AU 27.VIII.-DIE PRESSE-NUŽNA ŽETVA

AUSTRIJA DIE PRESSE 27. VIII. 2001. Reci mi gdje je oružje... "Uvijek kad na političkoj pozornici počnu igrarije s brojevima, potrebna je najveća skepsa. Jer tada se radi o prikazivanju bezazlenijim nego što jest, o prikrivanju i/ili o promidžbi. Tako i sada u Makedoniji: pobunjenici OVK žele jedanput predati dvije tisuće, zatim 2500 oružja, NATO prikupiti 3500, vlada u Skopju želi vidjeti 60 do sto tisuća, bilo je govora već i o milijun komada oružja koje je navodno u optjecaju. Taj igrokaz u kriznim područjima - kao i u drugima koja se ne mogu usporediti s Makedonijom - odvraća pozornost ponajprije od dviju stvari: prvo, od besramnog laganja. OVK navodi da nema više od 2500 komada oružja, ali NATO želi prikupiti tisuću više. Dakle svi znaju da brojevi ne mogu biti točni. Kao drugo, odvraća se pozornost od toga da će međunarodna trgovina oružjem i poslije predaje - bez obzira koliko komada pušaka i granata - prema potrebi i dalje cvasti. NATO tom akcijom prikupljanja nipošto neće riješiti problem opskrbe a niti odgovoriti na pitanje tko će i dalje biti zainteresiran za unosan posao trgovine oružjem. Isporučitelje nitko ne ometa - ni u Makedoniji ni u Irskoj ni u Afganistanu ni u Iranu. Oružje službeno dolazi iz država koje su zainteresirane za naoružavanje ove ili one skupine, od sumnjivih trgovaca koji su uvijek pronalazili zapletene putove za prodaju svoje robe. Zašto se SAD i nedavno protivio sporazumu Ujedinjenih naroda o malom oružju? No sve dok vrlo ugledne vlade odbijaju svojoj industriji oružja odrediti bilo kakva ograničenja, neman će opstati. Upravo bi se u Austriji moralo spoznati povezanost: istodobno smo imali političke izjave i nezakonite isporuke oružja državnog Noricuma. Međunarodnu se trgovinu oružjem mora dakle prihvatiti kao prirodnu nepogodu. Može se zahtijevati međunarodne napore protiv nje, ali jedno ne: naivno vjerovati da se negdje akcijom prikupljanja problem može riješiti", piše Anneliese Rohrer.