Vijeću da će Europski parlament kao proračunska vlast u suradnji s Povjerenstvom onemogućiti to uobičajeno kratkovidno držanje kluba primadona 15 ministara vanjskih poslova. Rasprava u Berlinu da se ne sudjeluje u akciji u Makedoniji jer se vojnim putom ne može postići mir, povratak je na početak rasprave. Kada će se napokon shvatiti da su mir i sloboda i vjerodostojnost mogući samo ako se - to se ne može dovoljno često govoriti - usklađeno primjenjuju prevencija, civilni menadžment krize i vojne sposobnosti?", pita Elmar Brok, predsjednik odbora vanjskih poslova u Europskom parlamentu.