NJ 27.VIII.-DIE WELT-SAD

NJEMAČKA DIE WELT 27. VIII. 2001. Riskantan put Amerike "Kad je predsjednik Reagan 1981. upoznat s arhitekturom strategijskog nadzora naoružanja, njegov je pogled morao pasti na sporazum ABM iz 1972. Nije skrivao svoje čuđenje: mogao ga je potpisati samo luđak ili izdajica. Odgovor je došao godinu dana kasnije s 'Ratom zvijezda'. Istraživanje i razvitak dobili su mnogo milijarda. Program sveobuhvatne svemirske obrane u međuvremenu je, budući da je istraživanja preuzeo Pentagon, sveden na taktičku proturaketnu obranu koja danas za SAD i NATO, Rusiju i Kinu pripada u standarde. ABM je u strategijskoj abecednoj juhi kratica za Anti-Ballistic Missile. Sporazum iz 1972. je, nakon što su obje velesile tehnički propale u proturaketnoj obrani, ulagale u masu i izgrađivale ostale kapacitete, prije tri desetljeća predstavljao pokušaj da se od nedostatka učini vrlina. Sporazum obje strane obvezuje da odustanu od većine iskušavanja i razmještanja strategijske proturaketne obrane. Laboratorijski razvitak i testovi bili su dopušteni, kao i razmještaj jednog sustava na tlu. Obje su strane bile suglasne da se sporazum može otkazati i dopuštao je široko tumačenje. Kineski, francuski i britanski sustavi svjesno su zanemareni. Sporazum ABM filozofski je i strategijski najzahtjevniji građevinski dio katedrale nadzora naoružanja. Jer obje su sile uistinu svoje stanovništvo i cijelu svoju infrastrukturu dale protivniku kao taoce dobrog ponašanja. Pod uvjetom MAD-a (Mutual Assured Destruction = uzajamno zajamčeno uništenje) bilo je i jedno i drugo: i jamstvo strategijske suzdržanosti i moralna pretpostavka da se država nije kadra zaštititi u ekstremnom slučaju. Ako je mir između protagonista hladnoga rata počivao na hipotezi totalnog uništenja, sporazum ABM doveo je to stanje do njegovog hladnog i neumoljivog logičnog kraja. Time je obuhvatio krajnju istinu o globalnom, nuklearnom i bipolarnom sustavu sprječavanja rata. Nije čudo što je Ronald Reagan, kad je pogledao u ponor, tražio put natrag u neranjivost. Ono što je otada propadalo, američkoj je desnici uvijek ostalo u programu. Od svršetka hladnoga rata koji je skupo stajao industriju oružja, nastao je savez kojega je još 'Ike' Eisenhower u svoje doba nazivao 'military-industrial-congressional complex'. Bivši glavni NATO-ov zapovjednik Wesley Clark nedavno je naglasio da nitko ne može precizirati troškove proturaketne obrane: 60 milijarda, 160, 260 - tko zna. No ona budi čula i uklanja sva politička razmišljanja. A ona su velika, još veća nego tehničke dvojbe. Uistinu je u tijeku strategijska revolucija a europski partneri u NATO-u moraju shvatiti da općeniti smjer američkog naoružanja, strategijskog razmišljanja i političke filozofije ima novi cilj: neranjivost uz pomoć proturaketne obrane, iskorištavanje kontinentalnog otočkog položaja, svemirsko naoružanje, usredotočenje na Daleki Istok, spremnost male ekspedicijske postrojbe za svaki slučaj, pomorska snaga. NATO se tada uopće više neće pojavljivati. Ako će Europljani i dalje ignorirati posljedice, jednoga će se dana zastor podići - a pozornica će biti prazna. Ne radi se više o tome hoće li ABM biti otkazan, nego samo o tome kada će biti otkazan. Ugovorne obveze za SAD ne trebaju više vrijediti još prije nego što se testovi samo izdaleka približe zelenom području. Treba dodati da sve to neće funkcionirati bez svemirskih sustava. Budući da su oni nezaštićeni, logična je posljedica - predočena u mnogim Pentagonovim stručnim mišljenjima - aktivna obrana u svemiru. No to je moguće tek uz apsolutnu prevlast. Od propasti Rimskoga carstva takve su težnje uvijek dovodile do sukoba i ratova. Bit će to visoka cijena strategijske revolucije koja po današnjim saznanjima ne može biti puno više od iluzije", zaključuje komentator lista Michael Stuermer.