RFE 14. VIII. RUDOLF- TERITORIJALNI USTUPCI JUGOSLAVIJI KAO I SLOVENIJI

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 14. VIII. 2001. Sveučilišni profesor Dr. Davorin Rudolf: Jugoslavija će za Boku tražiti razgraničenje kakvo je Hrvatska Sloveniji dala u Piranskom zaljevu. Razgovarao Mladen Mali. Nekadašnji hrvatski ministar vanjskih poslova, sveučilišni profesor i stručnjak za međunarodno pomorsko pravo, dr. Davorin Rudolf, upozorio je danas, u svom drugom otvorenom pismu, Hrvatsku vladu da bi potpis na sporazum o razgraničenju sa Slovenijom mogao imati dalekosežne posljedice ako ikada granični spor dođe pred međunarodnu arbitražu. U tom slučaju, makar ga parlament i ne ratificira, potpisani sporazum može imati utjecaj na odluku arbitara. U otvorenim pismima Rudolf je iznio niz argumenata za ocjenu da je Hrvatska učinila jednostrane i neustavne ustupke u prijedlogu razgraničenja na moru sa Slovenijom. Prvo pismo uputio je predsjednicima države, vlade i Sabora, tražeći da mu javno odgovore. Dr. Rudolfu je do sada neizravno odgovorio jedino premijer. - Dr. Rudolf, smatrate li Vi da spadate u 'Hrvate loše volje i zaslijepljene', zbog svojih stajališta koje ste iznijeli o razgraničenju sa Slovenijom, a što Vam je indirektno prišio premijer Račan? = Vidite, kada sam pročitao te, ja ću ih nazvati etikete, podsjetile su me na jedno davno doba, nažalost. Međutim, želim Vam reći da ne spadam u tu kategoriju jer pitanje razgraničenja, pitanje državnog teritorija nije ni osobno, ni stranačko, ni ideološko. To je pitanje koje zadire u suverenitet jedne države, njen teritorijalni integritet, dakle od interesa je za sve građane. Ja sam ustao protiv sporazuma zato što je s pravnog stajališta totalno nelogičan, ja bih rekao diletantski uradak, a s političkog stajališta je neprihvatljiv, jer je to po meni neprimjereno i blamira hrvatsku vanjsku politiku. Prema tome nisam ni lošeg raspoloženja, a pogotovo nisam, kako je to kazano, zaslijepljeni Hrvat. - Vi kažete da je Hrvatska očevidno učinila jednostrane ustupke Sloveniji, spominjete vanjskopolitičku blamažu. Imate li objašnjenje zašto je Hrvatska napustila stajalište iz 1991. o 'crti sredine' kao morskom razgraničenju? = Sa Slovenijom se pregovara o granici oko deset godina. Imali ste utvrđena stajališta pet prijašnjih vlada, dakle ova vlada samo nasljeđuje ta stajališta. Zašto je napušteno gledište da treba povući granicu 'crtom sredine', ne znam, to bi morali pitati premijera jer vjerojatno jedini on to zna. Želim Vam reći, i ovo je jako važno: svi smo mi za najbolje odnose sa Slovenijom, ja mislim da nitko u Hrvatskoj tko je razborit ne želi da se odnosi pogoršavaju. I kod utvrđivanja granice postoji uobičajena metodologija koja se primjenjuje više-manje svuda u svijetu - postoje pravila međunarodnoga prava, postoje ugovori, na primjer Konvencija UN-a o pravu mora iz 1982. godine, koja obvezuje i Hrvatsku i Sloveniju. I na temelju tih uobičajenih metodologija i pravnih akata valjalo je povući granicu u Piranskom zaljevu. Još je izuzetno važno: kada se granica povlači, ona mora biti pravična za obje strane. Ako granica nije pravična, onda će doći nova vlada, doći će nove generacije, postavit će zahtjev da se revidira. A revizija uvijek opterećuje međudržavne odnose. - Vi ste upozorili i na moguće posljedice u pregovorima o razgraničenju sa Jugoslavijom, jer za razliku od izjava premijera da je nemoguće da se slični ustupci učine, na primjer, kod Prevlake, Vi imate drugačije informacije koje govore suprotno? = Jugoslavija može postaviti takav zahtjev. Naravno, ja ne bih usvojio ni ovaj slovenski jer je nelogičan, a siguran sam da nećemo usvojiti ni jugoslavenski, ako ga Jugoslavija u službenim razgovorima postavi. U čemu je stvar? U Piranskom zaljevu granica je povučena tako što je išla uz hrvatsku obalu, dakle nije išla sredinom. A u neslužbenim razgovorima, u razgovorima između hrvatskih i jugoslavenskih eksperata, jedan od predstavnika Jugoslavije upravo je izložio mogućnost da bi se takva granica mogla povući i u Bokokotorskom zaljevu, naime na ulazu u Bokokotorski zaljev. Ne znam mogu li slušatelji predočiti to sebi, ali radi se o tome da se jednom ravnom crtom granica povuče neposredno uz hrvatsku obalu, a ne sredinom, tako da bi Hrvatska dobila mali dio mora. Ja sam na to upozorio i mislim da i premijer mora o tome voditi računa kao o jednoj mogućoj teškoći koja može izbiti tijekom pregovora. - Zanima me još jedna tema koja nije vezana za razgraničenja, već za odnose s Italijom. Vi ste bili hrvatski veleposlanik u Italiji, dobro poznajete odnose. U posljednje vrijeme se javljaju prijedlozi da se optanti obeštete drugačije od važećeg međunarodnog ugovora. Pa i novi američki veleposlanik u Ljubljani je upozorio Sloveniju, ali i Hrvatsku, da neće ući u NATO ako ne vrate imovinu američkim državljanima. Riječ je o Talijanima podrijetlom iz Istre, koji su danas američki državljani. Da li službena Hrvatska i tu treba dalje šutjeti i ne izjašnjavati se o tim prijedlozima? = Ono što Vam ja mogu reći iz svoga iskustva je slijedeće. Po jednom ugovoru iz 1983. godine, ondašnja Jugoslavija je bila dužna nadoknaditi štetu za imovinu u jednom dijelu Istre, to je tzv. Zona B STT-a, koji je kreiran neposredno nakon Drugog svjetskog rata i koji nikada nije ostvaren. Radilo se o svoti od oko 110 milijuna američkih dolara, i Jugoslavija je dva obroka bila isplatila, a ostali dio je bio podijeljen kao obveza Hrvatske i Slovenije. Taj iznos je Hrvatska naravno dužna isplatiti. Mogu reći da smo mi u nekoliko navrata, kada sam bio ambasador u Rimu, tražili od Slovenaca račun na koji ćemo taj iznos platiti. Slovenci su mislim gotovo najveći dio tog iznosa uplatili u jednoj inozemnoj banci. Mi do sada nismo jer smo o tome pregovarali. Dakle, onoliko koliko ja mogu reći jest da ovaj dug Hrvatska, naravno, mora platiti. I to nije sporno. I to se radi o novčanom iznosu koji će, ja vjerujem, Hrvatska vlada ponuditi talijanskoj vladi. (RFE)