NJ 28.VIII.-DIE WELT-SAD I EUROPA

NJEMAČKA DIE WELT 28. VIII. 2001. Atlantik se proširio "Pojam se klima - zajednica vrijednosti s kojom su se Zapad, njegov savez i njegove organizacije uzdigle u neku vrstu plemstva. Riječ je tijekom sukoba s komunizmom obilježena kao moralno opravdanje organizirane defenzive. Gotovo da je bila svilena podstava ispod metalnog kaputa interesa. Sretan ishod hladnoga rata dao je poticaj globalnoj projekciji. Mir i pravda, demokracija i blagostanje trebali su kao univerzalna načela obilježiti novi svjetski poredak i osigurati ono što je 1919. propalo a poslije 1945. postalo žrtvom svjetskoga sukoba. Patos i korist zajednice vrijednosti nadomještali su u vrijeme vanjskog pritiska oštru sadržajnu definiciju. Izazov je tradiciji slobode, autonomiji individuuma i liberalnom pojmu države dao prednost kakva nije postignuta ni u jednom miru. Američka elita Istočne obale 1947. je donijela zaključak da Europu treći put spasi od nje same, od raspada i dubina despocije. Američka misija XX. stoljeća postigla je svoj cilj kad se 1991. raspao Sovjetski Savez i kad se Rusija 1994. povukla na svoje europske i azijske vojne granice. Za 'Europe First' SAD se odlučio tijekom rata protiv Hitlera. Poslije rata morali su Truman i Eisenhower okrenuti kormilo da i zapadna Europa ne bi postala plijenom Sovjeta. Ne smije se zaboraviti da je Rooseveltova sklonost da se iz Europe povuče na visine UN-a prevladala i da je zbunjenost u još slobodnim dijelovima Europe bila prekomjerna. De Gaulleov pakt sa Staljinom 1944. slovio je kao simptom. Amerikanci i Britanci ustrajali su na konsolidaciji zapadnonjemačkog vanjskog grudobrana. S pravom se govorilo o 'svršetku suvremene povijesti'. No upravo je sada vrijeme da se dozove u sjećanje povijest između 1944. i 1948. godine. Tada su se pokazale pukotine u ratnom savezu a umjesto 'Zapada' postojalo je obilje proturječnosti o putovima pobjednika i poraženih. U toj je fazi preokreta nastalo ono što se samouvjereno, pet desetljeća kasnije naziva zajednicom vrijednosti. Oba dijela pojma opisuju dubokosežne zahtjeve i esencijalna stajališta. Poput utvrde okružili su jezgru, političku, individualnu slobodu. Ishod hladnoga rata nazvati pobjedom (uz pomoć Fortune), zapadna se zajednica država bojala. Uz časne razloge pojavilo se pitanje što će pobjeda donijeti. Hoće li zajednicu vrijednosti ostaviti na životu ili će ju progutati kao slabu? Oni koji reflektore usmjere na sadašnjost, shvatit će razloge dvojbe tog pitanja. Što je danas, više od deset godina poslije nadama osvijetljene revolucionarne preobrazbe svijeta, ostalo od zajednice vrijednosti? Kako se ona definira poslije gubitka neprijatelja koji se brinuo da snaga načela dopre do država i građana? Ne pokazuju li sve veće razlike u srži Zapada, između SAD-a i Europe, da je zajednica vrijednosti prikrivala šupljine u kojima je preživjelo proturječje? Na svjetlo dana ne izlaze tek pod Georgeom W. Bushom koji je prema ispitivanju mišljenja 'Herald Tribunea' u četiri najveće europske države, Njemačkoj, Francuskoj, Engleskoj i Italiji, dobio katastrofalne ocjene. Čini se da se Atlantik proširio više nego dvostruko. U svojoj zemlji omiljen, Bush u Europi pada u ponor. U usporedbi s njim, Clinton je bio narodni junak Staroga svijeta. Možda se varao, sebe zavaravao i zbunjivao - svoj dar komunikatora, transformatora saveza i strategijskih partnera davao je svim stranama, i problemima koje je ostavljao po strani davao privid rješenja, u svakom slučaju rješivosti. Sve samo medijski odraz? Oni koji zagrebu po celuloidu, brzo otkrivaju da je u SAD-u još pod Bushovim prethodnikom rasla sklonost da se vlastitim interesima, ponajprije sigurnosnim (ABM i proturaketna obrana), da prednost, da se u politici okoliša najprije misli na svoje gospodarstvo - unilateralno, ne multilateralno - da se provodi oštra trgovačka politika i da se u smrtnu kaznu (već prema državi) ne dira. 'America First', stajalište koje ne pojašnjava izolacionizam, nego u slučaju dvojbe hegemoniju, čisto djelovanje moći, izrastalo je gotovo ispod predsjedničke smjene i sada kada je promjena u SAD-u očita, pojavljuje se kao razlika vrijednosti tamo gdje je nekad vladala zajednica vrijednosti. Taj dojam - skoro svakodnevno - produbljuju dva čimbenika: Bushu nedostaje ono svileno, melodiozno, čime je Clinton optočio oduvijek postojeća, sada orisana interesna strujanja u svojoj zemlji. Drugi čimbenik vodi nas natrag do tragičnog trenutka pobjede: iako je svijet postao nesigurniji, poslije sloma velikih svjetskih napetosti posvuda počinje potraga za vlastitom mirovnom dividendom. Europljani ne shvaćaju ozbiljno američku sliku huljskih država niti opasnost od sredstava za masovno uništenje. Protive se globalizaciji bez socijalne komponente. Ne vjeruju u sukob kultura nego u snagu univerzalnog ljudskog prava. Na vidjelo izlazi suprotna slika vrijednosti, nova polarna politika - do sada najveći izazov zajedništvu Zapada", piše komentator lista Herbert Kremp.