FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

AU 3.VIII.-DIE PRESSE-MAKEDONIJA

AT-MK-S-KOMENTARI-Politika AU 3.VIII.-DIE PRESSE-MAKEDONIJA AUSTRIJADIE PRESSE3. VIII. 2001.Bez polovičnosti"U svim događajima na Balkanu skepsa je sestra nade. Tako i od jučer u Makedoniji: najavljen je uspjeh međunarodnog posredstva u sporu između slavensko-makedonske većine i albanske manjine o primjeni albanskog jezika. Pregovori se zbog državnog praznika u četvrtak ne održavaju. Opet je bila riječ o nadi. Tako je bilo već prije dva tjedna - a zatim se opet pucalo, palilo, progonilo. Stoga je potrebna skepsa. Ona raste sa svakim pogledom na zbunjenost međunarodne zajednice, NATO-ovih država, EU-a od izbijanja opasnosti (građanskoga) rata u Makedoniji: ne želi se nametati političko rješenje niti uzeti do znanja da mjerodavne skupine u Makedoniji - na jednoj strani vlada, na drugoj albanski pobunjenici - i dalje neometano vjeruju u vojno rješenje sukoba. To se želi spriječiti ali nitko se ne želi odlučiti za intervenciju. Opet ne. Taj raskorak najjasnije osvjetljava rasprava o Makedoniji u Njemačkoj: sudjelovali su u načelnoj odluci o slanju tri tisuće NATO-ovih vojnika, ali u samoj zemlji nije nađena jedinstvena crta za sudjelovanje. Iznenada se govori o potrebi 'jačeg mandata' NATO-
AUSTRIJA DIE PRESSE 3. VIII. 2001. Bez polovičnosti "U svim događajima na Balkanu skepsa je sestra nade. Tako i od jučer u Makedoniji: najavljen je uspjeh međunarodnog posredstva u sporu između slavensko-makedonske većine i albanske manjine o primjeni albanskog jezika. Pregovori se zbog državnog praznika u četvrtak ne održavaju. Opet je bila riječ o nadi. Tako je bilo već prije dva tjedna - a zatim se opet pucalo, palilo, progonilo. Stoga je potrebna skepsa. Ona raste sa svakim pogledom na zbunjenost međunarodne zajednice, NATO-ovih država, EU-a od izbijanja opasnosti (građanskoga) rata u Makedoniji: ne želi se nametati političko rješenje niti uzeti do znanja da mjerodavne skupine u Makedoniji - na jednoj strani vlada, na drugoj albanski pobunjenici - i dalje neometano vjeruju u vojno rješenje sukoba. To se želi spriječiti ali nitko se ne želi odlučiti za intervenciju. Opet ne. Taj raskorak najjasnije osvjetljava rasprava o Makedoniji u Njemačkoj: sudjelovali su u načelnoj odluci o slanju tri tisuće NATO-ovih vojnika, ali u samoj zemlji nije nađena jedinstvena crta za sudjelovanje. Iznenada se govori o potrebi 'jačeg mandata' NATO- a prije nego što se vojnici Bundeswehra obvežu. Nije li se već i prije znalo da mandat - skupljanje dragovoljno predanog oružja albanskih pobunjenika u roku od svega 30 dana a zatim povlačenje - nije dovoljno jak? Znalo se. Po svim informacijama, svima je poznata i besmislenost tako formulirane zadaće. Pa ipak se radi kao da bi NATO mogao mandat uspješno obaviti u navedenom roku. Oboje je pogrješno. To je već trebalo naučiti iz kosovske krize i zadnjih mjeseci u Makedoniji. Na Kosovu su predstavnici OVK predali 'samo staro željezo', uporabljivo oružje ponovno je izronilo u Makedoniji. Službeno nitko ne želi priznati da se to može ponoviti - ako se oružje prisilno ne zaplijeni. Neslužbeno u to nema dvojbe. Osim toga svaki najavljeni djelomični dogovor ni iz daleka još nije ispunjenje uvjeta za intervenciju NATO-a, naime za mir. To je trebalo znati još od veljače. NATO i EU ukopali su sami sebe oko Skopja u blokadu koja se u buduće može riješiti samo političkim oslobodilačkim udarom - u Europi, ne u Makedoniji. On bi mogao izgledati ovako, iako se čini okrutnim: dati vremenski ograničeni ultimatum za završetak unutarnjih makedonskih pregovora. U slučaju neispunjenja zaprijetiti otkazom pridružbenog sporazuma i zatvaranjem novčane slavine. Odrediti sankcije za svako kršenje primirja - i ostvariti ih. 'Jako' razoružavanje militantnih skupina na svim stranama. Kao kod svih balkanskih kriza, i tu je opasnost od ugrožavanja života vlastitih vojnika velika. Kao uvijek posljednjih godina, i tu su središnja pitanja: želi li se prihvatiti tu opasnost - da ili ne? Kako se tumači pravo na samoodređenje? To je - opet - posve političko pitanje na koje mogu odgovoriti samo države NATO-a i EU- a. Sadašnjom politikom polovičnosti ne postiže se ništa. Ili će se sada dosljedno angažirati ili uopće ne. Nikakva intervencija ili prekasna intervencija u svakom slučaju puno koštaju - ponajprije života i ljudske patnje", zaključuje Anneliese Rohrer u uvodniku lista.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙