NJ 12.VIII.-DIE WELT-MAKEDONIJU SPAŠAVAJU PRAVOSLAVNE ZEMLJE

NJEMAČKA DIE WELT 12. VIII. 2001. O ratu i miru u Makedoniji odlučuju borci OVK "U Makedoniji, ako govorimo jasnim riječima, postoje dvije perspektive. U prvoj hipotezi dosljedno se provodi predviđeni sporazum za zaštitu i povećanje prava albanske manjine. U tom bi slučaju pretežno Albancima naseljena područja dobila široku autonomiju. Uveo bi se multikulturni suživot kršćanskih Slavena i muslimanskih Šiptara, iako on za sada ne funkcionira nigdje na Balkanu. Vojska bi i policija upošljavanjem velikog udjela albanskih časnika i momčadi paralizirala svoju sposobnost djelovanja a zahtjevi mjesnih Šiptara bi - uz aktivnu pomoć njihove braće s Kosova - postajali sve veći. Budući da još i demografija ubrzano djeluje u korist Albanaca, brojna izjednačenost obaju 'državnih naroda' postigla bi se za nekih 20 godina. Takav razvitak dakako straši slavenske Makedonce, čak raspiruje njihove egzistencijalne strahove. Još prije postizanja utopijskog cilja pomirbe, puške bi opalile same od sebe. U drugoj hipotezi koja je s pogledom na borbe oko Tetova vjerojatnija, borbe u prijepornim rubnim zonama bi se pojačale. O ratu i miru odlučuju borci OVK a oni bi sporazum kojega je izradio 'ministar vanjskih poslova' EU-a Javier Solana iskoristili kao odskočnu dasku za svoje velikoalbanske težnje. Došlo bi dakle do rata iskorištavanja koji bi neizbježno stvorio nepodnošljive napetosti na susjednom Kosovu. S pravom slavensko-makedonski šef vlade Georgijevski ukazuje da bi pobuna makedonskoga OVK bila umirena da opskrba oružjem i materijalom s Kosova nije tekla na jug gotovo neometano. Za granični nadzor odgovorni su UNMIK i KFOR, dakle Ujedinjeni narodi i NATO. No od kojeg se njemačkog ili američkog zapovjednika može zahtijevati da svoje vojnike šalje u raspukle brdske klance kako bi lovili konvoje OVK a vlastite postrojbe neizbježno izloži napadima na partizane uz velike gubitke? Ako je današnje makedonsko vodstvo, koje na početku nije imalo spomena vrijednu vojsku uopće bilo kadro zaustaviti napredovanje albanskih dragovoljaca prema glavnom gradu Skopju, ne zahvaljuje to blagonaklonosti Amerikanaca i Europljana koji su u svojoj gluposti godinama trabunjali o uzornom etničkom skladu, nego isporukama tenkova, topništva i helikoptera zajedno s ekipama za opsluživanje koje su im žurno slala slavenska braća iz Bugarske, Ukrajine, Rusije pa čak i Srbije. Potajno se na Balkanu protiv albansko-islamske prijetnje stvara pravoslavna interesna zajednica koja za sadašnju makedonsku državnost ima veću težinu od Solaninog gestikuliranja. Savezna vlada jako oklijevajući ulazi u vojni pothvat kojega su američki planeri opremili ljupkim nazivom 'essential harvest', kao da je po srijedi branje jabuka ili krušaka u Tetovu. Iskustva KFOR-a s OVK-om na Kosovu ipak nedvojbeno ukazuju da bi Albanci i u Makedoniji u najboljem slučaju predali zastarjeli ratni materijal NATO-ovoj postrojbi koja bi im se obratila s isključivim mandatom prikupljanja oružja. U Berlinu ne bi trebalo polaziti od toga da će francuski saveznici koji su u Makedoniji bili najuže isprepleteni s Bundeswehrom, pokazati neko oduševljenje za tu postuolovinu, čija bi se glavnina postrojbe sastojala od Engleza, Francuza, Talijana i eventualno Nijemaca. Bez ispunjenja sljedećih preduvjeta - djelotvornog primirja, provedbe međuetničkog sporazuma kojega je isposlovao Solana, tehničke izrade plana razoružanja OVK, prihvaćanja NATO-ovih uvjeta od obiju strana - ni Francuzi ni Englezi ne bi dopustili da budu upleteni u sukob čiji bi daljnji tijek programiralo vodstvo OVK. Kosovskim se Albancima naime u Makedoniji pruža jedinstvena prilika da svoje želje za vlastitom državnom neovisnošću ubrzaju ucjenjivačkim pritiskom", zaključuje Peter Scholl-Latour.