NJ 25.VII.-SZ-EUROPA I SAD

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 25. VII. 2001. Uporište Balkan "Kad opet dođe vrijeme za transatlantsku solidarnost, sastanu se Europljani i Amerikanci na Balkanu. 'Zajedno unutra, zajedno van', glasi krilatica za smirenje svih duhova koju je američki predsjednik George W. Bush opet koristio za svojega posjeta Kosovu. Ispod tog utvrđenog priznanja bratstva po oružju ipak protječu prijelomnice koje uznemiruju. Jer SAD je od početka mirovnih akcija u Bosni i na Kosovu pod paušalnom sumnjom da želi povući postrojbe iz kriznih regija. Tu sumnju hrane proturječne izjave i izolacionističke struje u Washingtonu. Stabilizacija Balkana time je izložena američkoj kolebljivoj politici. Teško je povezati SAD - a još ga je teže isključiti. Europljane to postavlja pred sve veći problem. Jer oni vjeruju da se moraju pripremiti na povlačenje Amerikanaca na obroke. Ako kao sada u Makedoniji novi balkanski sukobi zahtijevaju međunarodnu pozornost, na obje se strane Atlantika stereotipno ukazuje na prvenstvenu odgovornost Europske unije za njihovo stražnje dvorište koje potresaju krize. Nešto takvo u prošlim je vremenima Europljane još dovodilo u panična previranja. No danas to krasno pristaje - kao i zahtjevu EU-a da kao politički a uskoro i vojni krizni menadžer preuzme odgovornost, kao i raširenoj romantici povlačenja u Washingtonu. No nipošto ne pristaje stvarnosti. Jer čim Europljani uzmu stvari u svoje ruke, Amerikanci se opet počnu silovito miješati. Tako se dogodilo u Makedoniji kad je EU bivšeg francuskog ministra obrane Francoisa Leotarda poslao kao posrednika u sukobu između slavenskih i albanskih Makedonaca a u roku od nekoliko sati pored njega se pojavio američki pregovarač James Pardew. Otad vitki Francuz i ojači Amerikanac kao Pat i Patašon prolaze Skopjem - uzajmano se podupirući, ali dakako i uzajamno se nadzirući. Oni koji traže daljnje dokaze za stalan interes Amerikanaca na Balkanu, ne mogu zaobići ni Camp Bondsteel na Kosovu, gdje je Bush u utorak posjetio svoje vojnike. U usporedbi s poljskim taborima drugih kontingenata KFOR-a, američki glavni stan je tvrđava čiji razmjeri zapanjuju i europske promatrače. 'Američka zračna baza u Frankfurtu u usporedbi s njim je sranje', izjavio je oštro jedan zapadni diplomat. U svakom slučaju činjenica je da se vojni tabor procijenjen na 350 milijuna dolara još širi. To ne izgleda kao povlačenje, više kao postavljanje čvrstog uporišta na strategijski povoljnom položaju. SAD je nazočan na Balkanu, svojom je vojnom snagom stvorio bazu za mirovne akcije i tamo će, u to ne treba dvojiti, i ostati. Ipak se može naslutiti povlačenje iz zajedničke politike. Amerikanci prečesto igraju vlastitu igru i to prečesto osuđuje Europljane na nedjelotvornost. Tako su morali prihvatiti kad je Washington održavao 'special relationship' s vođama albanske milicije OVK i time izazvao sumnju da podupire veliku Albaniju. U međuvremenu se SAD ipak okrenuo od radikalnih. Reputacija Zapada općenito kao neutralnog posrednika ipak je pretrpjela štetu. Balkanske akcije trpe stoga od dvostruke dvojbe: Europljani unatoč vlastitom zahtjevu ne mogu sami obavljati zadaće. A Amerikanci se unatoč vlastitim izjavama stalno previše nekoordinirano miješaju", piše Peter Muench.