SL-VEČER-23.7-"GORKI" USPJEH JANEZA DRNOVŠEKA"

SLOVENIJA VEČER 23. VII. 2001. Granični bečki odrezak "Stanovnicima koji po novome predstavljaju državni tehnološki višak političari će morati objasniti što su sastavljači ustava mislili s člankom da je Slovenija teritorijalno jedinstvena i nedjeljiva država. Za Italiju već odavno vrijedi poslovica da je kao bečki odrezak. Što je više tučeš, to je teritorijalno veća. Nakon svakog rata, a u pravilu je na poraženoj strani, Italija se teritorijalno proširila. Pa i na račun Slovenije koja je prava suprotnost tom pravilu. Ako za Italiju vrijedi pravilo bečkog odreska, za Sloveniju vrijedi učinak elastične vrpce. Nakon svakog rata se smanjila iako je bila na strani pobjednika i saveznika. Suvišno je spominjati Korušku, Štajersku, Trst, rijeku Mirnu i slične poznate zemljopisne pojmove koji su zadnjih stoljeća i desetljeća ostajali izvan matice. Sporazum o granici koji bi trebao definitivno postaviti državnu granicu između čarobne naše i lijepe njihove samo je nastavak tog efekta elastike. Čelni slovenski političari javljaju doduše o velebnoj diplomatskoj pobjedi, ali zapravo slave ponovni granični poraz. Novopostavljeni granični kameni na prvi pogled uistinu ostavljaju dojam da smo postigli mnogo, možda uistinu više nego bi postigli preko međunarodne arbitraže, ali se u zraku osjeća zadah poraza. U pamćenje se ponovo vraćaju zaprepaštenje koje je izazvao rezultat plebiscita u Koruškoj, pa kasnije povlačenje počasne partizanske straže pred prijestoljem slovenskih vojvoda na koruškom Gosposvetskom polju, oduševljenje uz usklike Trst je naš itd. Deset godina je prošlo otkako smo s oružjem u ruci ponovo dokazivali što je naše i što ne damo. Deset godina nakon ostvarenja tisućljetnih snova, opet smanjujemo državni teritorij. Ali, to se sada zove diplomatski i pregovarački uspjeh. Istina, osvojili smo većinu Piranskog zaljeva i čak smo dobili koridor do međunarodnih voda. To je uistinu uspjeh. Više ne bismo mogli postići ni u snovima. Zašto je dakle taj uspjeh gorak? S neizmjernom lakoćom smo izvan domovine ostavili ljude, dakle naše najveće bogatstvo i ono bez čega država i ne postoji. Ostavili smo ih vani zbog viših državnih interesa i nekoliko hektara morske vode. S utjehom da ćemo se za njih dobro pobrinuti (onako kao što se brinemo za dijasporu). I to je učinjeno samo tako, zamahom ruke jer ionako je kao riječ samo o nekoliko ljudi. Pa dobit će slovensko državljanstvo! Kad bih bio na njihovom mjestu, za slovensko državljsntvo ne bih niti molio. Jasno da je šaranje po zemljovidima bilo jednostavno za one koji su iza strogo zatvorenih vrata svojih kabineta crtali signirima, te iza linije ostavili neke Škudeline, Bužine i Mline, posjed slovenskoga Don Kihota Jožka Jorasa i Bedekovićevu kuću. Da pregovarači recimo žive u Mlinima, onda bi im ruka vjerojatno teže izvela ležeran zavoj prema sjeveru. One kojih se vlast tako lako odrekla sada će veliki pregovarači vjerojatno staviti u okvir trećeg članka ustava koji govori da je Slovenija država svih državljanki i državljana, uz novi dodatak - osim žrtvovanih iznimaka, a i odredbu istog članka koja govori da u Sloveniji vlast ima narod, s dodatkom - ako viši državni interesi ne kolidiraju sa željama i pravima naroda na graničnom području. A stanovnicima koji po novim odredbama predstavljaju državni tehnološki višak političari će objasniti što su mislili s ustavnim člankom da je Slovenija jedinstvena i nedjeljiva država. To je šala na kvadrat. Mnogo smo izgubili, a dobili smo samo ono što nam pripada po međunarodnim pravilima, kaže zločesti dečko s južne granice Jožko Joras. A time je rekao i to da mali čovjek u visokoj politici nikad nije dobio priliku da sudjeluje u stvaranju svoje domovine. Ili, da domovini uopće nešto znači. Kad dva parlamenta konačno donesu zakon o granici, moći ćemo u punom sjaju, po mogućnosti uz vatromet, slaviti dan kad smo s minimalnim ljudskim žrtvama (za granicu) jednom zauvijek sazidali naš mali Schengen. Samo što će taj osmijeh biti pomalo gorak", Rok Kajzer.