SL-DELO-8.7.-O PREGOVORIMA HRVATSKE I SLOVENIJE

SLOVENIJA DELO 8. VII. 2001. "Otkad su prije deset godina nastale dvije nove države, slovenska i hrvatska, na pregovaračkom je stolu umjetna dilema: u paketu ili pojedinačno? To je pitanje suvišno. U međudržavnom dogovaranju cijelo je vrijeme na pregovaračkom stolu sve, zato su na sličan način apsurdne i ovih dana aktualne špekulacije o tome jesu li malogranični sporazum, nuklearka i granica međusobno povezana igra. Pitanje može li se neriješene međudržavne predmete koji su između Slovenije i Hrvatske ostali visjeti u zraku kao nasljeđe raspadnute zajedničke federacije, rješavati svako za sebe ili u povezanom sklopu ostalo je - jasno - neriješenim. Neko je vrijeme jedna strana govorila da je bolja logika paketa, a onda opet da je bolje ići pojedinačno. U pravilu su to dvije susjedne države činile u obratnom razmjeru prema pregovaračkoj metodologiji jedne prema drugoj. Iz tegobnog su dosjea prije nekoliko godina Ljubljana i Zagreb zaključili samo imovinsko- pravni sporazum, što je bilo vezano uz hrvatsko članstvo u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO). A na pregovaračkom je stolu zaostao, zgužvan u grudu, tegoban dosje u kojemu su sada nuklearka i malogranični promet. Samo idiot može misliti da pitanja nisu povezana. Pozitivna atmosfera, svaki mali napredak u jednoj stvari, utječu i na sve ostalo. Iako problematika formalno nije povezana, veza je jaka, u glavama i posebno u srcima, komentira visoki dužnosnik slovenskog ministarstva vanjskih poslova. U skladu s time, zajedno žive i tri različita instrumenta koji reguliraju slovensko-hrvatsku problematiku - SNOPS koji regulira život uz granicu, Schengen koji razlučuje dvije kulture (kulturu Zapada od kulture kandidatkinja), te morska granica. Odnosno, ako preuzmemo još jednu diplomatsku formulaciju, nijedna od tih triju stvari ne može stajati sama po sebi, nego su unutarnjim vezama svezane i povezane. I kad se premijer Janez Drnovšek - kojemu je očito prvi put i to jako stalo do toga da se dvostrana pitanja reguliraju - ako se dakle taj i takav Drnovšek tiho pogađa s predsjednikom hrvatske vlade Ivicom Račanom o najvažnijem i najosjetljivijem pitanju, morskoj granici, onda je ta činjenica u ovome trenutku u razmjeru i u relaciji sa svime i svačim - s malograničnim sporazumom koji je potpisan prije četiri godine, koji parlamentarni odbor za vanjsku politiku - prema potrebi - odgađa tri puta na tjedan, s pregovorima o međudržavnoj pogodbi o vlasništvu i statutu atomske centrale Krško, te o svim ostalim bonusima i malusima za jednu ili drugu partnericu, odnosno partnera. Prije ili poslije to će doći i u vezu s financijskom problematikom deviznih štediša Ljubljanske banke, a to će se rješavati u okviru sukcesije i uz posredništvo Banke za međunarodna podmirenja (BIS) i pomoću zlata iz Basela. Jer, tko pregovara, mora to sve imati na umu. A sva ta vezana trgovina uspjet će ili propasti na pitanju kakav će biti utržak dvostranog dogovaranja o morskoj granici. Tihi pregovarački manevar dvojice premijera temelji se na filozofiji približavanja stajališta, dakle na varijacijama takozvanih mariborskih prijedloga. To su inačice po kojima se granica povlači približno na dvije trećine Piranskoga zaljeva, te varijante omogućuju dodir slovenskog mora s otvorenim morem, a istodobno zadovoljavaju i interes Hrvatske koja se nije spremna odreći morske granice s Italijom. A onda preostaje samo još jedna mala pojedinost, a to je koliko je koji trgovac dobar. To uključuje dvije stvari - dovršiti bilateralne pregovore i prodati ugovor javnosti", piše Saša Vidmajer.